ŠTO RUSI očekuju od svoje budućnosti i kako vide svoje živote za pet godina? To je pitanje po Moskvi postavljao BBC-jev reporter iz Rusije Steve Rosenberg uoči ulaska u 2026. godinu, gotovo četiri godine nakon početka ruske totalne invazije na Ukrajinu.

Odgovori koje je dobio bili su kratki, oprezni i gotovo bez ikakvog optimizma. “Nadam se da će biti mir”, kaže jedna sugovornica. “Da rat završi”, dodaje drugi. “Najvažnije je da nema rata”, poručuje treća.

“Sve ovisi o Vladimiru Vladimiroviču. O njegovu raspoloženju”, kaže jedan čovjek. “Za pet godina? Sve ovisi o Vladimiru Vladimiroviču. Kakvo će mu biti raspoloženje. Možda opet poželimo s nekim ratovati”, dodaje.

“Nadam se nečemu dobrom, ali bit će kao i uvijek”

Rosenberg primjećuje da se kraj godine inače doživljava kao vrijeme planiranja i razmišljanja o budućnosti, ali u Moskvi danas to izgleda drukčije. Na pitanje o nadama za Novu godinu, odgovori su mlaki ili rezignirani.

“Želiš nešto dobro, ali bit će kao i uvijek”, kaže jedan čovjek. Na pitanje zašto, odgovara: “Svake godine se nadaš nečemu velikom, a dogodi se kao i uvijek.”

Drugi ističu da ih najviše muči neizvjesnost. “Brine me neodređenost. Voljela bih da se sve već nekako sredi, završi i da se vratimo našem lijepom, mirnom životu”, kaže jedna sugovornica.

Više njih govori isključivo o miru. “Čekamo blagostanje, sreću i da ljudi napokon žive složno i mirno. Dosta je više ratovanja”, kaže jedna žena. Muškrac dodaje da je već “svoje ratove odradio”.

Jedna sugovornica prisjeća se i riječi svoje bake, preživjele Drugog svjetskog rata. “Kako je govorila moja baka: najvažnije je da nema rata. To je bila zdravica koju je stalno ponavljala. Kad smo bili mali, smijali smo se, a danas shvaćam da je to aktualnije nego ikad”, kaže.

Planiranje budućnosti: “Najviše 10 dana unaprijed”

Na pitanje kako vide svoj život za pet godina, mnogi ne žele ni pokušati odgovoriti. “Ja tako daleko ne planiram. Pet godina je previše. Treba barem na deset dana unaprijed planirati”, kaže jedna žena.

“Pet godina? Ako mogu gledati deset dana unaprijed, to je već dobro”, dodaje.

Jedan sugovornik kaže da razmišlja najviše do sljedeće mirovine. “Gledam mjesec dana unaprijed, maksimalno. Do sljedeće mirovine. Samo da ne bude gore”, kaže. Objašnjava da mu mirovina iznosi nešto više od 30.000 rubalja, od čega više od 10.000 odlazi na režije. “Ostane oko 20.000 za život. Kavijar ne jedemo, ali za kruh zasad ima. A što će biti dalje, tko zna.”

Dodaje i usporedbu sa Sovjetskim Savezom. “Rođen sam i živio u sovjetsko vrijeme. Tada je postojala stabilnost. Danas je nema.”

Strah od siromaštva i rata

Neki govore o rastu cijena i niskim plaćama. “Podižu cijene, plaće su male, novca nema”, kaže jedna sugovornica. Na pitanje što danas ne može kupiti, a prije je mogla, odgovara: “Prije nisam gledala cijene u trgovinama. Danas gledam.”

Jedan muškarac govori i o osobnom gubitku. “Moja mama je umrla. Svake nedjelje idem na groblje. Tamo postoji posebna aleja za sudionike ‘specijalne vojne operacije’. Vidim svaki put kako se puni”, kaže.

“Ne čujem riječ pobjeda, nego mir”

Na kraju priloga Rosenberg ističe detalj koji ga je najviše pogodio. Nedavno je Puškinov institut u Moskvi proglasio riječ “pobjeda” riječju godine 2025., dijelom zbog obilježavanja 80. obljetnice pobjede nad nacističkom Njemačkom, ali i zbog fokusa vlasti na pobjedu nad Ukrajinom.

No, kako kaže BBC-jev reporter, to nije riječ koju je čuo na ulicama Moskve. “Kad sam pitao ljude što najviše žele od 2026., nisam čuo riječ ‘pobjeda’. Iznova i iznova čuo sam riječ ‘mir’”, zaključuje Rosenberg.

Prema njegovim riječima, to odražava opći osjećaj umora i iscrpljenosti u Rusiji nakon gotovo četiri godine rata.