MADA se broj beskućnika diljem Sjedinjenih Država posljednjih godina smanjuje, u skloništima u Los Angelesu i okolnim područjima je u razdoblju od 2012. do 2018. porastao za 75%; odnosno s oko 32.000 beskućnika na njih oko 55.000.

U 2020. je u regiji Los Angelesa zabilježeno 66.436 ljudi bez smještaja, što je porast od 12,7% u odnosu na prošlu godinu. U samome gradu je broj beskućnika skočio za 16.1% i sada ih je 41.290.

Dakle na području tog grada se u zadnjih osam godina broj onih bez smještaja više nego udvostručio, što se vidi na ulicama Los Angelesa koje su prepune šatora ili kartonskih kutija na kojima spavaju oni bez krova nad glavom.

Tri od četiri beskućnika živi u automobilima, kamperima, šatorima ili jednostavno spavaju na odbačenim naslonjačima.

Izgradnja Los Angelesa

Prije petnaestak godina, ljudi bez skloništa mogli su pronaći utočište u ruševnim hotelima i stambenim zgradama. No, u zamahu nakon krize 2008. godine, mnogo od tih objekata u Los Angelesu je obnovljeno.

Problem se samo pogoršao kada je Eric Garcetti preuzeo dužnost gradonačelnika 2013. godine te se od tada naselja šatora protežu od doline Antilope do obale Santa Monice. U listopadu 2017. službenici javnog zdravstva su izbrojili 222 kampa; s time da je u 50 njih živjelo više od 30 ljudi, piše Los Angeles Times.

Gradske vlasti i dobrotvorne udruge su između 2014. i 2017. pružili krov nad glavom 26.000 beskućnika, ali s obzirom na to da u Los Angelesu ima sve manje slobodnih stanova, sve je teže smjestiti one koji su prisiljeni živjeti na ulicama.

Glavni uzroci problema

Mada klima igra neku ulogu u toj priči, glavni uzrok eksplozije beskućništva u Los Angelesu je – novac, odnosno preslabo plaćeni poslovi i preskupi stanovi.

Polovica onih bez krova nad glavom je navelo kako su završili na ulici jer su ostali bez posla i nisu mogli plaćati stanarinu, navodi BBC.

Samo 21% novonastalih beskućnika je kazalo kako ima mentalnih problema, za razliku od 55% onih koji su dulje vremena beskućnici, što sugerira da se stopa mentalnih bolesti povećava s dužinom boravka na ulici.

Dobro plaćeni poslovi su zadnjih dvadesetak godina polako zamijenjeni poslovima s minimalnom plaćom, a tijekom posljednjih 30 godina izgrađeno je vrlo malo novih stanova, posebice onih s jeftinijom cijenom, mada je broj stanovnika u Los Angelesu narastao za 15%.

To je dovelo do konstantnog povećanja stanarine. Samo mali postotak stanovanja subvencionira država. Velika većina stanova za iznajmljivanje nalazi se u privatnom vlasništvu, a najamnine se određuju prema pravilima slobodnog tržišta.

Više od 780.000 ljudi u Los Angelesu troši više od 90% prihoda na stanarinu, zbog čega spadaju u skupinu koja je u velikom riziku od beskućništva.

Neuspješni potezi vlasti

Krajem 2000-ih, vlasti Los Angelesa odlučile su uljepšati središte grada i napraviti od njega privlačno područje za stanovanje i zabavu, zbog čega je porastao pritisak da se smanji broj beskućnika na ulicama.

Šef policije William J. Bratton je 2006. pokrenuo kampanju tijekom koje je izdao na tisuće kazni beskućnicima za manje prekršaje poput prelaska ceste gdje nema semafora ili bacanja opušaka na pod. Ulice su se privremeno očistile, ali su se beskućnici ubrzo počeli vraćati iz zatvora na ulice.

Nakon toga usvojen je plan za suzbijanje beskućništva vrijedan 100 milijuna dolara. Trebalo je izgraditi pet regionalnih skloništa za beskućnike, ali je godinu dana kasnije odustala od te namjere zbog prosvjeda.

Godine 2006. je grad Los Angeles potpisao uredbu kojom je omogućeno beskućnicima da spavaju preko noći na ulicama, što je u budućnosti rezultiralo eksplozijom šatora.

Posljednjih nekoliko godina prije pandemije, Los Angeles se usredotočio na brzu proceduru smještaja beskućnika u gradske stanove. No, procedura ipak traje mjesecima, a u gradu je sve manje stambenih jedinica za siromašne.

U 2018. određeni su planovi za proširenje skloništa, prenamjenu motela, izgradnju kampova za prikolice, izgradnju mobilnih tuševa i kupaonica te parkirališta za beskućnike koji će spavati u svojim automobilima.

Sve više smrtnih slučajeva

Kako raste broj onih koji spavaju na ulicama ili u skloništima, tako rate i broj umrlih. U 2020. je u tome gradu umrlo 32% više beskućnika nego bilo koje druge godine u proteklih šest. Ta je godina bila gora i od 2019., kada je broj umrlih porastao za 13% u odnosu na prethodnu godinu. Prema podacima Medicinske službe mrtvozornika okruga L.A. u 2020. je umro 1371 beskućnik, no stručnjaci smatraju da je taj broj veći.

Agencija za beskućnike u Los Angelesu (LAHSA) je otkazala njihovo popisivanje u 2021. iz straha da bi ta procedura mogla potaknuti širenje koronavirusa.

Prema podacima LAHSA-e, diljem SAD-a svakoga dana 227 osoba postaje beskućnicima, a 207 njih prestaje biti u toj situaciji. No to su podaci iz 2019. godine, prije nego što su pandemija i recesija pogodili regiju.

Neprofitna organizacija Economic Roundtable sa sjedištem u Los Angelesu predviđa da će broj beskućnika u okrugu L.A. zbog recesije izazvane pandemijom do 2023. narasti za čak 86%.