Važna odluka Ustavnog suda razotkrila je sav idiotizam naših političara

Važna odluka Ustavnog suda razotkrila je sav idiotizam naših političara
Foto: Index/Ustavni sud

OVIH je dana značajan interes u javnosti izazvala odluka Ustavnog suda u slučaju ustavne tužbe književnika, novinara i osnivača HDZ-a Hrvoja Hitreca protiv odluke nižih sudova koji su ga osudili jer je bivšeg predsjednika Stjepana Mesića nazvao idiotom.

Naročito su znakovite reakcije koje dolaze iz političke klase, iako odluka Ustavnog suda uopće nije iznenađujuća, već je u skladu s odavno uspostavljenim europskim pravosudnim standardima.

Hitrec je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, a onda i na Županijskom sudu u Zagrebu osuđen za povredu časti i ugleda Mesića, za što je trebao platiti kaznu od 10 tisuća kuna. “Stipe je idiot. Na žalost, nekada davno bio mi je simpatičan. Ne dugo”, izjavio je 2013. godine Hitrec - tada jedan od lidera Hrasta - u intervjuu za jedan portal, zbog čega ga je Mesić tužio.

Za slobodu izražavanja su važne i informacije i ideje koje "vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju"

Ustavni sud je odlučio da su “granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba” te da “inkriminirana izjava predstavlja vrijednosni sud, a ne činjenični navod”. Nadalje, Hitrecova izjava “može biti uvredljiva”, ali to je manje važno u odnosu na slobodu izražavanja, koja podrazumijeva da su zaštićeni ne samo stavovi na koje se u društvu gleda blagonaklono već i informacije i ideje koje “vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju”.

“Politički diskurs često može zadrijeti u osobnu sferu jer je taj rizik usko povezan s političkim djelovanjem i slobodom iznošenja misli, koja je jamstvo demokratskog društva”, konstatira Ustavni sud te dodaje da bi kazna od 10 tisuća kuna, iako bliža minimumu u odnosu na zakonske mogućnosti, “mogla imati obeshrabrujući učinak i odvratiti podnositelja da kao član političke stranke slobodno izražava politička mišljenja i stavove, kako osobne, tako i stranke koju predstavlja. Ustavni sud imao je pritom u vidu da je inkriminirajuća izjava dana putem medija, a djelovanje političkih stranaka i širenje njihovih ideja u demokratskom društvu gotovo je nemoguće bez njihove participacije u javnom životu putem medija”.

Temeljna načela demokratskog društva

“Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima, ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena”, konstatira Ustavni sud i dodaje da “sloboda izražavanja nije apsolutno pravo” te da u demokratskom društvu postoji “test nužnosti” koji se mora proći ako se želi ograničiti slobodu izražavanja.

No, kako je “sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Stoga su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba. Za razliku od ovih posljednjih, političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove ili njezine riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije”.

Oberschlick protiv Republike Austrije

Pritom se Ustavni sud pozvao na niz odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Oberschlick protiv Republike Austrije iz 1997. godine, u kojoj je presuđeno da je ovaj austrijski novinar imao pravo austrijskog ekstremno desnog političara Jörga Haidera nazvati idiotom. “Trottel” je njemačka riječ koju je Oberschlick, urednik časopisa Forum, upotrijebio u jednom članku u kojem je kritizirao činjenicu da je Haider izjavio kako su se svi njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu borili “za mir i slobodu”. Oberschlick je napisao da “Haider nije nacist, ali je idiot” pa ga ja Haider 1991. tužio za povredu časti i ugleda. 

Austrijski su sudovi odlučili u Haiderovu korist, no Oberschlick se na kraju žalio Europskom sudu za ljudska prava i - spektakularno pobijedio, čime je izrijekom zaštićeno pravo građana i svih sudionika u političkoj debati u demokratskom društvu da političare nazivaju idiotima, a u okviru šire potrebe da se u javnosti mogu izreći i stvari koje “vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju”.

Ova odluka ESLJP-a je jedna od njegovih najpoznatijih, o njoj se uči i na fakultetima u Austriji (i šire) u okviru uvodnih predavanja niza društvenih studija kao primjer slobode izražavanja po europskim standardima te bi zapravo bio golemi pravosudni skandal i sramota za hrvatski Ustavni sud da je po tužbi Hrvoja Hitreca odlučio drugačije. Hitrec bi onda mogao Hrvatsku tužiti Europskom sudu za ljudska prava, na kojem bi sigurno pobijedio, a Ustavni sud koji predvodi Miroslav Šeparović bi bio predmet poruge u najvišim europskim pravosudnim krugovima.

Problematične presude nižih sudova

Stoga čudi što uz presudu Ustavnog suda idu i tri izdvojena mišljenja (koje su napisali ustavni suci Andrej Abramović, Rajko Mlinarić, Davorin Mlakar), a još više i da je odluka zapravo bila donesena tijesnom većinom, kako je Index neslužbeno doznao od izvora bliskim Ustavnom sudu.

Odluka Ustavnog suda puna je i (in)direktne kritike postupanja nižih sudova, čime se upozorava na nizak standard sudovanja na nižim razinama u Hrvatskoj. Općinski i Županijski sud trebali su znati za Oberschlick protiv Republike Austrije, u nekom boljem sudstvu slučaj idiot nikad ne bi došao do Ustavnog suda.

