Foto: FaH

U SPLITU nikada nije izmjereno manje oborina nego ovog ljeta. U Dubrovniku je palo samo tri posto očekivane kiše, a prosječne temperature u Dalmaciji, koje uključuju i noćne, u prvom dijelu kolovoza kretale su se oko 30 stupnjeva, što je povijesni rekord. Posljednjih nekoliko desetljeća ljeta u Hrvatskoj postaju sve toplija, a rizik od požara postojano raste i širi se prema sjeveru i unutrašnjosti, upozoravaju stručnjaci Državnog hidrometeorološkog zavoda. 

„Na postaji Split, na Marjanu, nikada nije palo manje oborine po četvornom metru od početka ljeta, odnosno, od prvog lipnja do danas. Palo je ukupno samo 7,6 litara po četvornom metru, a već sada se može jamčiti da u narednim danima neće pasti ništa. To je najmanja količina oborine od 1948., od kada postoje mjerenja na postaji Marjan. Prije toga je najmanja izmjerena količina bila 9,3 litre 1950. godine“, objasnio je za Index glavni meteorolog HRT-a, Zoran Vakula.

Rizik od požara raste i širi se Hrvatskom

Dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju, kaže da DHMZ već 35 godina daje procjene opasnosti od požara za potrebe vatrogasnih postrojbi i Državne uprave za zaštitu i spašavanje, a one pokazuju da rizik postojano raste.

„Primjećujemo da potencijalna opasnost od požara, koja se izračunava na temelju meteoroloških podataka, a ne mjeri se brojem požara, zadnjih tridesetak godina raste“, rekla je za Index Vučetić.

Osim što rizik raste, on se sve više širi na sjever i unutrašnjost Hrvatske.

„To nije samo problem Dalmacije, mada su najugroženija područja srednja i južna Dalmacija, od Šibenika do Dubrovnika, zajedno s otocima. No pokazalo se da se to širi sve više prema zaleđu i prema sjeveru, prema Lici i također, istočnoj Hrvatskoj. Kontinentalni požari češći su u proljeće kada počinju poljoprivredni radovi. Oni najčešće nastaju zato što ljudi pale korov, a nisu svjesni da su nam zime postale suhe. Prošle godine u prosincu ponegdje uopće nismo imali oborina. Zbog toga je tlo suho pa trava nije vlažna koliko bi se očekivalo. Tako je bilo ovo proljeće i ranije 2012. kada smo imali veliki požar na Strahinjčici kraj Krapine. Tada je izgorjelo 350 hektara šume što je bio najveći požar u tom području do tada.“

Dvostruko veća opasnost

U lipnju je opasnost od požara u kontinentalnoj Hrvatskoj, na sjevernom Jadranu i u Lici bila čak jedan i pol do dva puta veća od prosječne. U srpnju je u Dalmaciji i na Jadranu bila oko 1,5 puta veća, a pritom je na kontinentu bila još uvijek dva puta veća.

„Bilo je jako dugo suho, ali i vruće. U kolovozu je prvih 10-ak dana u Dalmaciji prosječna temperatura bila oko 30 stupnjeva Celzijevih, što je jako vruće. To znači da su i noći bile tople, oko 28 ili 29 stupnjeva pa nije bilo vremena da se atmosfera rashladi. To je prvi takav slučaj od kada postoje mjerenja. U Dubrovniku je u ovoj sezoni palo oko 3,5 posto uobičajenih količina kiše. Da bi se borove iglice barem malo navlažile, u jednoj kiši mora pasti najmanje pola litre po četvornom metru. Za neki ozbiljniji efekt zapravo bi trebalo pasti najmanje pet litara po četvornom metru, odnosno, pet milimetara kiše. Kada je tlo suho kao što je sada, u biti treba i više. Temperature tla trenutno su jako visoke, u površinskom sloju od dva centimetra kreću se oko 50 stupnjeva. Najdramatičnija situacija nastaje kada nakon suhog razdoblja dođe promjena vremena koja donese jak vjetar, ali ne i kišu. S njom obično dolaze i češći udari groma“, tumači Vučetić.

Na grafici dolje područja obilježena žutom bojom predstavljaju zone visokog rizika za velike požare. Oni su osobito visoki u područjima obilježenim crvenom i ljubičastom bojom.

Ljudi koji roštiljaju i bacaju opuške veći su problem od udara munja

No naša meteorologinja ističe da su ljudi, s roštiljima i cigaretama, uglavnom veći problem od munja. Uz klimatske uvjete ključan je ljudski faktor koji je uzrok požara u oko 80 posto slučajeva..

„Moja unuka od devet godina ove je godine spasila Hvar od požara. Sredinom sedmog mjeseca bilo je partijanja u Hvaru kada je puno mladih došlo iz Splita. Išli su se kupati na plažu. Jedan mladi Britanac bacio je zapaljenu cigaretu u grmlje. Moja unuka je to vidjela, ali nismo znali gdje je pala. Rekla sam svima da idemo tražiti i zalijevati sve redom uokolo kako ne bi nastao požar. Konačno smo našli cigaretu čiji se plamen već počeo širiti na lišće i dimiti“, ispričala nam je Vučetić koja smatra da bi i mlade, ali osobito strance, trebalo kvalitetnije educirati o opasnostima požara u Hrvatskoj.

„Treba nam i prevencija i edukacija. Trebamo obrazovati i našu djecu, ali i strance koji nam dolaze. Upozorenja se moraju prevoditi i objavljivati na stranim jezicima, osobito na engleskom. Brojni mladi dolaze iz Velike Britanije gdje nisu svjesni požara. Mi imamo udrugu 'Hrvatsko agrometeorološko društvo' koje promovira oprez. Održali smo niz predavanja za vatrogasce, za učenike i po vrtićima. Napravili smo i preventivni crtić „Požar nije šala“, koji se vrlo uspješno prikazivao po vrtićima i školama.

Ljeta su sve toplija

Dr. sc. Ivan Guettler, viši savjetnik u Službi za klimatološka istraživanja i primijenjenu klimatologiju DHMZ-a upozorava da zadnjih 15 godina imamo izrazito topla ljeta koja su toplija od klimatološkog prosjeka u 20. stoljeću.

„Mi meteorolozi možda već iritiramo javnost jer stalno upozoravamo da su ljeta sve toplija. No to je danas iz podataka već stvarno jasno kao dan. Klimatski modeli pokazuju da će se s klimatskim promjenama i ispuštanjem stakleničkih plinova ovaj trend nastaviti“, ističe Guettler.

Ljeta će također biti sve suša, no za sada taj trend još nije izražen.

„Klimatske projekcije pokazuju da će trend sve sušnijih ljeta biti izraženiji od sredine stoljeća na dalje. Do tada on neće biti izraženiji od prirodne varijabilnosti koja je, kada su u pitanju oborine, veća nego kada je riječ o temperaturama“. 

Karte DHMZ- a pokazuju da su ove godine i lipanj i srpanj bili sušni. Vjerojatno će i kolovoz biti izrazito topao i sušan na području cijele Hrvatske. No Hrvatska po tome nije izuzetak. Ove godine sve su mediteranske zemlje imale požare, od Portugala, preko Španjolske i Italije do Hrvatske i Grčke.

Guettler, baš kao i njegovi kolege u Hrvatskoj i svijetu, smatra da bi zbog svih navedenih podataka Hrvatska trebala više pozornosti posvećivati uzrocima i posljedicama klimatskih promjena.

„U Hrvatskoj su klimatske promjene rijetko kad važna tema, o njima se govori samo kada se događaju neke dramatične poplave ili suše. No u EU one su jedna od četiri najvažnije teme kojima se Unija želi baviti u narednim desetljećima. Stoga postoje izdvojena sredstva koja se mogu povući za te potrebe – za razvoj tehnologija koje će smanjiti emisije stakleničkih plinova, ali i za prilagodbe posljedicama. Primjerice, u poljoprivredi bi to bio razvoj tehnologija koje bi smanjile emisije plinova, poput metana, a s druge strane podrazumijeva razvoj biljnih sorti koje bi bolje podnosile ekstremne uvjete. U energetici bi to bio razvoj tehnologija koje ispuštaju manje stakleničkih plinova, dok bi s druge strane trebalo proizvoditi i postavljati dalekovode koji su izdržljiviji na jakim vjetrovima“.

U Hrvatskoj su, kaže, trenutno u izradi dva dokumenta prilagodbe na klimatske promjene. Jedan je Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, koji je u zreloj fazi. On se bavi ublažavanjem uzroka, izvorima stakleničkih plinova, kao što su poljoprivreda i fosilna goriva. Drugi je Strategija prilagodbe na klimatske promjene. Oni bi uskoro trebali ići u sabor. To su strategije koje su početne točke koje omogućavaju privlačenje europskih projekata.