BRANIMIR Bunjac, bivši saborski zastupnik Živog zida, a potom Stranke Ivana Pernara, objavio je da je već šest mjeseci u Irskoj.

Kazao je to u videu koji je snimio, a koji je naslovio: "Pozdrav iz Irske, 6. mjesec."

"Evo, ljudi dragi, ja vam već šesti mjesec zaredom živim u Irskoj, natjerala me životna situacija da se malo premjestim. Sad sam se već prilično navikao, upoznao sam dosta ovu zemlju...", rekao je Bunjac u videu i dodao kako je klima vjerojatno najveći problem za Hrvate koji u nju emigriraju, no da i Irska zna iznenaditi lijepim vremenom.

Opisao je kakvi su radni uvjeti u Irskoj i kako je izgledalo njegovo zapošljavanje. 

"Ima posla koliko hoćete, imao sam na stolu sedam ponuda"

"Ima posla koliko god hoćete, čak i u ovim vremenima covida, kada je podijeljeno jako puno otkaza. Mogli ste doslovce birati koji ćete posao raditi. Ja sam imao u jednom trenutku na stolu sedam ponuda između kojih sam trebao odabrati. I danas svakog tjedna dobivam dvije, tri ponude za posao. Izabrao sam jedan posao na kojem sam stalno zaposlen, na kojem imam sva moguća prava, uključujući mirovinsko, godišnji odmor...", priča Bunjac. 

Kazao je kako radi još dva honorarna posla da još malo zaradi i da bude s ljudima te da uči jezik. 

"Radni ambijent u Irskoj nešto apsolutno neusporedivo s onim u Hrvatskoj, za mene je to kulturološki šok"

"Moram priznati da je taj radni ambijent u Irskoj nešto apsolutno neusporedivo s onim u Hrvatskoj. Posla ima, nije niti najmanji problem dati otkaz u bilo kojoj sekundi i već sutra praktički početi raditi nešto novo, plaće su visoke, nekakav minimalac je 1700 eura, a tko se malo potrudi, vrlo brzo dođe na 2500, 3000 eura. Plaća ne da je na vrijeme, nego recimo ako je plaća u četvrtak, ona dolazi 15 minuta nakon ponoći, možete doslovce početi trošiti u minutu kad je najavljena. Isto tako ljudi, šefovi, gazde na poslu su nevjerojatno ljubazni, kao da su vam članovi obitelji, uvijek vedri, nasmiješeni. Što god da krivo napravite, neće vas grditi, vrijeđati ili tjerati s posla, dijeliti sankcije. Za mene je to kulturološki šok, nisam navikao da mi netko daje toliku pažnju, ponašaju se kao da sam im član obitelji", rekao je. 

"Kad se sjetim Hrvatske i one zlobe, koža mi se naježi"

"Kad se sjetim Hrvatske, kad se sjetim onog teatra apsurda, one hladnoće, one zlobe koja vreba na svakom koraku, koža mi se naježi, mislim si: 'Nemoj se nikad vratiti, ono je pakao.'"

No potom je dodao da se ipak planira vratiti te da je otišao da bi se vratio jer ima nedovršenih poslova i jer je to njegova sredina i domovina. Kazao je kako planira ostati još dvije godine, a po potrebi i duže.