PROPAST HRVATSKE

Većina Hrvata koji su pobjegli iz zemlje bi se vratili, ali uz dva uvjeta

Većina Hrvata koji su pobjegli iz zemlje bi se vratili, ali uz dva uvjeta
Foto: Tomislav Miletić/Pixsell, Privatan album

ZNANSTVENICI s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu proveli su prvo istraživanje o zadovoljstvu iseljenika životom i radom u stranim zemljama.

Istraživanje je pokazalo da su iseljenici daleko zadovoljniji životom u inozemstvu nego u Hrvatskoj, no i da bi se 80 posto njih vratilo kad bi u Hrvatskoj imali veće plaće. Naime, više od četiri petine ispitanika ne odbacuje mogućnost povratka u Hrvatsku, a kao ključne stvari koje bi se trebale promijeniti da se vrate ističu poboljšanje ekonomskih prilika te smanjenje korupcije.

Ozbiljno istraživanje na više od 1000 ljudi koji su napustili zemlju nakon ulaska u EU

Rezultati su to istraživanja pod nazivom "Gore je bolje" provedenog na više od 1000 ljudi koji su napustili Hrvatsku nakon njenog ulaska u EU. Visokoobrazovani češće kao ključne čimbenike povratka ističu još i smanjenje općeg osjećaja netrpeljivosti u društvu.

Razgovarali smo s prof. Zvonimirom Galićem, koji je s kolegama Nikolom Ercegom, Antunom Palanovićem i Mitjom Ružojčić proveo ovo istraživanje.

Što je vaše istraživanje pokazalo?

Pokazalo je da ljudi odlaze iz situacija u kojima se ne osjećaju dobro, a zadržavaju se u onima u kojima im je ugodno. Ova banalna konstatacija predstavlja najbolji sažetak ključnih nalaza našeg istraživanja. Recentni iseljenici napuštaju Hrvatsku zbog kombinacije nepovoljnih ekonomskih i društvenih okolnosti pri čemu ekonomski razlozi pretežu pred društvenima. Na novim poslovima i u novim životima osjećaju se dobro. Posebno se ističe njihovo zadovoljstvo optimizmom koji imaju u pogledu budućnosti svoje djece i unuka te zadovoljstvo plaćom i mogućnostima napredovanja i razvoja na radnim mjestima koje je bitno veće nego na radnim mjestima u Hrvatskoj. Više od četiri petine uzorka ne odbacuje mogućnost povratka u Hrvatsku, a kao ključne stvari koje bi se trebale promijeniti da se vrate ističu poboljšanje ekonomskih prilika te smanjenje korupcije.

Članstvo u Europskoj uniji označava slobodno kretanje dobara i usluga pa će se iseljavanje i u budućnosti nastaviti. S obzirom na ostale demografske pokazatelje i povezane projekcije kretanja broja stanovnika, trebala bi nas zabrinuti činjenica da je "gore" baš toliko bolje. Čini se da je trenutačni cilj da postanemo jedna od najrazvijenijih država Europe i svijeta još daleko od ostvarenja.

Kako ste se odlučili na ovo istraživanje?

Mi smo skupina istraživača s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koju zanima primjena zakonitosti psihologije motivacije i donošenja odluka u objašnjavanju radnog i potrošačkog ponašanja. Dakle, svojim istraživanjima želimo razumjeti zašto ljudi rade ono što rade, odnosno kako spoznajama iz psihologije možemo objasniti njihove životne izbore. Također smo i zabrinuti građani koji prate demografska kretanja i uviđaju buduće probleme koje ta kretanja nose za naše društvo. Čine nam se uvjerljivima zaključci da će demografska situacija u budućnosti imati dalekosežne socijalne i političke posljedice te želimo pridonijeti raspravama na tu temu.

Ovo istraživanje predstavlja nastavak niza naših istraživanja o kvaliteti radnog života u Hrvatskoj i posljedicama koje ona ima za produktivnost i sreću hrvatskih radnika. U tim istraživanjima krenuli smo od ideje da će ljudi biti motivirani i zadovoljni na poslovima na kojima mogu zadovoljiti svoje ključne psihološke potrebe. Na temelju psihologijskih teorija o motivaciji za rad identificirali smo tri ključne domene u kojima ljudi zadovoljavaju važne potrebe na poslu: ekonomska sigurnost, socijalni odnosi na poslu i mogućnost osobnog razvoja na radnom mjestu. U posljednjim radovima iz ovog niza (Šverko i Galić, 2014; Galić i sur. 2019) analizirali smo podatke Europske ankete o radnim uvjetima prikupljene na više od 30 000 sudionika tijekom 2010. i 2015. i pokazali da u oba vremenska razdoblja Hrvatska po kvaliteti radnog života značajno zaostaje i za zemljama zapadne, „stare“ Europe. Zanimljivo, 2015. pojavljuje se i zaostajanje za tranzicijskim zemljama koje su u EU primljene 2004. U oba smo rada zaključili da će zaostajanje u mogućnostima ljudi da na „domaćim“ poslovima zadovolje ključne potrebe utjecati na migracijske trendove što se i potvrdilo u zadnjih nekoliko godina u zabrinjavajuće velikim stopama iseljavanja.

