Video: Čak 35.000 ljudi oprostilo se od Roberta Enkea, pogreb u nedjelju

Tekst: F.M./M.Pa./Totalsport
Foto: AFP


IAKO su on i supruga to godinama uspješno skrivali od javnosti, Robert Enke, vratar njemačke nogometne reprezentacije najmanje šest je godina patio od depresije, koja ga je prije tri dana konačno navela na dramatični čin samoubojstva. Od njega se u Hannoveru oprostio rekordan broj ljudi.

Glasnogovornik Enkeovog kluba Hannovera 96 Andreas Kuhnt potvrdio je kako će pogreb preminulog vratara biti održan u nedjelju, blizu mjesta u kojemu je Enke skočio pod vlak. Prije pogreba bit će održana misa zadušnica, a na pogrebu će biti cijela njemačka nogometna reprezentacija.

Na posljednjem ispraćaju Enkea marširalo je 35.000 ljudi, objavila je policija u Hannoveru. Povorka je išla od središta grada do sjevernog ulaza u AWD-Arenu, stadiona u Hannoveru, na kojem je organiziran posljednji pozdrav golmanu koji je počinio samoubojstvo.

Veliki ispraćaj

Navijači su, pišu njemački mediji, ispunili 18 knjiga žalosti, a ispraćaj su pohodili i vodeći ljudi njemačkog nogometa, među njima izbornik njemačke reprezentacije Joachim Löw, menadžer Oliver Bierhoff i kapetan Michael Ballack.

Komemoracija je održana u evanđeosko-luteranskoj crkvi u Hannoveru, pod službom okružne biskupinje Margot Kässman. U crkvu se natiskalo tisuću ljudi, a Enkeova udovica Teresa u emotivnom je prizoru pola sata bila u naručju kapetana njemačke reprezentacije Michaela Ballacka.

Iz Austrijskoga nogometnog saveza objavili su da će uoči prijateljske utakmice između njihove reprezentacije i Španjolske 18. ovog mjeseca u Beču odati počast Enkeu minutom šutnje.

Povijest depresije

Dr. Valentin Markser, psiholog koji ga je liječio, jučer je na novinskoj konferenciji sa Teresom Enke dao neke informacije o psihičkom stanju omiljenog sportaša. Enke je prvi put kod Marksera došao 2003. godine, pateći od depresije i straha od podbacivanja. Liječenje je trajalo nekoliko mjesec, nakon čega se Enkeovo stanje stabiliziralo dovoljno da je 2004. mogao ponovno uspješno nastupati, prvo u Barceloni, onda u Hannoveru.

Barcelona kao prvi problem

Prije odlaska u Barcelonu 2002. godine, Enkeova karijera išla je odlično. U Borussiji Mönchengladbach bio je omiljen. Kad je taj klub ispao iz prve lige Enke je otišao u Benficu iz Lisabona. Tamo je čak postao kapetan kluba, a omiljenost mu nije padala. Odlazak u Barcelonu, jedan od najjačih klubova u Europi, bio je kao ispunjenje sna.

"Kad je bio akutno depresivan, bilo je uistinu jako teško. Nije imao nade, volje za životom. Teškoće su postojale već određeno vrijeme, no trudili smo ih sačuvati od očiju javnosti. Bila je to njegova želja, nije želio da se išta otkrije jer se bojao da sve ne izgubi. Bilo ga je strah gubitka ugovora, prekida karijere, iako sam ga pokušavala uvjeriti da nije sve u nogometu. Jednom riječju, bilo je to ludilo", ispričala je jučer Teresa Enke.


No, nakon poraza od trećeligaša Novelde u španjolskom nogometnom kupu, u utakmici koju je Barcelona zbog Enkeove greške izgubila 3:2, Enke je pao pod kritiku. Tada je prvi put osjetio mračnu stranu nogometnog biznisa. Kad je 2003. bio izbačen iz prve postave kluba,  počele su depresije i strah od podbacivanja. Enke je otišao u Istanbul, gdje je njemački trener Christoph Daum vodio klub Fenerbahče. No, tamo nije naišao na srdačan prijem. Navijačima se nije sviđalo što njemački vratar mijenja njihovog omiljenog vratara Rüstüa, a nakon jedine utakmice koju je odigrao, i u kojoj su ga navijači gađali bocama i upaljačima, ta je avantura bila završena.

Oporavak u karijeri, osobna tragedija

Nakon te utakmice put je vratara poveo preko Tenerifa do Hannovera, gdje mu je karijera ponovno krenula uzlaznim putem. Ali, dvije godine nakon povratka Enkea je zadesila nova katgastrofa, ovaj put puno veća od svih sportskih. Njegova i Teresina kći Lara je nakon samo dvije godine života umrla od urođene srčane mane.


"Toliko smo toga prošli zajedno. Vrijeme nakon Istanbula i Barcelone je bilo jako teško. Nakon toga smo mislili da možemo u svemu uspjeti. A onda je došla smrt Lare. To nas je uništilo. Mislili smo da ćemo se uspjeti izboriti, da je ljubav dovoljna. Ali nismo uspjeli", ispričala je Teresa.

Paradoksalno, Enkeova karijera je nakon te osobne katastrofe krenula uzlazno. Koliko god se kod kuće borio s problemima, na terenu je imao vrhunske rezultate. U svibnju ove godine Teresa i on posvojili su malu Leilu. Činilo se kako je prebrodio sve probleme, i kako će mu mjesto prvog vratara na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2010. dodatno pomoći. No, depresije su se bile vratile.

"Pokušala sam biti tu za njega, objašnjavala mu da nogomet nije sve, da ima puno lijepih stvari u životi. Da situacija nije bezizlazna. Imali smo Laru, imali smo Leilu. Htjela sam mu pomoći da sve prebrodi. Bojao se da će izgubiti Leilu", rekla je Teresa.

Dan kao svaki drugi

U nedjelju je Enke odigrao svoju zadnju utakmicu, protiv Hamburger Sport Vereina. Utakmica je završila neodlučeno. Vratar se nakon utakmice pozdravljao s navijačima i smijao. U utorak je odradio jutarnji trening, ali se nije vratio na popodnevni. Krenula je potraga. Dva sata kasnije Enke se bacio pod ekspresni vlak iz Bremena za Hannover, u mjestu dva i pol kilometra udaljenom od groba svoje kćeri. Bilo je točno 18,17 sati.

Od Enkea se jučer oprostila cijela Njemačka, od navijača, preko običnih ljudi, do sportaša, političara i slavnih osoba. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara