GRAĐANI na Baniji već dugu godinu žive u kontejnerima i to je sve što o obnovi Banije trebate znati. Ili ipak nije. Ima još toga.

Država, to jest vi kao porezni obveznici platit ćete državi blokiće, olovke, kišobrane i radijski i televizijski spot kojim će promovirati izgradnju zamjenskih kuća i stanova za stradalnike na Baniji.

Dobro ste pročitali.

Pripremljeno je nešto preko dva milijuna kuna kako bi se medijski i na druge načne promicala izgradnja zamjenskih stambenih jedinica. Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje je raspisao natječaj, pa sada tko se javi.

Dakle, Ured će vašim novcima (formalno većinu daje Europska unija, ali kako smo član, i to su naši novci) nabaviti precizno: 500 kemijskih olovaka, 500 blokića za pisanje, 1000 mapa, 200 USB stickova s dotiskom (valjda logom projekta), a tu su i kišobrani te 100 kabanica. Istina, ne piše da kabanice moraju biti plave, sjećate se one HDZ-ove, šuškavca koji su svojevremeno nosili Sanader i Škoro.

No blokići i olovčice nisu dosta, pa se tako traže radio i televizijski spot te lokalna i nacionalna radijska i televizijska kampanja. Sve je fino razrađeno, uključivši i kampanju na Fejsu i Twitteru. Dakle država će plaćati vašim novcem i kampanju na društvenim mrežama. Cijeli popis je ovdje.

Koji vam više argument treba da je EU potpuno birokratizirana?

Ako trebate razlog da cijelu državnu upravu smatrate nesposobnom, što vam treba više? Ako trebate neki argument u prilog tvrdnji da se Europska unija potpuno odvojila od građana i da njeni činovnici žive u nekom balonu lijepih želja i dobrih plaća – ne treba vam ništa osim ovog natječaja.

Ako vam treba argument za sve loše u ovoj državi i dodatno Europskoj uniji – imate ga.

Ljudi žive u kontejnerima i tko zna gdje, a ekipa planira blokiće o izgradnji zamjenskih zgrada. Dodatno, sami sebi grade spomenik plaćanjem ni manje ni više nego dokumentarca o projektu!

Da neka privatna firma radi sličan posao, neku gradnju ili obnovu, i da predložite obilježavanje na ovakav način, direktor bi se ili nasmijao ili, ako ste baš mladi i nadobudni, objasnio da je dobro odrađen posao, obnova ili gradnja sama po sebi sasvim dobra reklama i da tu ne trebaju nikakve olovke i blokići, a da će mediji sami doći na otvaranje jer je to medijski zanimljivo.

Nikada, ali nikada u privatnoj firmi ne biste dobili par milijuna za ovakvu promidžbu (a obnova ionako kasni) i nema zaista nikakve potrebe da na to novce troši država - za dva milijuna kuna ili nešto manje, ako najpovoljnija ponuda bude niža, može se napraviti puno pametnijih stvari.

Politika će uvijek naći opravdanje za trošenje vašeg novca

Naravno, političari će uvijek naći opravdanje. Kao prvo, reći će da je to najvećim dijelom EU novac, kao da EU novac pada sa stabla. EU novac je također novac od carina i poreza koje plaćamo, nitko tu ništa nama ne poklanja.

Naravno, reći će i kako su aktivnosti informiranja javnosti i vidljivosti projekta obvezni elementi svakog projekta koji se financira sredstvima EU fondova. Kod nekih projekata je ulaganje u promidžbu potrebno i treba uložiti značajna sredstva – ako želite ljude educirati o upravljanju otpadom ili zaštiti neke biljne ili životinjske vrste, sasvim smisleno može biti i ulaganje većih iznosa u promidžbu.

No ovdje nije. 

Stoga uopće ne stoji ono što je povodom ovog natječaja naveo državni tajnik Središnjeg državnog ureda Gordan Hanžek za N1 televiziju: "Ako mi taj novac ne potrošimo, tih 2.160.000 kuna, na način koji je propisan, to je dio neutrošenih sredstava koji se vraća natrag, to se radi točno formiranim sredstvima. Ne mogu se ta sredstva trošiti za drugo."

Nemojte ih onda trošiti! Trošite li i privatno novac samo zato što ga imate? Cijela priča o upravljanju državnim novcem je u tome da njime upravljate jednakim načelima kako upravljate privatnim.

Kod obnove krajeva uništenih potresom – sve što država treba pokazati je uspješno odrađen projekt, obnovljene i sagrađene zgrade, kuće i druge objekte.

Onda će mediji sami doći na tiskovnu konferenciju i vijest kako je posao obavljen prenijeti svim građanima. Opravdanja tipa "Europa tako traži od nas", jer je netko stavio u neke opće uvjete projekta i ulaganje u promidžbu, također ne stoji – mi smo dio te EU pa objasnite da ovakvom projektu to ne treba. Sigurno ne trebaju ni blokići, ni rolo-baneri, ni spotovi, ni "praćenje i prikupljanje medijskih objava" (ne možete to sami?), ni platnene vrećice (250 komada), ni 1000 mapa.

Ono što je opravdano su obavijesne ploče, to se slažemo.

Kada pogledamo cijeli popis, onda nadležnima i u Središnjem državnom uredu, ali i EU, koja ovo uglavnom financira, treba postaviti pitanje: "Alo ekipa, kako vi to trošite naš novac?" Bilo bi zanimljivo da u Središnjem državnom uredu ili u Bruxellesu moraju platiti projekt svojim privatnim novcem – bi li onda bilo nabacivanja: Idemo blokiće, idemo filmić, idemo kupiti i kišobrane!?

Kako može političar unaprijed znati koji će se kišobrani kupiti?

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda Gordan Hanžek je također za N1 izjavio: "Kišobrani su hrvatski proizvod, Obrtnička komora Grada Zagreba u svojem cehu, hvala Bogu, ima kišobranare i mislim da sve te proizvode mogu proizvesti domaći poduzetnici, ne radi se o značajnom iznosu, ako točno pogledamo broj kišobrana i kemijskih, to je zanemariv iznos." 

E sada se postavlja pitanje - u pitanju je javni natječaj - kako gospodin državni dužnosnik zna da će obrtnici iz Zagreba biti najpovoljniji, a ne primjerice oni iz Portugala? Ili Talijani, koji također proizvode kišobrane? Odakle pretpostavka da će to baš biti kišobrani iz Zagreba ako je natječaj u tijeku? Mi smo u EU, može se javiti bilo tko. Čak i ako na natječaju dobije hrvatska firma, opet može tražene proizvode, pa i kišobrane, kupiti bilo gdje.

Vi, dragi građani, u međuvremenu sakupljajte novac za potrebite humanitarnim akcijama. Žalosno.

No znate li što je još žalosnije? To što postoje ljudi koji će dobiti taj blokić i olovku ili kabanicu i zbog njih na narednim izborima zaokružiti HDZ.

Znaju ovi iz Središnjeg državnog ureda kako se radi posao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.