Je li ovo prvo istraživanje o "novim" iseljenicima?

Primijetili smo da istraživanja na novim iseljenicima gotovo da i nema. Mediji često donose priče koje variraju od oduševljenja novim radnim i životnim uvjetima do poziva iseljenika ljudima koji razmišljaju o odlasku da nikako ne napuštaju Hrvatsku. Jedino sustavno istraživanje objavio je 2018. Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Tim istraživanjem obuhvaćeno je 1200 Hrvata iseljenih u Njemačku između 2013. i 2017. Glavni zaključci tog istraživanja bili su da „novi val“ iseljenika napušta RH zbog društveno-političkih i ekonomskih razloga pri čemu pretežu ovi prvi (posebno percepcija korupcije). Novi iseljenici su zadovoljni plaćama, poslom i životom u cjelini; ne žale zbog odlaska, a većina ih se ne planira vratiti.

Premda vrlo vrijedno, istraživanje T. Jurića ima određena ograničenja. Prvo, provedeno je samo u jednoj zemlji u koju Hrvati iseljavaju. Drugo, ne razdvaja jasno iseljenike iz Hrvatske i BiH što potencijalno može utjecati na nalaze istraživanja, pogotovo na razloge iseljavanja. Konačno, u tom istraživanju korištena su pitanja koja su napravljena specijalno za potrebe tog istraživanja što je onemogućilo usporedbe odgovora sudionika s drugim izvorima podataka (npr. prosjekom populacije RH).

Kako ste proveli ovo istraživanje, koliko je ljudi sudjelovalo u njemu?

Istraživanjem smo nastojali ostvariti dva glavna cilja: prvo, obuhvatiti iseljenike iz više zemalja i drugo, barem dio njihovih odgovora usporediti s odgovarajućim referentnim vrijednostima. Podatke smo prikupljali od lipnja do listopada 2019. regrutirajući sudionike na različite načine. Prvo, pretragom Facebooka (FB) pronašli smo 87 različitih grupa na kojima se okupljaju iseljenici i na njima pokušali objaviti naš poziv na sudjelovanje u istraživanju. Drugo, zahvaljujući medijskoj potpori redakcija, objavili smo poziv na sudjelovanje u istraživanju na web stranicama nekih medija. Treće, platili smo FB oglas s pozivom na sudjelovanje u istraživanju i, konačno, dijelili smo pozive na vlastitim privatnim i službenim profilima na društvenim mrežama. Sve sudionike dodatno smo nastojali motivirati nagradnom igrom u kojoj je 100 sudionika dobivalo Amazon poklon bonove u vrijednosti od 20 eura.

Istraživanjem smo obuhvatili 1126 sudionika koji su u napustili Hrvatsku u razdoblju 2013. - 2019. Sukladno očekivanju, većinu uzorka činili su iseljenici u EU (najviše sudionika je bilo iz Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Irske).

Demografski se radilo uglavnom o mlađim osobama: gotovo tri četvrtine uzorka činile su osobe do 40 godina. U pogledu spola i obrazovanja naši sudionici su nešto češće bile žene (58%) i visokoobrazovani (66%). Premda je struktura uzorka dijelom uvjetovana metodologijom prikupljanja podataka (istraživanja pokazuju da na pozive za ovakva istraživanja češće pristaju mlađi, visokoobrazovani i žene), ona u određenoj mjeri odražava i stvarnu strukturu populacije novih iseljenika. Za razliku od "gastarbajterskog" vala iz 1960-ih i 1970-ih koji su dominantno činili muškarci srednje dobi i nižeg obrazovanja, naši podaci sukladni su opažanjima da u trenutačnom iseljeničkom valu u značajnoj proporciji sele i visokoobrazovani ljudi s cijelim obiteljima.

Jeste li došli do podataka koliko se ljudi zapravo iselilo iz Hrvatske ulaskom u EU?

To je problem s kojim smo se suočili. Ne postoje relevantni podaci o tome. Donja je procjena da je Hrvatsku napustilo 150.000 ljudi kad se uzmu u obzir podaci Državnog zavoda za statistiku, no oni nisu potpuni i brojka iseljenih je veća. Problem je što ne postoji registar stanovnika. Neka gornja procjena koja se spominje je 300.000, no ta je brojka pretjerana. Znamo samo da ih je odselilo puno. U ratu je poginulo 25.000 i to je bio jako velik gubitak za tako malu zemlju, tako da je broj iseljenih zasigurno ogroman gubitak za zemlju.

Zašto iseljavaju iz Hrvatske?

Ispitanicima smo postavili pitanja o razlozima iseljavanja, zadovoljstvu životom i poslom koji obavljaju te uvjetima mogućeg povratka. Na temelju pregleda literature, medijskih članaka i konzultacija s nizom istraživača iz društvenih znanosti (među kojima su bili i stručnjaci za migracije), formirali smo listu mogućih razloga za iseljavanje i od naših sudionika tražili da odaberu tri razloga koji su za njih bili presudni za napuštanje zemlje. 65,3 posto je kao razlog navelo nemogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućuju normalan život, 53,2 posto rasprostranjenost korupcije u društvu, 30,2 posto opći osjećaj netrpeljivosti u društvu, 28,1 posto nedostatak prilika za osobni razvoj, 25,9 posto je kao razlog navelo lošu kvalitetu rada državnih institucija, dok je 25,7 posto kao razlog navelo nekvalitetne životne uvjete. Za nemogućnost profesionalnog razvoja izjasnilo se 23,6 posto ispitanika, za lošu kvalitetu ponuđenih poslova 20,5 posto. Nemogućnost zadovoljavajućeg rješavanja stambenog pitanja navelo je 18,9 posto ispitanika, dok je 17,1 posto navelo nepoticajno radno okruženje. Samo 5,3 posto ispitanika je zaokružilo neravnomjernu razvijenost regija.

Dakle, nešto manje od dvije trećine sudionika kao jedan od ključnih razloga iseljavanja istaknulo je nemogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućuju normalan život. S razvijenosti ekonomije su povezani i neki drugi istaknuti razlozi kao što su kvaliteta životnih uvjeta, ponuđenih poslova ili nemogućnost rješavanja stambenog pitanja. Ipak, valja primijetiti da više od polovice sudionika među razlozima iseljavanja ističe rasprostranjenost korupcije u društvu, trećina opći osjećaj netrpeljivosti u društvu, a četvrtina lošu kvalitetu rada društvenih institucija. Analize pokazuju da je posljednji val iseljavanja potaknut kombinacijom ekonomskih i društvenih čimbenika pri čemu ekonomski dominiraju. Naše je psihologijsko tumačenje da je loša ekonomska situacija uparena s percepcijom da se zbog korupcije ne može ništa napraviti stvorila toksičnu mješavinu u kojoj iseljenici kao jedinu perspektivu za poboljšanje vlastite životne situacije vide napuštanje zemlje.

Kako su zadovoljni životom i radom u inozemstvu u usporedbi s Hrvatskom?

Za razliku od zadovoljstva prijateljskim odnosima koje je procijenjeno sličnim kao i prije iseljavanja, zadovoljstvo svim drugim aspektima života sudionici istraživanja su procijenili boljim. Pri tome se posebno izdvaja procjena optimizma za budućnost svoje djece i unuka koju su novi iseljenici procijenili izrazito većom u svojim novim životima.

Središnji dio istraživanja odnosio se na procjenu kvaliteta poslova. U ovom smo se dijelu izravno naslanjali na naša ranija istraživanja o kvaliteti radnog života pa smo iseljenike pitali da procijene zadovoljstvo različitim aspektima posla koji spadaju u tri domene: ekonomska sigurnost, socijalni odnosi na poslu i mogućnost osobnog razvoja na radnom mjestu.

Za procjene ovih aspekata smo u svom istraživanju koristili pitanja koja su već upotrijebljena u istraživanju na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih građana što nam je omogućilo da odgovore iseljenika usporedimo s prosjekom hrvatske populacije. Usporedni podaci koje smo koristili u ovom istraživanju prikupljeni su u okviru International Social Survey Programme (ISSP): Work Orientations IV koje je GESIS Leibniz institut za društvene znanosti proveo 2015. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih građana. Uzorak zaposlenih činio je 531 sudionik (prosječna dob bila je 40,22 godine. 47,3% uzorka bile su žene, a 31,3% uzorka bilo je visokoobrazovano).

Prikazana analiza percipirane kvalitete poslova pokazuje da su iseljenici zadovoljniji različitim aspektima svog posla nego prosjek populacije u RH: osim zadovoljstva kontaktom s drugima, svi ostali aspekti posla procjenjuju se lošijima na hrvatskim radnim mjestima. Naše analize pokazuju da najveće razlike domaćih i iseljeničkih poslova postoje kod zadovoljstva ekonomskim aspektima radnog mjesta (tj. plaćom i sigurnošću) te mogućnostima osobnog razvoja (napredovanjem i razvojem te autonomijom na radnom mjestu). Ovi nalazi u velikom stupnju potvrđuju naša ranija istraživanja koja su hrvatska radna mjesta opisala nekvalitetnima s obzirom na materijalne situaciju, ali i perspektivu osobnog rasta i razvoja jer su upravo to domene u kojim se iseljenici procjenjuju značajno boljima na svojim novim poslovima u inozemstvu.

