Uragani bi mogli preoblikovati oceane

Uragani bi mogli preoblikovati oceane
Foto: EPA

OLUJA poznata kao uragan Lorenzo udarila je prošlog mjeseca na Irsku i Veliku Britaniju, donoseći vjetrove brzine 130 km/h, jaku kišu i poplave. Lorenzo se kretao putanjom od Azora prema britanskim otocima i narastao do 4. kategorije. Lorenzo nije smrtonosan poput uragana Dorian, koji se nekoliko tjedana prije Lorenza zaustavio iznad Bahama, ali je izazvao probleme na ogromnom području. Znanstvenici prate oluje poput Lorenza ne samo zbog njihovih učinaka na stanovnike otoka i obalnih gradova, nego i samih oceana, objavljuje wired.com.

U kolovozu je četvrt u kojoj živi Tal Ezer u Norfolku u američkoj saveznoj državi Virginiji osjetila posljedice Doriana, koji se kretao više od 1300 kilometara južno. To je predaleko da bi se osjetio nalet oluje nošene vjetrovima uraganske snage, ali bilo je manjih poplava koje su izazvale gužve u prometu i upropastile njegov dnevni jogging.

Dorian je usporio Golfsku struju

Ezer je oceanograf i kaže kako je Dorian zapravo za 50 posto usporio Golfsku struju, koja se kreće sjeverno od Floride uz obalu prema sjevernom Atlantiku. On to zna jer je dobio podatke iz divovskog podvodnog kabela koji se proteže između Floride i Bahama i koji mjeri brzinu struje. U normalnim okolnostima Golfska struja je tako jaka (5 do 8 km/h) duž američke istočne obale da tjera vodu dalje od obale. Zamislite toplu i brzu struju usred mirne i hladnije rijeke. Kad su uraganski vjetrovi privremeno zaustavili Golfsku struju, voda se počela vraćati prema obali, pa su Ezer i ostali istraživači iskusili poplavu u svome susjedstvu.

"Poplave su se pojavile kad se Dorian zaustavio iznad Bahama", kaže Ezer, znanstvenik Sveučilišta Old Dominion. Poplave su se intenzivirale kad je Dorian prolazio kraj Virginije, kao što se očekivalo. No promjene koje je na daljinu izazvao Dorian, kako na obali, tako i u dubokom oceanu, znanstvenici su tek počeli otkrivati i razumijevati.

Ovo usporavanja Golfske struje, koja nosi više vode nego sve rijeke planeta, jedan je od tih učinaka. Kako uragani zbog klimatskih promjena budu postajali jači i intenzivniji, znanstvenici kažu da će ogromne oluje vjerojatno izazivati i druge promjene na okolišu stotinama kilometara daleko.

U rujnu je Ezer u časopisu "Ocean Dynamics" objavio svoje izračune o tome kako je drukčija oluja, uragan Matthew iz 2016. godine, usporila Golfsku struju. Sad prikuplja podatke o Dorianu. Kad se Dorian parkirao iznad Bahama, Golfska struja opala je 47 posto, na 170 milijardi litara u sekundi. Njena normalna brzina vratila se u roku od nekoliko dana nakon što je oluja prošla.

Veliki uragani mogu uzburkati duboke oceanske vode

Oceanografi mjere brzinu Golfske struje promatrajući podvodne telefonske kablove, koji stvaraju magnetsko polje. Istraživači mogu odrediti brzinu provjerom napona koji nastaje kad se ioni soli iz vode kreću kroz polje. Ezer je također koristio podatke iz orbitalnih satelita, koji skeniraju površinu Golfske struje dok ona prolazi kraj Cape Hatterasa u Sjevernoj Karolini.

Ne osjeća samo Golfska struja daljinske posljedice uragana. Druga skupina znanstvenika nedavno je otkrila da veliki uragani mogu uzburkati duboke oceanske vode bacanjem tona hranjivih planktona na sterilno dno. Istraživači su promatrali što se dogodilo oceanu kad je uragan 3. kategorije Nicole prošao kraj Bermude 2016. godine. Pokazali se da je oluja prošla točno iznad posebne podvodne nadzorne stanice koja prikuplja "morski snijeg", kombinaciju mrtvih planktona i čestica aerosola iz atmosfere, koja se skuplja na površini i potom tone na dno.

U studiji objavljenoj u rujnu znanstvenici Morskog biološkog laboratorija u Woods Holeu u američkoj saveznoj državi Massachusettsu i Institutu za oceanografske znanosti na Bermudi pokazali su da uragani ubrzavaju proces nazvan "biološka pumpa", tijekom kojeg se fitoplankton blizu površine oceana veže za ugljik iz atmosfere i prenosi ga dublje u ocean i konačno na morsko dno.

Količina hrane utrostručila se na 1500 metara dubine

Brzi vjetrovi uragana Nicole ohladili su površinu oceana i stvorili intenzivne struje i podvodne valove, od kojih su neki trajali i dva tjedna. To je gurnulo hranjive tvari prema površinskom sloju i izazvalo cvjetanje algi. Kad je cvjetanje zamrlo, materijal je potonuo u dubinu oceana i pružio obilje hrane morskom životu u dubini gdje ne dopire svjetlo. Studija je otkrila da se količina hrane utrostručila na 1500 metara dubine te da je hrane na 3200 metara bilo čak osam puta više.

Bića koja žive od takve hrane odjednom su se našla u obilju ukusnih planktonskih poslastica, objašnjava Rut Pedrosa Pàmies, jedna od autorica nove studije.

Ono što se kratkoročno čini dobrim dugoročno potiče "biološku pumpu" koja pomaže odlaganju ugljika iz atmosfere u dubini oceana te može izazvati dodatne problema za naš sve topliji planet. Pedrosa kaže kako je sljedeći korak istražiti kako se morski život u dubini mijenja uraganima na površini. "Voljela bih imati oči u dubini oceana kad naiđe uragan. Bilo bi odlično saznati što se tada događa", rekla je Pedrosa.

Neke ribe, na primjer, napuštaju svoja staništa u plitkoj vodi i spuštaju se u sigurnost dubine, pokazuje nedavna studija istraživača NOAA-e, koji su pratili ribe dok su bježale od uragana Jose i Maria 2017. godine.

Oceanografi Pedrosa i Ezer čekaju sljedeću veliku oluju kako bi prikupili podatke koji će im pomoći da odgovore na otvorena pitanja. Pedrosa kaže kako ne zna jesu li odstupanja zbog uragana, koja je otkrila u dubini oceana, samo manji zastoj u "biološkoj pumpi" ili nešto veće što bi moglo narušiti ravnotežu u problematičnoj budućnosti.

Sezona uragana na Atlantiku ide prema kraju, ali završava tek 30. studenoga.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara