"Vječno tužni Hrvati su ružni ljudi bez zuba s neprijateljskim gostoprimstvom"

"NA ULAZU u Hrvatsku trebao bi stajati natpis neprijateljsko-gostoprimstvo", počinje tekst urednika islandske "Atlantice" Jonasa Moodya o svojim doživljajima na putovanju po Hrvatskoj.

Iako smo u posljednje vrijeme naviknuti na hvalospjeve o hrvatskoj obali u stranom tisku, tekst ovog urednika jednostavno je pun uvreda na račun Hrvatske. Prema njemu smo vrlo tužna, "zatucana" zemlja, koja bi bolje pristajala u bespuća sjevernih zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, nego jednoj "veseloj" mediteranskoj zemlji. 

Atlanticu čita više od milijun ljudi

Na početku samo spomenimo da je riječ o časopisu "Atlantica", koji se besplatno dijeli na svim letovima državne avio kompanije "Icelandair", a izdaje se na engleskom jeziku. Iako se "na prvu" može pomisliti da je to časopis bez utjecaja, takav dojam bi mogao piti pogrešan. Riječ je o drugom najstarijem časopisu zrakoplovnih kompanija u Europi, a svoje prvo izdanje "Atlantica" je imala još daleke 1967. godine.

Časopis izlazi svakih šest mjeseci, a svaki broj uređuje netko drugi. Većinom je riječ o eminentnim domaćim, ali i stranim novinarskim imenima. Ukoliko netko još uvijek dvoji o (bez)značajnosti ove tiskovine, spomenimo samo da Icelandair godišnje preveze 1.5 milijuna putnika! A za časopis kažu da ga čita više od milijun ljudi širom svijeta. No, vratimo se na reportažu "viking urednika" Moodya pod naslovom "Slike iz Hrvatske".

Naime, uredničku reportažu radio je sa svojim dečkom koji je fotografirao njegove impresije u Hrvatskoj. Iako je nekom možda prvo palo na pamet da su "islandski dečki" bili zgroženi hrvatskom homofobijom, to nije točno. O tome u "Atlantici" nema ni riječi. Štoviše u u Splitu su bili uvjereni da ih želi zavesti muškarac s najdlakavijim obrvama koje su ikada vidjeli. 

Urednik i njegov dečko fotograf


No, da objasnimo tezu s početka našeg teksta i članka "vikinga" Moodya o neprijateljskom gostoprimstvu. Naime, kako objašnjava autor u razgovorima sa svojim dečkom, riječ je o osobnosti Hrvata koja nam je ostala još iz doba komunizma, prema kojem se "prvo nešto treba zaraditi-zavrijediti kako bi došao do srca domaćina". Barem tako kažu.

Islanđani su prije ulaska u našu zemlju, bili u mjestu Kozina koje se nalazi u Sloveniji, a zanimljivo je kako Moody opisuje motel u tom mjestu, prije ulaska u "tamno i mračno" mjesto zvano Hrvatska.

Slovenija kao "predziđe" europejstva prije anemičnih službenika

"Riječ je o motelu gdje se susreću ljudi koji putuju iz Italije prema Hrvatskoj. Noćenje u tom hotelu dođe im kao aklimatizacija za ulazak u istočnu Europu gdje vas čekaju anemični službenici u uredima i nevjerojatna količina neizgovorene i nepoznate osobne patnje svih pojedinaca", kaže Moody o Hrvatskoj prije nego što će preći granicu. Nakon ulaska pohvalio je krajolik naše zemlje, no krajnje su zanimljivi njegovi osobni utisci.

"U povijesti ovo područje bilo je obećana zemlja za ptice hladnog rata koje su, bježeći iz Moskve letjele na jug tražeći tople trenutke ispod sunca Mediterana. Čak i prije nego što je pala željezna zavjesa ljudi su ulagali u nekretnine na dalmatinskoj obali", kaže Moody o tamnoj zemlji Hrvatskoj. U jednom trenutku kaže kako je hrvatski krajolik lijep koliko i onaj u Italiji ili Grčkoj, no dojam mu kvare domaći ljudi.

Katatoničan pogled na krajolik

"Da nismo u Grčkoj ili Italiji odmah mi je jasno kada vidim lica koja sjede u kafićima pored puta i izgledaju poput ispuhana balona. Sve to podsjeća kako se samo prije deset godina vodio rat između Miloševića i Hrvatske koji je iz ovih ljudi isisao i zadnju kaplju vitalnosti i elana ove nacije", kaže Moody očigledno negativno impresioniran pojavom lokalnog stanovništva.