Bilo kako bilo, Ustavni je sud donio jedinu ispravnu odluku, a reakcije političara na nju su pokazale da među njima doista ne manjka idiotizma. 

Njonjo pomiješao kruške i jabuke

Primjerice, jučer je predsjednik sabora Gordan Jandroković Njonjo odbio izreći opomenu zastupniku Vlahi Orepiću, koji je ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije i sutkinju Općinskog suda u Zadru nazvao “sramotom za ovu državu”. To je zasmetalo predsjedniku kluba HDZ-a Branku Bačiću, koji je ustvrdio da je to “ispod razine komunikacije” i zatražio opomenu.

>> Jandroković: Sud kaže da čovjeka možete nazvati idiotom pa govorite što hoćete

“Smatram da nije bilo povrede Poslovnika, a tim više što sam danas ujutro pročitao odluku Ustavnog suda vezano za korištenje izraza idiot. Ne bih se usudio ići i iznad onoga što je Ustavni sud poručio svima nama tako da amnestiram kolegu Orepića, a i poruku svima vama – slobodno govorite što želite”, rekao je Jandroković.

Njonjo je time pokazao da ne razumije same osnove slobode izražavanja. Nije predsjedavajući sjednice sabora kazneni sud da može izricati kaznene sankcije zastupnicima zbog onog što su javno rekli, niti su upozorenje ili opomena zatvor ili novčana sankcija, niti je predsjedavajući poput suda nesmjenjiv od onih kojima izdaje upozorenja zbog javnog nastupa. Jandroković je pomiješao kruške i jabuke.

Nerazumijevanje presude i slobode izražavanja došlo je i s druge strane političkog spektra. Čini se da su neki, poput istaknutog SDP-ovca Ive Jelušića, reagirali na temelju simpatije za Mesića odnosno antipatije za Hitreca.

Reakcije Ive Jelušića i Mirele Holy

“Ustavni sud RH poništio je presudu kojom je H. Hitrec osuđen za uvredu bivšeg predsjednika S. Mesića, jer Ustavni sud smatra da se javnu osobu može nazvati idiotom. Idiotska odluka Ustavnog suda. Jedina satisfakcija mi je da sada slobodno mogu reći da su sudci Ustavnog suda koji su glasali za takvu odluku - IDIOTI. I nitko me ne može optužiti za uvredu jer su i sudci javne osobe”, napisao je Jelušić na svom Facebooku.

Bivša SDP-ovka i kratkotrajna ministrica zaštite okoliša Mirela Holy je pak na Twitteru napisala: “Znači prema Ustavnom sudu nepolitičari mogu političare zvati idiotima, kretenima, lopovima i sl. To su vrijednosni sudovi. Kada političar građaninu kaže to isto, to je uvreda. Toliko o jednakopravnosti pred Ustavom.”

Holy je donekle pogrešno shvatila na što se odnosila Hitrecova tužba odnosno kolokvijalno nazvani slučaj idiot, jer je tu bila riječ o izjavi jednog političara o drugom, ali je u pravu da građani mogu političare zvati pogrdnim imenima. Dapače, to je demokratski standard svih razvijenih demokracija, onih kojima Hrvatska teži, pa je nejasno zbog čega su se tako uzrujali predstavnici navodno progresivnih stranaka.

Pristojnost kao alat suzbijanja borbe za ljudska prava i slobode

Umjesto da Jelušić i Holy pozdrave presudu Ustavnog suda, jer Hrvatsku približava razvijenim demokracijama, njihova je prva reakcija zabrinuti se za svoj društveni status kao političara, što svjedoči o određenom stanju svijesti u hrvatskoj političkoj klasi.

Jedan od razloga za takve reakcije vjerojatno je i posljedica činjenice da u hrvatskom javnom diskursu vlada ideja malograđanske pristojnosti te se mnogo vrijednosti polaže na formalnosti. Sloboda govora podrazumijeva nešto drugačije, napose kada je riječ o konceptu pristojnosti, koji se povijesno gledano često koristio kako bi se onemogućila borba za ljudska prava.

Primjerice, iako se danas Martina Luthera Kinga slavi kao velikog borca za prava Afroamerikanaca i iako on danas ima i svoj praznik u SAD-u, 1950-ih i 1960-ih se Kingu zamjeralo da je provokativan i nepristojan sa svojim metodama nenasilnog otpora. U Hrvatskoj se pak nepristojnom proglašavalo npr. Povorku ponosa, iako je riječ o događaju koji se temelji na osnovnim demokratskim vrijednostima slobode izražavanja i okupljanja.

Razotkrivanje političkog idiotizma hrvatskih političara

U svakom slučaju, Ustavni sud je donio jedinu ispravnu i vrlo važnu odluku u slučaju idiot te postupio kako to inače čine moderni sudovi tog nivoa u Europi.

Tragikomično u svemu je što dio hrvatskih političara ne razumije važnost ove presude, nego joj se protivi, čime razotkrivaju vlastiti demokratski deficit i politički idiotizam.

Cijelu odluku Ustavnog suda u slučaju idiot možete pročitati ispod.

Odluka Ustavnog suda o političarima idiotima by Index.hr on Scribd

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara