U SRBIJI već danima traju prosvjedi protiv mjera uvedenih uslijed epidemije koronavirusa i protiv vlasti Aleksandra Vučića.

Index je jučer razgovarao sa snimateljem N1 televizije, Aleksandrom Cvrkotićem, koji je sa svojom kolegicom, novinarkom Jelenom Zorić izvještavao o neredima i prosvjedima od njihovog početka. Uz Aleksandra i Jelenu, iz nemogućih uvjeta izvještavali su i Tatjana Aleksić i Žaklina Tatalović te kolege snimatelji Vuk Mijatović i Vuk Dapčević.

"Ovi režimi su nam uzeli veći dio života"

Na pitanje naše novinarke o tome kako se u ovom trenutku osjeća dok traju neredi, kao čovjek i kao snimatelj, Cvrkotić je na trenutak zastao, nijemo gledao u pod, zaplakao i u vidno teškom stanju odgovorio:

"Mi već 30 godina živimo u tome. Od srednje škole idem po tim prosvjedima, nama su ti režimi oduzeli veći dio života", rekao je Cvrkotić pa odgovorio nazire li se kraj neredima:

"Ne znam što bih vam rekao, svaki put mislimo da je kraj i da će se nešto promijeniti, ali netko konstantno podmeće Srbiji i zemljama u regiji. Ovo je lijep i bogat dio Europe, ljudi su srdačni, mislim da su dobri i ugodni domaćini, ali mislim da nas netko konstantno...", pokušao je izgovoriti Cvrkotić pa je opet zastao.

"Teško je kad nešto ovakvo traje 30 godina, mi na tim snimanjima potiskujemo emocije. Nije nam lako, ne vidim kraj ovoga."

Kako je to sve počelo prije nekoliko dana?

„Trebala je to biti mirna večer, nije u najavama bilo nikakvih naznaka da bi moglo doći do nereda pred Skupštinom Srbije. Kolegica Jelena Zorić i ja samo tamo došli već oko 21 sat i u prvom trenutku mi je bilo zanimljivo što sam nakon dugo vremena vidio dosta mladih ljudi na ulicama koji su mi djelovali kao profili ljudi koji bi možda trebali voditi zemlju prema naprijed. U tom broju nismo ih viđali nekoliko godina na ulicama. Okupljanje je isprva bilo mirno i onda je netko krenuo prema glavnom ulazu.

Zaustavilo ih je osiguranje, a onda smo vrlo brzo po atmosferi mogli zaključiti da se nešto događa. Pritrčali smo do samih vrata, guranje između dijela prosvjednika i osiguranja je već počelo. Ubrzo je došla i policija“, kazao je snimatelj N1 televizije Aleksandar Cvrkotić.

Je li vas bilo strah?

„Već 25 godina radim na raznim televizijama i nažalost često imamo prosvjede ovog tipa. Obično je to policija s jedne, a građani s druge strane. Nekako sam kroz te godine naučio kako se zaštiti u tim situacijama, gdje stati, iza koga i kako sve to snimati.“

Jesu li vas vrijeđali prosvjednici?

„Jesu, ali ništa što nismo očekivali. No ovdje su prvi put nakon dugo vremena bili ljudi pomiješanih svjetonazora. Inače smo navikli na prosvjede na kojima se okupljaju ljudi istih mišljenja, stavova, ali to ovoga puta nije bio slučaj.“

Kako je policija reagirala na vaše snimanje?

„Prilazili su nam s nešto tvrđim stavom nego inače, to se možda dogodilo dva puta u večeri. Rekli smo im da imamo pravo snimati nerede i prosvjede te da to ide uživo u program. Mislim da naše snimanje malo uspori reakcije i odlučivanje policije. Ako znaju da idu uživo u programu, svi vide što se događa i onda budu nešto hladniji nego inače. Nisu bili pregrubi prema nama, imali smo par susreta, ali uglavnom su to bila korektni, profesionalni odnosi. U jednom trenutku mi je policajac savjetovao što da učinim kada su ih prosvjednici gađali.“

Tko su prosvjednici?

„Teško je reći, ali prišao mi je jedan mladić i rekao da su oni s tribina, da su to navijači. Priča se o paravojnim snagama, o tipovima koji imaju značke i sl. Vidi se kod nekih grupica da imaju energiju drugačiju od većine. A sada, jesu li oni organizirani od strane nekoga, ne mogu reći.“