KAKO bi nadomjestili nestašicu oružja koja traje od listopada, Ukrajinci su počeli koristiti sićušne eksplozivne dronove. Danas su ti dronovi – njih stotine tisuća – najvažniji sustavi u ukrajinskom inventaru, što znači da su taktički radioometači koji mogu prekinuti vezu između dronova i njihovih pilota najvažniji sustavi u ruskom inventaru, piše Forbes.

Kada su posljednjih tjedana ruski tenkovi krenuli prema frontu s ogromnim radioometačima, ukrajinski piloti dronova počeli su kovati plan.

Ako novi ruski ometači funkcioniraju, Ukrajinci su morali osmisliti protumjere. Prilika da saznaju kako radi nova ruska oprema došla je ranije ovog mjeseca, kada je ruski tenk T-72, opremljen ometačima, prešao preko žilet-žice istočno od ukrajinskih položaja u naselju Terni, u istočnoj oblasti Donjeck. Žica je spriječila vozača da dovoljno brzo skrene kako bi izbjegao sudar s borbenim vozilom.

Uskoro se u tenk zaletio eksplozivni ukrajinski dron. Nije jako oštetio tenk, ali je preplašio njegovu posadu koja je pobjegla iz vozila i poginula u napadu novih ukrajinskih dronova. Čitavu scenu promatrali su dronovi za izviđanje. Analitičari su pregledavanjem snimki zaključili da je oštećeni tenk – i njegov radioometač – savršen plijen.

Istina, činjenica da je u tenk udario barem jedan dron sugerirala je da ometač ne radi najbolje. Ipak, Ukrajinci su željeli znati zašto je to tako.

Elitna jedinica

Jedna od elitnih jedinica ukrajinske vojske, 3. jurišna brigada, prijavila se za iznimno opasnu misiju. Cilj: uzeti imobilizirani tenk iz ničije zemlje pored naselja – komadića teritorija koji je trenutno među najopasnijima na svijetu. "Zajedno smo počeli planirati operaciju", kaže vojnik 3. brigade Ilja. Veliko pitanje je bilo može li se tenk uopće kretati. "Nitko nije znao radi li motor ili ne", dodaje Ilja.

Svi su shvaćali opasnost. Kada je zapovjednik brigade naredio tenkistu imena Baidar da se pridruži operaciji, on je samo slegnuo ramenima. "Za mene je to jednostavno", kaže. "U vojsci sam. Dobio sam zapovijed."

Borbeni inženjeri išli su prvi šuljajući se kako bi testirali pristup i provjerili stanje tenka. Na ukrajinske položaje nekih kilometar i pol od lokacije vratili su se s lošim vijestima. Iako se činilo da tenk može voziti, njegova cijev je zapela i blokirala ulaz za vozača, što znači da je najprije trebalo okrenuti kupolu, a to je bio posao za obučenog člana posade tenka.

Sljedeće noći se timu za izviđanje pridružio i tenkist. Dok su inženjeri pažljivo skidali žicu koja se zaplela o tenk – što je bio opasan posao jer je direktno ispod tenka iz zemlje virila ogromna protutenkovska mina – tenkist je ručno okretao kupolu kako bi oslobodio ulaz za vozača i potom upalio tenk.

Nije se dogodilo ništa. "Nikakvi znakovi života", objasnio je Baidar. U žurbi da pobjegnu, Rusi su tenk ostavili upaljen i ispraznio mu se akumulator. "Taj dan ga je bilo nemoguće pokrenuti", govori Ilja.

Sljedeće noći Ukrajinci su se ponovno vratili. Inženjeri su predvodili, a slijedili su ih pješaci. U pozadini su čekali bolničari očekujući da će biti ranjenih. U glavnom timu bili su Baidar i Ilja. Ukrajinci su ponijeli tri akumulatora, zajedno sa zrakom pod tlakom, alatima i naočalama za noćni vid.

U blizini je eksplodirala ruska artiljerija, a tenkisti su radili u mrklom mraku.

"Ukratko, ubacio sam akumulatore", prisjeća se Ilja. "Zbilja sam se nadao da će tenk proraditi."

I jest. Ali potom je trebalo obaviti teži dio: prevesti tenk kilometar i pol natrag do ukrajinskih položaja i izbjeći rusku vatru. "Skupili smo svoje stvari, a ja sam nam poželio sreću i pomislio - pa, hajdemo," kaže Ilja. On je vozio.

Noć je bila bez oblaka, osvijetljena mjesecom. Ilja nije imao problema u vožnji kroz ničiju zemlju do ruševina naselja. "Ali kad sam ušao u Terni, naletjeli smo na duboke kratere", kaže Ilja. "Jako duboke. Tenk je poskakivao. Nisam mogao vidjeti."

Ilja nije primijetio jedan duboki krater, navodno od ruske klizne bombe, koji je gotovo progutao čitav tenk. "Uletio sam u rupu velikom brzinom", prisjeća se. "Udario sam glavom o krov tenka i onesvijestio se."

Kada se vratio svijesti, Ilja se prestrašio da nije uspio ispuniti misiju. Krateri od kliznih bombi su duboki i puni zemlje, što znači da trajno mogu oštetiti tenk. Srećom za Ukrajince, glavna cijev tenka probila je zemlju kao čačkalica i spriječila da vozilo do kraja propadne.

Ilja je ponovno upalio tenk i pokušao maksimalnom snagom krenuti unatrag. "Ostao sam na istom mjestu", govori. "Još jednom sam nagazio na kočnicu, ponovno pokrenuo motor, ali ne u prvoj brzini, već u drugoj kako bi dobio još snage i bio brz."

Ljuljajući se naprijed-natrag maksimalnom snagom, Ilja je napokon uspio izvesti tenk iz kratera. Krvario je od ozljeda koje je zadobio u padu i s vremena na vrijeme je gubio svijest, ali uspio je odvesti tenk pored drugih kratera – ali i desetaka granata koje su Rusi na njega izbacivali.

Napokon sigurni iza vlastitih linija, Ukrajinci su proučili ometač za koji su riskirali živote.

"Bio je improviziran", kaže Ilja. Pojedini ometači i antena možda su bili tvorničke izrade, ali generalno sastavljanje sustava – nekoliko ometača spojenih zajedno na drvenoj paleti, bilo je "kućne izrade" i vjerojatno ne pretjerano efikasno.