Prije Rijeke stali su na benzinskoj postaji, no odjednom se za Moodya i njegovog dečka promijenio krajolik čim su izašli iz automobila i vidjeli naselje. Naime, kako kažu ,postoje naznake života, jer se u daljini vidi rublje koje se suši na balkonima kao i biljke na prozorima, no pogled je crn i "katatoničan". Moodyev dečko toliko je bio deprimiran pogledom da je snimio crno bijelu fotografiju. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osmjeh pokazivao nepostojeći zubarski rad

No, pravi doživljaj lokalnog stanovništva imali su tek kada su došli u Split, naime sjetili su se kako su još u Islandu pročitali članak o najboljoj slastičarnici u tom gradu, koja je ujedno i najpopularnija. Dvojbe nije bilo, krenuli su prema slastičarnici, čije ime ne navode, odlučni u namjeri da malo bolje upoznaju lokalno stanovništvo.

"Unutra je bila grupa većinom bezubih ljudi raširenih po slastičarnici koji su pili kave i  pušili cigarete. To mora da je lokalno stanovništvo! Izgledali smo kao dobra šala kada smo 'kulerski' ušli i sjeli za stol s našim kamerama, mapama i brošurama. Čovjek do nas počeo je udarati šalicom kave od tanjurić, šireći svoje usne u osmijeh koji je pokazivao nepostojeći zubarski rad, a mi smo uočili najdlakavije obrve odavde do Kremlja", stoji u impresijama Moodya, kojem je njegov dečko tada rekao kako je uvjeren da ih taj muškarac "želi".

Dečko spasio situaciju pogledom

"Upravo kada mi je to rekao, vani se čula grmljavina i počela je padati kiša", napisao je vikinški urednik kojeg je očigledno uhvatio "lirski trenutak". Situacije je "spašena" kada su prema muškarcu uputili pogled "o-kako-radite-dobru-kavu-u-ovoj-zemlji".    

"Bez pogleda ili riječi stari je 'ljubavnik' popio ostatak svoje kave poput ubogog starog psa. Mi smo pojeli svoje slastice i po pljusku izašli vani kao da smo Butch Cassidy i Sundance Kid nakon okršaja u staroj slastičarnici. Nezaustavljivi duo", piše Moody. Nakon okršaja krenuli su prema Hvaru, koji po njima nije opravdao epitet iz turističkih brošura o najsunčanijem mjestu budući je kiša padala cijelo vrijeme.

Sumnjičave koze

Unatoč tome krenuli su u razgledavanje otoka kojim se širio miris lavande, a bili su oduševljeni tržnicom, tovarima koji su nailazili putem, a bili su impresionirani i malenim nogometnim igralištem na kojem su se igrala djeca. No onda se, sada po već ustaljenom rasporedu Moodya, prema kojem nakon dobre stvari, dolazi negativna, dogodilo nešto "neočekivano".

"Koze su nas počele gledati vrlo sumnjičavo, no tada su ih u jadna skrovišta otjerale kućanice koje su nas gledale još i više sumnjičavo, podbočivši ruke na bokove. Neprestano su nas gledali sve dok nismo otišli. Hrvatsko neprijateljsko-gostoprimstvo činilo nam se u tom trenutku vrlo zajedljivo među maslinama i morem", napisao je Moody svoj "nevjerojatni" događaj s Hvara.

Pri samom kraju reportaže Moody je opisao kako se sa svojim dečkom napio u jednom hvarskom restoranu, a to im je bio ujedno i najbolji doživljaj u Hrvatskoj. Pijanstvo od lokalnog vina toliko ih je opilo da je Moody napisao nevjerojatan opis Hrvatske.

Pijanstvo najbolji dio Hrvatske

"Hrvatska je te večeri promijenila svoj oblik iz nasilnika koji mrzi u prestrašenu stidljivu djevojčicu koju sam te večeri htio izvaditi iz njene zaštitničke školjke", kaže Moody kojeg je hvarsko vino očigledno nagnalo na još jedan neshvaćeni lirski trenutak. No, kao što smo rekli, nakon reda dobrih stvari, kreće i negativno, a loše impresije ostavljene su za sami kraj i zaključak avanture u tužnoj zemlji Hrvatskoj.

"Vraćali smo se trajektom s Hvara koji je bio pun usamljenih lica, svakodnevno izmorenih ljudi, prljavih i blatnjavih vozača kamiona, s mirisom peroxida u zraku i laka za nokte. Zamislio sam se nad ovom čudnom zemljom ispunjenom tragičnom ljepotom i tužnim karakterom ljudi. Sve me to ostavilo vrlo zbunjenog s osjećajem morske bolesti. Možda ću više znati kada se vratim kući i spojim mozaik fotografija koje je snimio moj dečko", završava svoje impresije o Hrvatskoj urednik islandskog časopisa "Atlantica" .   

I.Ć.
Foto: Atlantica

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara