Vatro, hodaj sa mnom

Vatro, hodaj sa mnom

DO 2011. sve će cigarete imati protupožarni dodatak.  Zdravi ljudi, neskloni porocima i uvlačenju ogromnih količina katrana i nikotina, na ovu su vijest vjerojatno samo frknuli nosom i pročitali tko je to gutao spermu.

No, ona druga strana, strana koja na svaku novu vijest o cigaretama doživljava lagani srčani udar, vijesti je vjerojatno pristupila sa ogromnom rezervom i opravdanom zebnjom. Jer uz rudare, pacijente kojima nasušno trebaju lijekovi koje zdravstveno osiguranje ne pokriva i ekipu koja traži odlično plaćen posao za malo ili nimalo rada, pušači spadaju u skupinu onih koji u zadnjih deset godina nisu čuli pretjerano mnogo dobrih vijesti.

Pušači gurnuti u zapećak društva

Ako nije neka nova bolest koju cigarete izazivaju onda su to zabrane ili povećanje cijene. Degradirani smo kao ljudi i samo je pitanje vremena kada ćemo uokolo hodati sa žutim trakama na rukama. Pušači su gurnuti u zapećak društva gdje će kroz nekoliko godina obitavati s egzibicionistima, krivolovcima, sviračima šargija, monstrumima koji naše mailboxove zatrpavaju ljigavim Power Point prezentacijama u kojima se citira Paulo Coelho, zlostavljačima životinja, blogerima koji neprestano postaju slike svojih kućnih ljubimaca, piromanima, onim likom koji je napisao 4 slova "s" i ostalim otpadnicima koje društvo tretira poput šljama.

Pušači su svakih par godina izloženi brutalnim reklamnim kampanjama koje na slikovit način pokušavaju prikazati koliko je ustvari pušenje štetno pa smo prisiljeni gledati snimke rakom zahvaćenih pluća ili ugrušaka koji se izlijevaju iz razrezanog mozga. Svatko tko je barem jednom stajao na hladnoći i tresući se uvlačio dim svog omiljenog branda zna da u današnje vrijeme nije jednostavno biti pušač i da u Europu ulaze svi osim nas.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Duhan - samo legalizirana droga

Upravo zbog ovakvog tretmana pušači se na momente ponašaju nelogično (naravno, tu je i neizbježni element uvlačenja dima neke paljevine), defenzivno i pričaju apsolutne nebuloze ne bi li na neki način opravdali sebi i drugima ritual koji je nemoguće prikazati u pozitivnom svjetlu.

Svaki puta kada cigarete dođu na tapetu, zagriženi pušači izlijeću sa poetskim hvalospjevima cigareti. Pomislili bi da uvlačimo samu esenciju višeg bića, a ne kemijski tretiran duhan koji u svojoj srži nije ništa više od legalizirane droge. Pokušavamo opravdati pušenje na javnim mjestima iako nitko normalan ne može osporiti argumente nepušača koji su pomalo nervozni kada njih ili njihovu nejač nepotrebno izlažete pasivnom pušenju koje izaziva oboljenja krvožilnog i respiratornog sustava. Znakove za nepušenje doživljavamo kao ekvivalent vožnje u stražnjem dijelu autobusa i postajemo nervozni svaki puta kada naši bližnji počinju igrati na kartu zdravstvenog stanja. Prebjege na "mračnu stranu" nitko ne favorizira jer nema većih šuga od onih koji su se odvikli i preko noći se pretvorili u hodajuću kampanju protiv pušenja. 

Svatko nosi svoj križ, a mi svoj nosimo u džepovima košulja, sakoa ili stiliziranim tabakerama koje nam je za krizmu poklonio sipljivi djed onemoćao od galopirajućeg emfizema. 

Stoga, nikog neće iznenaditi ako neki nabrijani pušač ode toliko daleko pa počne rogoboriti protiv protupožarnog dodatka. "Onaj tko poželi izgorjeti u vlastitoj postelji na to ima apsolutno pravo jer to nam garantira Ustav RH".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara