MEĐU lovcima su brojni ljudi iz Crkve, suci, policajci i političari, a njihov je lobi moćniji od vlasti.

Kada je nedavno u Hrvatskom saboru prošao loš Zakon o lovstvu, neke hrvatske udruge za zaštitu životinja i stručnjaci objavili su prosvjedna pisma i kritike na činjenicu da je njime uglavnom olakšan lov, dok su životinje i priroda postali još ugroženiji nego što su bili.

Nažalost, Zakon je prošao, a da niti jedan od ključnih prigovora koje su tijekom njegove pripreme i rasprave iznosili stručnjaci, udruge i oporba nije uvažen.

Supovi kao simbol

Ovu lošu vijest neki su aktivisti na društvenim mrežama popratili potresnim fotografijama 17 strogo zaštićenih bjeloglavih supova koji su na Rabu otrovani u prosincu 2004. godine (slike gore i dolje). Na prvi pogled čini se da te snimke nemaju ništa s lošim Zakonom koji je predstavljen u Saboru. Naime, supovi češće stradavaju od otrova koje postavljaju stočari, uglavnom ovčari, nego u lovu.

No prosvjed fotografijama ipak postaje smislen kada se uzme u obzir činjenica da su supovi simbol borbe za zaštitu ugroženih vrsta, te da se problem opadanja njihove brojnosti u Hrvatskoj može povezati ne samo s prometom, elektrokucijom i vjetroturbinama, nego i s lovom i to na dva načina – na izravan i na neizravan.

Kako pišu aktivisti udruge za zaštitu prirode Animalia, u našoj je zemlji pronađeno više supova s lovačkom sačmom u tijelu (slika dolje). Udruga posebno navodi dva poznata slučaja. U prvom je 1989. u blizini Učke pronađen sup Pepina, koji je imao vrat pun sačme koja se tijekom godina inkapsulirala u njegovo tkivo. On je smješten u oporavilište ECCIB-a u Belom na Cresu, potom je preseljen u oporavilište Crnika kraj Senja (slika sasvim dolje), da bi konačno završio u oporavilištu Ruščica kod Slavonskog Broda. U drugom slučaju u prosincu 2004. na otoku Rabu pronađen je otrovan sup koji je u tijelu imao preko 20 zrna sačme. Koliko još supova živi i leti sa sačmom u tijelu, nemoguće je procijeniti, no dr. Goran Sušić iz Ornitološke postaje Rijeka, koja je ispostava Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), navodi kako su analize tkiva kod dva mrtva mlada supa dokazale postojanje značajne koncentracije olova. Olovo dugoročno izaziva pojavu saturnizma, bolesti živčanog sustava koja je dokazana i kod surih orlova, a koja završava smrću ptice. Olovo im u organizam ne mora ući lovačkim pucanjem. Znatno češći uzrok je to što supovi pojedu ostatke odstrijeljene divljači, jelena, muflona, srne ili divlje svinje. Lovačka kugla često prođe čak i kroz tijelo te životinje, ali mikročestice olova rasprše se po unutrašnjim organima, a upravo njih pojedu supovi ili orlovi nakon što lovci pokupe trofej i meso ubijene životinje. Također, poznato je i nekoliko slučajeva u kojima su supovi pronađeni ubijeni, bez dijelova tijela, uglavnom glava, jer su ih (krivo)lovci uzeli kao trofeje.

U ovom tekstu bavit ćemo se prvenstveno lošim zakonom, no supovi će nam biti ogledalo problema. Njihov značaj, kao strvinara, za ekologiju sustava ne treba posebno isticati.

Rupe od sačme na vratu supa pronađenog na Rabu

Lovci su doveli strane vrste na otoke da ih mogu ubijati

Supovi još masovnije stradavaju neizravno, kada se ovčari na našim otocima podmetanjem otrova pokušavaju sami zaštititi od alohtonih, uvezenih vrsta divljači – jelena lopatara, divljih svinja i čagljeva.

Animalia na svojim stranicama ističe da su supovi u nekim dijelovima Hrvatske i susjedstva izumrli upravo zbog trovanja krupnih predatora.

Još početkom devedesetih godina u dolini Neretve otrovana su najmanje 22 supa (na jednoj ovci napunjenoj otrovom lindanom) i bio je to kraj za supove u Hercegovini (Sušić 2002). Godine 1999. potrovala se posljednja kolonija supova u Nacionalnom parku Paklenica (5 parova supova) na zatrovanoj meki postavljenoj za vukove. Tijekom posljednjih dvadesetak godina na otoku Krku otrovano je najmanje 40 supova (Sušić usmeno) jer ovčari pokušavaju eliminirati medvjeda koji im kolje ovce, a nadležne institucije ne poduzimaju ništa u njihovu zaštitu, pa čak i ne priznaju problem, upozorava udruga.   

Dr. Sušić koji se već gotovo 40 godina bavi izučavanjem i zaštitom ptica, među kojima i strogo zaštićenim bjeloglavim supovima, kaže da su oni do nedavno bili hrvatski ponos.

No zbog nemara države njihov se broj iz godine u godinu smanjuje tako da je, prema podacima županijske Javne ustanove Priroda i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, od 2013. do danas pao sa 140 parova na samo 100, dakle, nestalo je 80 odraslih ptica.

Kaže da je naš sustav, po ulaganjima u zaštitu ugroženih vrsta, po provedbi (tj. neprovedbi) zakona i po rješavanju problema krivolova i alohtone divljači koja čini štetu ovčarima, prava europska sramota.

„Za ilustraciju, čak i Srbija, koja nije članica EU i nema na raspolaganju europska sredstva, znatno bolje brine o svojim bjeloglavim supovima. Primjerice, u Srbiji imaju odlično uređena hranilišta za bjeloglave supove, s kvalitetnom čuvarskom službom i kamerama za njihov video nadzor. Za razliku od njih, naši se ornitološki rezervati u kojima se gnijezde supovi ne čuvaju, a stalna hranilišta ne postoje, pa u nedostatku hrane supovi moraju letjeti četiri sata do talijanskih Alpa kako bi se nahranili“, kaže dr.Sušić.

Prosvjed ovčara zbog nerješavanja problema alohtone divljači

Moćan lovački lobi: suci, svećenici, političari, policajci

Stručnjaci i aktivisti udruga za zaštitu prirode i divljih životinja tvrde da su alohtonu divljač na otoke doveli upravo lovci. Sama nije doplivala ondje, a nitko drugi ne bi imao ni interesa niti mogućnosti za njezin transport. Za otok Cres o tome čak postoje i dokumenti Poljoprivredne zadruge Cres.

Zbog toga se taj problem već godinama ne rješava, kaže Sušić, iako su postojale brojne inicijative, najozbiljnija za vrijeme ministrice Mirele Holy.

„Na taj način lovci imaju priliku uživati u svojoj strasti, u lovu, a istovremeno su nagrađeni jer im država daje poticaje za odstrel uvezenih vrsta“, kaže naš ornitolog koji smatra da se čak ni Holy nije imala hrabrosti suprotstaviti lovcima.

Žrtve izostanka rješenja su zaštićene vrste koje stradavaju kada ovčari, nezadovoljni jer država ignorira njihove probleme, uzmu stvari u svoje ruke pa počnu s trovanjem divljači. Supovi, koji su po prirodi strvinari, pojedu otrovano meso pa ugibaju. U medijima su odjeknuli slučajevi iz 2015. g kada su otrovani supovi na Krku doslovno padali s neba i umirali u grčevima, što su prenijeli mnogi mediji, ali nadležne institucije ni to nije potaklo na rješavanje tog problema. Tako, nažalost, problemi trovanja nakon takvih incidenata ubrzo padaju u zaborav. Čini se da se problem ni ne želi riješiti, a uzrok je, Sušić smatra, velikim dijelom upravo u snazi lovačkog lobija. Isti je uzrok također i donošenja lošeg Zakona o lovu te neprihvaćanja čak i znanstveno argumentiranih prigovora tijekom javne rasprave o tom Zakonu.

 „U Hrvatskoj se lovom bave gotovo sve struke – od veterinara, odvjetnika i liječnika, do policajaca, sudaca, političara, branitelja, pa i svećenstva, od franjevaca do župnika i sve do vrhova Kaptola“, kaže Sušić.

