CIKLUS nasilja uglavnom kreće nakon što počinitelj prvi put digne ruku na svoju žrtvu. Isprva mu je žao i ispričava se pa onda obećava da to više nikada neće ponoviti, sve kako bi svoju žrtvu primirio. No, već prvom promjenom raspoloženja počinitelj se vraća u svoje prvobitno stanje u kojem mora kontrolirati situacijom, a ako se žrtva "ne pokori" - vraća se i nasilje.

Tako nam je barem objasnila socijalna radnica Martina Perić, koja već godinu i pol dana radi sa žrtvama nasilja u obitelji. Taj neopisivo štetan začarani krug nasilja uglavnom traje godinama, a dolazi na mala vrata: od emocionalnog nasilja, vrijeđanja i prijetnji pa u konačnici do prvog udarca. 

"Počeo me tući u sedmom mjesecu trudnoće"

"Nasilje u mom domu je krenulo nakon tri godine veze, u trenutku kada sam bila najranjivija i najosjetljivija - u sedmom mjesecu trudnoće", priča nam žrtva nasilja koju smo upoznali preko Zaklade Solidarna, majka dvoje male djece koja se uspjela otrgnuti od svog partnera koji ju je zlostavljao. 

Što bi isprovociralo to nasilje?

"Moje postavljanje granica", odgovara nam majka. "Kada bih ja ukazala da mi nešto nije u redu ili da mi nešto ne odgovara. On bi gazio te granice i smatrao je da je opravdano da on u verbalnom konfliktu nastupi fizičkim nasiljem". 

Niti je ona isprovocirala to nasilje, jer nitko ne provocira nasilje osim onoga tko prvi digne ruku, a niti je ova majka s kojom smo razgovarale mislila da je ono što on radi ispravno. Jedino za što se držala u tom trenutku, pred kraj svoje prve trudnoće, bila je obitelj koju nije htjela slomiti. 

"Bilo mi je teško ispetljati se iz svega jer smo mi puno toga zajedno stvorili. Prekretnica mi je bila kada mi se putem društvenih mreža javila njegova ljubavnica. Ispričala mi je priču koja mi je otvorila oči o njemu kao čovjeku i svemu što se događalo godinama ranije", kaže nam.

Je li odlazak iz tog doma, u koji se žrtve često vraćaju i po nekoliko puta, doista odlazak u nepoznato?

"Da. To je jedan jako težak i hrabar iskorak za koji je potrebna pomoć šire zajednice od obitelji. Teško je u svemu tome biti sama, a posebno uz maloljetnu djecu", priča. "Najteže je bilo uništiti sliku budućnosti koju sam ja imala. Moja vizija je bila imati jednu prosječnu hrvatsku obitelj s dvoje, troje djece, dobrim poslovima i svime što ti treba za normalan život - ovime sam morala uništiti dio sebe". 

Dobila pomoć u tri dana

Njoj je pomogla Solidarna, koja je u vrijeme njezinog novog početka aktivno provodila kampanju Fonda za žene, koja je i ovih dana ponovno pokrenuta. Kako nam priča, jedini uvjet koji se od nje tražio tada bila je kaznena prijava koja nije povučena, i ova majka dobila je novce koji su joj bili prijeko potrebni u roku od tri dana. 

"Najvažnije je shvatiti da ne želite biti žrtva. Imala sam prekrasan tim ljudi koji mi je dao podršku i pomoć do izlaska iz nasilnog doma. To su bili prijatelji, obitelj i stručne osobe - odvjetnik, socijalna radnica i psihoterapeutica", završava svoju priču majka. 

"Život ima cijenu"

Iza priče ove žene stoji Solidarna, zaklada koja između ostalog pomaže i ženama koje su žrtve nasilja. Život njih 60 trenutačno je "na čekanju" dok se prikupljaju novci unutar humanitarne akcije "Život ima cijenu" Fonda za žene koji bi im osigurao osnovne životne potrebe izvan doma u kojem su bile zlostavljane. 

A koliko je teška njihova borba svjedoči iz dana u dan socijalna radnica Solidarne Martina Perić. I sama kaže kako život izvan nasilnog doma danas ne bi smio biti luksuz, no za mnoge žene to i dalje jest. 

"Financijsko stanje žene jedan je od ključnih čimbenika koji utječu na odluku o odlasku iz nasilnog odnosa i na mogućnost da u toj odluci ustraje. Ako žena nema stabilan prihod, osiguran smještaj, podršku obitelji ili zajednice, vrlo često joj se čini da nema kamo", priča nam, zaokružujući priču da brojnim ženama vraćanje nasilniku često nije pitanje izbora. 

Žene nisu naivne, priča nam socijalna radnica, već jednostavno žele sačuvati obitelj. Tu je i ta suosjećajnost prema počiniteljima, jer i oni često sami dolaze iz nasilnih obitelji. No, promjena takvog nasilnog ponašanja nije česta. 

Pomoć za 60 žena

Martina je u svojih godinu i pol rada u sklopu Solidarne sama svjedočila brojnim teškim pričama. Aktivno radi sa 60-ak korisnica za koje se prikuplja pomoć, a Fond za žene prošle je godine pomogao čak 104 žene - i 151 djetetu.

"Posebno ostaju u meni slučajevi u kojima se vidi koliko sustav zaboravlja one koji su višestruko ranjivi", kaže Martina. "To su, primjerice, osobe s invaliditetom, pripadnice manjinskih skupina, maloljetnice, žene s iskustvom odrastanja u poremećenim obiteljskim odnosima ili one koje žive u izrazito teškim ekonomskim uvjetima". 

Baš kao što je ispričala i naša sugovornica koja je proživjela nasilje, financijska pomoć nije samo stvar idućeg ručka ili krova nad glavom, već su tu i odvjetnici i psiholozi koje Solidarna osigurava, a koje ženama beskompromisno trebaju za novi početak. Njima, ali i njihovoj djeci. 

"Djeca čak i kada nisu izravno fizički zlostavljana osjećaju strah, zbog toga je podrška ženama istovremeno i zaštita djece", kaže Martina. 

"Zahvaljujući donacijama, Fond za žene može i dalje biti oslonac tamo gdje sustav zakaže. Svaka jednokratna donacija mijenja nečiji dan, ali upravo redovita podrška, primjerice putem trajnog naloga, mijenja živote. Takav oblik solidarnosti daje ženama ono što im najviše treba, sigurnost da nisu same. Ni danas, ni sutra", zaključuje Martina. 

Svi koji žele pomoći mogu to učiniti uplatom:

IBAN: HR2124020061500147039
Svrha: DONACIJA-ŽIVOT IMA CIJENU
Model: 00
Poziv na broj: 03-2025
Banka: Erste banka