DAVOR Huić, predsjednik udruge Lipa, uoči predstojećih parlamentarnih izbora na koje izlazi kao kandidat objavio je video pod nazivom Kako je dečko iz Sigeta postao borac za manje poreze: priča o životu.

Huić: Imao sam sretno i bezbrižno djetinjstvo

Huić je rođen u Zagrebu 1963. godine. U videu pokazuje parkić u Sigetu u kojem je odrastao te zgradu u kojoj je živio prvih 20 godina života.
“Mogu reći da sam imao sretno i bezbrižno djetinjstvo. Tada sam došao prvi put u dodir s tamnom stranom života… S temama kojima se i danas bavim. A to su politika, monopol sile, pravednost”, ispričao je Huić te rekao kako su mu kad je imao oko pet, šest godina stariji dečki “mažnjavali pikule”.

“Oni su zapravo nama naplaćivali porez ili reket na to što su bili jači od nas”, ispričao je Huić.

Sport je uvijek bio važan dio Huićevog života

Na Savskom nasipu otkrio je kako je sport uvijek bio važan dio njegovog života te da su mu roditelji bili sportaši. On se bavio veslanjem, alpinizmom, streljaštvom, padobranstvom, karateom, itd.

“Mi smo jedna nacija koja je sklona sportu, volimo sport i dobri smo u njemu. A opet ne znamo te stvari koje smo u sportu naučili primijeniti na život”, zaključio je Huić. 

“Ako je sport metafora života, zašto smo dobri u metafori, a ne u životu”, zapitao se Huić.

Studirao je na Filozofskom fakultetu za vrijeme novog vala
Filozofski fakultet upisao je 1980. ili 1981. godine. Podsjetio je kako je to vrijeme novog vala te otkrio kako je to bio prvi put da se susreo s političkom filozofijom. Rekao je kako je čitao Johna Locka koji ga je definirao u liberalnom smislu.

Radio je u Petrinji kao profesor i želio je upisati doktorski studij

1989. godine dobio je posao kao profesor filozofije, logike i psihologije u Petrinji.

“Zanimljiva stvar je da mi je prva plaća bila milijarda dinara”, otkrio je Huić te dodao kako je u to vrijeme paralelno radio magisterij iz filozofije duha te da je namjeravao upisati doktorski studij u Cambridgeu. A upisao se na King’s College te dobio stipendiju od Cambridgea. 

U ratu postaje dopisnik Reutersa

No onda je počeo rat 1991. godine pa mu je ideja da ostavi roditelje i sestru dok se zemlja raspada bila nepojmljiva. Počeo je raditi za novinsku agenciju Reuters kao dopisnik za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

"Bio sam prvi strani reporter koji je ušao u Knin s našom vojskom, odmah drugi dan nakon oslobođenja Knina. Ta reportaža je završila na naslovnici Guardiana”, otkrio je Huić i dodao da je to za njega bila škola života. Kad je završio rat, našao se pred izborom: ili u Reutersu nastaviti pisati o ratu i ratnim zonama ili ostati u Zagrebu i baviti se mirnodopskim temama. Odlučio se za ovo potonje jer se oženio i dobio djecu.

“Kad imate djecu, malo drugačije gledate na smrtnu opasnost”, objasnio je Huić. Rekao je kako je pratio politiku i politička pitanja, no da je tu bilo sve više ekonomskih tema.

Nakon rata piše o ekonomiji, a 2002. godine odlazi u poduzetništvo

Tada se otvorilo tržište kapitala, počela je funkcionirati i zagrebačka burza. Počeo je pisati o ekonomiji, makroekonomiji i biznisu. Taj period je trajao do 2002. godine kada je prešao u poduzetništvo.

“Ja sam se zadnjih godina sve manje i manje bavio svojim biznisom, a sve više i više vremena sam trošio na javni rad. To je strast i potreba da u svijetu u kojem vidiš da svi rade krivo kažeš: ‘Čekaj malo, ovako treba!’”, pojasnio je.

Kad je Hrvatska 2009. godine ulazila u globalnu financijsku krizu, tri hrvatske vlade, ispričao je Huić, pogrešno su odgovorile na taj izazov. 

Zalaže se za protržišne reforme

“To je dovelo do toga da smo imali najdužu recesiju u Europi, 150.000 ljudi je ostalo bez posla. I onda sam počeo javno govoriti i istupati kao poduzetnik 2012. godine”, rekao je. Dodao je kako se zalagao za protržišne reforme, smanjivanje javnog duga, porezne reforme i druge stvari koje bi, kako je rekao, “Hrvatsku učinile uspješnijom, bogatijom, naprednijom i sretnijom zemljom”.

“Sada se kandidiram za Hrvatski sabor kako bih tu borbu nastavio dalje”, rekao je.