„Stoga ne treba čuditi da nam je novi Zakon loš za životinje, a velikodušan prema lovcima, i da je čak protivan Ustavu. Također ne treba čuditi da se praktički nikada nitko ne kažnjava te da se prekršaji ponekad čak zataškavaju. Naš lovački lobi izuzetno je moćan.“

Masovno trovanje supova na Rabu

Lovce plaćamo na stotine milijuna kuna godišnje

Dr. vet. Ingeborg Bata, voditeljica udruge za zaštitu životinja Association for Wild Animals Protection (AWAP), kaže da su lovci tako moćni zato što se u njihovim rukama okreću goleme količine novca iz proračuna.

„Lovstvo će se samo ove godine iz proračuna financirati s 230 milijuna kuna“, rekla je za Index.

„Na to su uspjeli još dobiti i 12 milijuna kuna za policu osiguranja za automobile koji udare u divljač. Također su izdvojili još i milijun kuna za pojačani odstrel čagljeva i lisica koji je potpuno nepotreban. Naime, prošle godine odstrijelili su oko 7.000 lisica koje su prijavljene i dostavljene na pretrage zbog moguće bjesnoće. Na to se može nadodati još otprilike toliko koje nisu prijavljene. Problem je u tome što u resoru opće nemaju pojma koliko životinja imamo u Hrvatskoj jer nema prebrojavanja. To pak znači da nemaju pojma imamo li ih malo pa ih sada istrebljujemo, ili ih imamo puno pa im smanjujemo populaciju. No i to je samo dio ukupnog financiranja lovaca. Zna se da se lovačke udruge dodatno financiraju lokalno, po županijama. Primjerice, Međimurska županija lovcima je sa svog područja dodatno dala 300.000 kuna“, pojasnila je.    

U svojoj prepisci s Ministarstvom poljoprivrede Bata je iznijela jasne znanstvene argumente koji su pokazali da ne postoje nikakva realna opravdanja za intenzivirani odstrel čagljeva i lisica, da ne postoje nikakvi dokazi o tome da te životinje masovno obolijevaju od opasnih bolesti poput bjesnoće, niti da postoji razlog da se za svaku ubijenu životinju isplaćuje po 700 kuna.

Za ilustraciju, Ministarstvu je predstavila podatke prema kojima je nakon obnove kampanje cijepljenja lisica oralno iz zraka 2011. pronađeno vrlo malo ili čak niti jedna oboljela od bjesnoće:

- U 2014. pretraženo je 4.519 uzoraka porijeklom od domaćih i divljih životinja i potvrđen je samo jedan slučaj bjesnoće kod lisice.
- U 2015. ukupno je pregledano 6.585 uzoraka ubijenih lisica i niti jedan nije bio pozitivan.
- U 2016. ukupno je pregledano 4.401 uzorak lisica i niti jedan pozitivan.

Na te argumente, ističe, nikada nije dobila odgovore iz resora.

Španjolci strogo kažnjavaju ubojice rijetkih ptica

Zaštitari životinja tvrde da u Hrvatskoj uglavnom nitko ne odgovara za lov, krivolov i trovanja u kojima godišnje stradavaju na tisuće zaštićenih ptica i zvijeri, među ostalima i ugroženi risovi.

Za razliku od Hrvatske, Španjolska je svojim lovcima, krivolovcima i stočarima poslala vrlo snažnu poruku da neće tolerirati ugrožavanje zaštićenih vrsta.

Dobar primjer je slučaj drastične kazne od preko tristo tisuća eura koju je morao platiti jedan poljoprivrednik koji je potrovao više desetaka supova. „Na međunarodnom skupu: 'CMS Multi-species Action Plan to conserve African-Eurasian Vulures (Vulture MsAP)', održanom u listopadu 2016. u Nacionalnom parku Monfrague u Španjolskoj, odvjetnik koji je dobio taj proces ispričao je sudionicima skupa kako je u tome uspio i ponudio svim zemljama EU-a primjer tog slučaja kako bi i one bile uspješne u kažnjavanju zločina nad ugroženim zaštićenim vrstama i prirodom“, kaže Sušić.

Protuustavna odredba

Novi Zakon o lovstvu koji je nedavno prošao prvo čitanje u saboru, nakon dugogodišnjeg pritiska Europske komisije, usklađen je s određenim direktivama EU-a o prirodi.  No unatoč tome, zacementirao je neke stare nepravilnosti i uz njih uveo neke nove na koje Komisija ne pazi dovoljno.