Vaše istraživanje je pokazalo da bi se više od četiri petine ispitanika vratilo iako im je vani bolje. Zašto bi se onda vratili?

Ohrabrujuće je da manje od petine sudionika ističe da povratak u Hrvatsku ne dolazi u obzir. Naime, kao najčešća ključna stvar koja bi se trebala promijeniti da bi se sudionici našeg istraživanja vratili u Hrvatsku izdvaja se mogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućuju pristojan život, a s dvostruko manjom učestalosti slijede ga rasprostranjenost korupcije u društvu i opće povećanje kvalitete životnih uvjeta. Ako sumiramo navedene čimbenike povratka, čak 56% se može svrstati pod ekonomske čimbenike, a 18,4% pod političke.

Jesu li vaši zaključci vjerodostojni jer je u uzorku velik broj visokoobrazovanih?

Glavni nedostatak istraživanja predstavlja činjenica da ne znamo u kojoj mjeri naš uzorak predstavlja cijelu populaciju iseljenika. Zbog niza razloga precizne karakteristike populacije iseljenih nije moguće točno odrediti. Stoga, činjenica da čak dvije trećine uzorka čine visokoobrazovani mogla je podići procjene i pretjerano pozitivno prikazati život u iseljeništvu jer visokoobrazovani u inozemstvu općenito pronalaze bolje poslove.

Zato smo proveli dodatne analize u kojima smo sve usporedbe proveli posebno na visokoobrazovanima i onima srednje stručne spreme. Posebnu pažnju smo posvetili razlozima iseljavanja, zadovoljstvu poslom i ključnim čimbenicima koji bi mogli uvjetovati povratak.

Tko vani profitira više, visokoobrazovani ili niže obrazovani?

Opći obrazac razloga iseljavanja sličan je za obje skupine sudionika. Ipak, kod visokoobrazovanih iseljenika se kao razlozi iseljavanja učestalije pojavljuju opći osjećaj netrpeljivosti u društvu te nemogućnost profesionalnog razvoja i nepoticajno radno okruženje. Iako je financijska situacija i u skupini visokoobrazovanih najčešće navođen razlog iseljavanja, u skupini iseljenika srednje stručne spreme taj je čimbenik daleko najistaknutiji i navodi se puno češće nego u skupini sudionika visoke stručne spreme.

Naše usporedbe pokazuju da u pogledu kvalitete poslova od iseljavanja više profitiraju niže obrazovani: povećanje zadovoljstva poslom puno je veće u skupini srednje stručne spreme i to posebno u zadovoljstvu plaćom, mogućnošću napredovanja i sigurnošću radnog mjesta. Sukladni ovim nalazima su i razlozi mogućeg povratka: ključna promjena koja bi mogla uvjetovati povratak je ostvarenje prihoda koji omogućuju pristojan život. Premda je obrazac razloga vrlo sličan, niže obrazovani češće od visokoobrazovanih kažu da bi se vratili ako bi u domovini mogli ostvariti prihode koji omogućuju pristojan život. Istovremeno, visokoobrazovani češće kao ključne čimbenike povratka ističu smanjenje rasprostranjenosti korupcije i općeg osjećaja netrpeljivosti u društvu.

Dakle, ako u populaciji iseljenih i ima više onih koji su niže obrazovani nego što ih ima u našem uzorku, naši zaključci da su iseljenici vrlo zadovoljni svojim situacijama vrlo vjerojatno i dalje vrijede.

Kako komentirate dobivene rezultate, jesu li vas iznenadili?

Dvije su ključne točke ovog istraživanja. Jedna je da je ljudima koji su iselili toliko bolje vani. Iznenadilo me da su im poslovi puno kvalitetniji nego u Hrvatskoj, da rjeđe rade vikendima i da lakše usklađuju poslovni i privatni život. Iznenadila nas je tolika mogućnost napredovanja vani, kao i bolje spajanje privatnog i poslovnog života.

Druga je točka ta da bi se, unatoč tome što im je vani toliko bolje, 80 posto njih ipak vratilo u Hrvatsku, ali smo pod uvjetom da se ovdje promijene stvari. Moram priznati da nas je i taj dio iznenadio, da bi se vratili, no samo ako bi ovdje imali puno bolje plaće i mogućnost napredovanja na poslu. U ovom istraživanju smo se fokusirali na njihov posao i vidjeli da se vani puno više razvijaju i napreduju na poslu, dok se kod nas slabo ulaže u radna mjesta.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara