PLANIRALI su zauzeti Kijev za tri dana, ostatak Ukrajine za šest tjedana. Više od 21 mjesec kasnije ruske snage su se povukle s polovice teritorija koji su držale u veljači prošle godine. Najmanje 88.000 ruskih vojnika vjerojatno je poginulo - što je konzervativna procjena - a najmanje dvostruko više ih je ranjeno.

Uništena je oprema vrijedna milijarde dolara, ruski tenkovi, zrakoplovi, topništvo, helikopteri, oklopna vozila, ratni brodovi. Da ste predvidjeli ovakav ishod prije rata - a nitko nije - to bi izgledalo fantastično.

Nitko ne bi vjerovao da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, profesionalni komičar, može voditi zemlju u ratu, da će demokratski svijet biti dovoljno ujedinjen da mu pomogne ili da će ruski predsjednik Vladimir Putin podnijeti takvo poniženje, piše za Atlantic povjesničarka i autorica više knjiga o Rusiji i Istočnoj Europi Anne Applebaum.

Ukrajina, Amerika i EU su postigle nešto izvanredno 

Ukrajina, Sjedinjene Američke Države i Europska unija postigle su nešto izvanredno: radeći zajedno, ne samo da su sačuvale ukrajinsku državu već su se suprotstavile nasilniku čiji nihilizam šteti cijelom svijetu. Putin podupire krajnje desničarske i ekstremističke pokrete u Europi, osigurava nasilnike za potporu afričkim diktaturama i u dosluhu je s Kinom, Iranom, Venezuelom i drugim autokracijama.

Putin se od početka nadao kako će rat pokazati da se američka moć i američki savezi mogu poraziti, ne samo u Ukrajini nego svugdje drugdje. Još uvijek se nada, a u tu svrhu rat mu je i dalje koristan.

Borbe izazivaju nestašice hrane u Africi, kreirajući tako više nemira i veću potražnju za ruskim plaćenicima. Rat izaziva nezadovoljstvo i u Europi, dajući poticaj proruskim strankama. Amerikanci i Europljani gledaju na previranja u nizu zemalja kao na niz izoliranih sukoba, ali Putin ne misli da Ukrajina i Bliski istok pripadaju različitim, konkurentskim sferama.

Putin nakon izbijanja rata u Gazi pozvao šefove Hamasa u Moskvu i ojačao odnos s Iranom

Naprotiv, otkako je izbio sukob u Gazi, intenzivirao je svoj odnos s Iranom, pozvao čelnike Hamasa u Moskvu i napao Izrael zbog njegovih veza s SAD-om, nadajući se da će širenje nasilja smanjiti podršku Zapada Ukrajini.

Iranske bespilotne letjelice terorizirale su ukrajinske gradove, a Iran zauzvrat distribuira rusko oružje svojim saveznicima. Smatra se da Hezbolah ima ruske protubrodske projektile koje bi svakog trenutka mogao upotrijebiti protiv američkih ratnih brodova u Sredozemnom moru.

Unatoč iznimnim gubicima, Putin i dalje misli da je vrijeme na njegovoj strani

Saveznička borba protiv Rusije u Ukrajini narušila je sposobnost Rusije da projicira negativnu moć u Europi, na Bliskom istoku i u Africi. Ali unatoč iznimnim gubicima, Putin i dalje vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani.

Ako ne može pobijediti na bojnom polju, pobijedit će koristeći političke intrige i ekonomski pritisak. Čekat će da se demokratski svijet rascijepi, a on će taj rascjep poticati. Čekat će da se Ukrajinci umore, pa će i to pokušati ostvariti. Čekat će da Donald Trump pobijedi na predsjedničkim izborima u SAD-u 2024. i učinit će sve što može da pomogne da se i to dogodi.

Upravo sada Putin se kladi na republikance koji ponavljaju rusku propagandu - senator J. D. Vance, na primjer, ponavlja rusku retoriku o ukrajinskom ratu koji je doveo do "globalnog nereda" i "eskalacije", a kongresnik Matt Gaetz citirao je kineske državne medije kao dokaz dok je postavljao pitanje o navodnim ukrajinskim neonacistima na saslušanju u Kongresu.

Republikanac nazvao Židova Zelenskog - nacistom

Vivek Ramaswamy, republikanski predsjednički kandidat, također je Zelenskog, koji je Židov, nazvao nacistom. Putina će razveseliti novi predsjednik Zastupničkog doma Kongresa Mike Johnson, koji svjesno odgađa vojnu i financijsku pomoć koja je Ukrajini potrebna kako bi se nastavila boriti.

Dopunski zakon koji on odbija usvojiti uključuje novac koji će Ukrajincima osigurati sustave protuzračne obrane koji su im potrebni za zaštitu svojih gradova, kao i fiskalnu potporu koja im je potrebna za održavanje gospodarstva i ključne infrastrukture u nadolazećim mjesecima.

SAD pokriva oko trećinu financijskih potreba Ukrajine - ostatak dolazi od Europske unije, globalnih institucija, poreza i obveznica koje kupuju sami Ukrajinci - ali bez te pomoći Ukrajina će imati problema s preživljavanjem zime.

Spora ukrajinska protuofenziva

Dio republikanskog otpora prema pomoći Ukrajini u borbi protiv američkog protivnika proizlazi iz perverzne želje da predsjednik Joe Biden pretrpi neuspjeh. Drugi dio dolazi iz straha da Ukrajina nije u stanju pobijediti. Ukrajinska ljetna protuofenziva doista je imala određenog uspjeha, posebice u Crnom moru, gdje je kombinacija bespilotnih letjelica i projektila ozbiljno oslabjela rusku mornaricu i prisilila neke njezine brodove da napuste krimsku luku Sevastopolj.

Ali napredak na kopnu je bio spor. Sposobnost Ukrajine da Rusiji nanese velike žrtve nije bila dovoljna da izazove reakciju ili preispitivanje u Moskvi. General Valerij Zalužni, ukrajinski vrhovni zapovjednik, nedavno je govorio o ratu u pat-poziciji.

Izjava Zalužnog na Zapadu potakla razgovore o primirju u Ukrajini

Iako je Zalužni također detaljno opisao tehnologiju koja mu je potrebna da pokrene svoju vojsku i prekine taj zastoj, njegova je izjava na Zapadu potaknula razgovore o primirju ili prekidu vatre. Neki pozivaju na prekid vatre u lošoj vjeri. Zapravo, žele rusku pobjedu ili barem poraz Bidena.

Drugi, pak, zagovaraju primirje iz najboljih namjera. Smatraju da Putin nikada neće odustati i da šteta za Ukrajinu mora biti ograničena. U posljednje vrijeme čulo se nekoliko dobronamjernih ljudi, koji podržavaju Ukrajinu, kako tvrde da bi ovaj sukob mogao završiti na način na koji je nekoć završio Korejski rat, sa zamrznutim granicama na sadašnjoj liniji bojišnice i ostatkom Ukrajine, poput Južne Koreje, zaštićenim američkim sigurnosnim jamstvom, pa čak i američkim bazama.

Nema nikakvih dokaza da je Putin spreman na pregovore

Svi ovi prijedlozi, dobronamjerni ili ne, imaju istu manu: prekid vatre znači da obje strane moraju prestati s borbom. Čak i ako Zelenski pristane pregovarati, trenutačno nema dokaza da Putin želi pregovarati, da se želi prestati boriti ili da je ikada želio prestati. Prema zapadnim dužnosnicima koji imaju povremene kontakte sa svojim ruskim kolegama, bilo je pokušaja da se to sazna.

Nema ni dokaza da Putin želi podijeliti Ukrajinu, zadržavajući samo teritorije koje trenutačno zauzima i dopuštajući ostalima da prosperiraju poput Južne Koreje. Njegov cilj ostaje uništenje Ukrajine - cijele Ukrajine - a njegovi saveznici i propagandisti još uvijek govore o tome kako će, kada postignu taj cilj, dalje proširiti svoje carstvo.

Dmitrij Medvedev, bivši ruski predsjednik, objavio je prošli tjedan članak od 8000 riječi u kojem Poljsku naziva "povijesnim neprijateljem" Rusije i prijeti Poljacima gubitkom države. Poruka je bila savršeno jasna: već smo jednom napali Poljsku i možemo to ponoviti.

Putinov cilj je nepromijenjen od veljače 2022.

U tom smislu, izazov koji Putin predstavlja Europi i ostatku svijeta nepromijenjen je od veljače 2022. Ako napustimo ono što smo dosad postigli i odustanemo od potpore Ukrajini, rezultat bi i dalje mogao biti vojno ili političko osvajanje Ukrajine. Osvajanje Ukrajine moglo bi osnažiti Iran, Venezuelu, Siriju i ostale Putinove saveznike. To bi moglo potaknuti Kinu na invaziju na Tajvan.

To bi moglo dovesti do nove vrste Europe, one u kojoj su Poljska, baltičke države, pa čak i Njemačka pod stalnom fizičkom prijetnjom, sa svim pratećim posljedicama za trgovinu i prosperitet. Europa koja je stalno u ratu, ideja koja se većini ljudi na Zapadu čini nemogućom, ruskom se predsjedniku još uvijek čini izrazito vjerojatnom.

Putin je proveo nezaboravan dio svog života kao časnik KGB-a, zastupajući interese sovjetskog carstva u Dresdenu. Sjeća se vremena kada je Istočnom Njemačkom vladala Moskva. Ako je moglo jednom, zašto ne bi opet?

Rat će zauvijek završiti tek kad konačno umre ruski imperijalistički san

Činjenica je da će ovaj rat zauvijek završiti tek kada konačno umre ruski neoimperijalistički san. Kao što su Francuzi 1962. odlučili da Alžir može postati neovisan od Francuske, kao što su Britanci 1921. prihvatili da Irska više nije dio Ujedinjenog Kraljevstva, Rusi moraju zaključiti da Ukrajina nije Rusija.

Ne mogu vam reći koje su političke promjene u Moskvi potrebne za postizanje tog cilja. Ne mogu reći je li potreban drugačiji ruski vođa - možda jest, možda nije. Ali ovu ćemo promjenu prepoznati kada se dogodi. Nakon što se to dogodi, sukob će biti gotov i bit će moguće pregovarati o konačnom rješenju.

Da bismo došli do toga, moramo prilagoditi svoje razmišljanje. Prvo, moramo shvatiti, dublje nego do sada, da smo ušli u novu eru sukoba velikih sila. Rusi to već znaju i već su prešli na ratnu ekonomiju punog opsega. Četrdeset posto ruskog državnog proračuna - još jedna konzervativna procjena - sada se troši na vojnu proizvodnju, oko 10 posto BDP-a, što je razina kakva nije viđena desetljećima.

Europa i SAD nisu napravili ništa slično pomaku kakav je napravila Rusija

Ni SAD ni njegovi europski saveznici nisu napravili ništa slično ovom pomaku, a krenuli smo od niske baze. Jack Watling iz Royal United Services Instituta kaže da je na početku rata streljivo koje je Ujedinjeno Kraljevstvo proizvelo u godinu dana bilo dovoljno za opskrbu ukrajinske vojske samo 20 sati. Iako se situacija popravila, kako je proizvodnja polako krenula u cijelom demokratskom svijetu, ne idemo dovoljno brzo.

Drugo, moramo početi pomagati Ukrajincima u vođenju ovog rata kao da ga mi vodimo, mijenjajući naš spori proces donošenja odluka kako bi odgovarao hitnosti trenutka. Ukrajina je vrlo kasno dobila oružje za svoje ljetne borbe, dajući Rusima vremena da izgrade minska polja i tenkovske zamke - zašto?

Obuka NATO snaga za ukrajinske vojnike u nekim je slučajevima bila brzopleta i nedovršena - zašto? Još uvijek ima vremena da se ove pogreške preokrenu: Zalužnijev popis revolucionarnih tehnologija, koji uključuje alate za postizanje nadmoći u zraku i bolje elektroničko ratovanje, treba ozbiljno shvatiti sada, a ne sljedeće godine.

Ovo više nije samo pitanje pomoći Ukrajini nego poraza Rusije  

Ali put do kraja ovog rata ne vodi samo kroz bojno polje. Moramo početi razmišljati ne samo o pomoći Ukrajini već o porazu Rusije - ili, ako više volite drugačiji jezik, uvjeravanju Rusije svim mogućim sredstvima da se povuče. Ako se Rusija već bori protiv Amerike i američkih saveznika na više frontova, kroz političko financiranje, kampanje utjecaja i svoje veze s drugim autokracijama i terorističkim organizacijama, onda se SAD i Europa također moraju boriti na više frontova.

Trebali bismo nadmašiti Rusiju u nabavi materijala potrebnog za izradu oružja, blokirati ažuriranja softvera koja su potrebna za rad njezinih vojnih tvornica, tražiti načine da sabotiramo njezine proizvodne pogone. Rusija je ove godine upotrijebila manje oružja i streljiva nego prošle godine. Naš zadatak trebao bi biti osigurati da iduća godina bude još gora.

Zapad je već sankcionirao Rusiju i nametnuo kontrolu izvoza na elektroniku i mnoge druge komponente potrebne za rusko ministarstvo obrane. Paradoksalno, možda je i previše ovih sankcija, koje je teško pratiti i provesti, posebno kada materijali prolaze kroz treće ili četvrte zemlje.

Uzmite imovinu ruskim oligarsima i dajte je Ukrajini

Umjesto toga, trebali bismo ciljati na najvažnije opskrbne lance, lišavajući Ruse specifičnih strojeva i sirovina koje su im potrebne za izradu najsofisticiranijeg oružja. Na početku rata SAD i njegovi saveznici zamrznuli su ruske devizne depozite.

Zamrznuta je i imovina mnogih ruskih oligarha, u nadi da će ih to učiniti sklonijima da se odupru ratu. Uz neke iznimke, to se nije dogodilo. Sada je vrijeme da uzmete tu imovinu i date je Ukrajini. Moramo pokazati da je naša predanost načelu ruske odštete za Ukrajinu stvarna.

Ali potrebno je i nešto našeg novca. Sadašnje trošenje dovest će do ušteda, i to ne samo zato što možemo spriječiti katastrofu u Ukrajini. Učenjem kako se boriti protiv Rusije, sofisticirane autokracije s globalnim ambicijama, bit ćemo bolje pripremljeni za kasnije, veće sukobe, ako ikada dođe do šire borbe s Kinom ili Iranom.

Još važnije, pobjedom nad Rusijom mogli bismo zaustaviti te veće sukobe prije nego što počnu. Cilj u Ukrajini trebao bi biti okončanje brutalne ruske invazije - i odvraćanje drugih od pokretanja nove negdje drugdje.