Nabrojimo samo nekoliko ključnih:

1) i dalje ne postoji mogućnost kažnjavanja za lov olovnom sačmom koja je otrovna i zagađuje prirodu 

2) u novom Zakonu ostala je rupa iz postojećeg zakona kojim se zaobilazi zabrana lova na slatkovodnim ribnjacima pod izlikom da su ribnjaci samo uzgajališta divljači zbog čega svake godine strada od tri do četiri tisuće strogo zaštićenih ptica. Udruge ističu da bi lov na ribnjacima trebao biti zabranjen bez iznimke jer su slatkovodni ribnjaci važna staništa ptica pa na njima u pravilu ne postoji uzgoj divljači već samo lov u kojem nije moguće razlikovati pticu koja je uzgojena od divlje.

3) po prvi put Zakon je otvoreno uredio da javnost nema pravo pristupa informacijama o tome kako se lovi u Hrvatskoj uz opravdanje da je to potrebno radi zaštite komercijalnih interesa izrađivača tih podataka. Brojne udruge za zaštitu prirode i životinja upozorile su da je zabrana pristupa informacijama o lovu protivna Ustavu, međunarodnim ugovorima i hrvatskim zakonima. Na to isto ukazivali su zadnjih godinu i pol dana čak i stručnjaci s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Povjerenica za informiranje, a kasnije i Pučka pravobraniteljica, međutim, ništa nije pomoglo.

4) Zakon je također potvrdio lošu staru praksu prema kojoj lovci imaju pravo loviti, paliti vatru, roštiljati pa čak i postavljati čeke na privatnim zemljištima, pašnjacima i šumama. Tu su se tvorci Zakona vodili logikom da divljač ne pripada privatnicima tako da je lovci imaju pravo loviti posvuda osim u slučaju kada je zemljište jasno ograđeno.

Hrvatski lovci zamrznuti u prošlosti

Kada se sve navedeno uzme u obzir, postaje jasno zašto su neki na društvenim mrežama podijelili upravo fotografije otrovanih supova kao potresan komentar na novi Zakon. Mada se problemi njegovih odredaba odnose na brojne zaštićene vrste, od ptica do zvijeri, supovi su u mnogim dijelovima Europe postali svojevrstan simbol borbe za zaštitu ugroženih životinja. Primjerice, u suvenirnici Prirodoslovnog muzeja u francuskom gradu Toulouseu, u kojem je ljetos održana konferencija europskih znanstvenika i znanstvenih novinara, jedna od velikih plišanih životinja-ikona koje se mogu kupiti za djecu upravo je bjeloglavi sup. Cilj je jasan – edukacija i podizanje svijesti djece od najranijeg djetinjstva.

Nažalost, u Hrvatskoj se djeca na edukaciju, među ostalim, vode u lovački muzej u Brodu na Kupi u kojem mogu vidjeti preparirane trofeje niza naših i afričkih životinja, od vukova do lavova, koje je pobio i preparirao bivši direktor brodogradilišta Viktor Lenac u Rijeci.

„Kada je radio novinarka po otvorenju Muzeja pitala župana PGŽ-a zašto su izložili ustrijeljene životinje, odgovorio joj je protupitanjem: Pa gdje bi ih drugdje djeca imala priliku vidjeti? Očito je da su naši lovci ostali zamrznuti u vremenu, da nisu svjesni da se raspoloženje svjetske, pa i naše javnosti mijenja. Sve više ljudi svjesno je važnosti zaštite bioraznolikosti, ali i besmislenosti i okrutnosti ubijanja zbog zabave, na što se danas uglavnom svodi lov“, rekao je Sušić.

Uz novi Zakon koji je nedavno glatko prošao u saboru za očekivati je da ćemo slične prizore kao na naslovnim fotografijama u Hrvatskoj imati prilike gledati još godinama. Do kada? Vjerojatno sve dok posljednji sup, škanjac, ris ili neka druga zaštićena životinja ne bude ubijena, ne ugine ili ne odseli u neku bolje uređenu zemlju u susjedstvu. Ili dok EU ne pritisne hrvatske vlasti još snažnije, moćnije čak i od lovačkog lobija.