VLADA je sa sjednice u Sabor poslala prijedlog zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, koji uz ostalo otvara prostor za moguću gradnju nuklearne elektrane ili više manjih nuklearnih elektrana u Hrvatskoj.

Ambiciozni ciljevi

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar kazao je da se prijedlogom zakona po prvi puta na sustavan način uređuje pravni okvir razvoja nuklearne energije u civilne svrhe.

Naglasio je da se o nuklearnoj energiji raspravlja u trenutku dok potrošnja električne energije raste, a klimatski ciljevi postaju sve zahtjevniji, dodavši da nuklearna energija postaje stabilan, niskougljičan i dugoročno isplativ izvor energije. 

Govoreći o tome zašto je zakon potreban, istaknuo je da se Hrvatska nalazi pred trostrukim izazovom budući da država mora osigurati konkurentnost gospodarstva, energetsku sigurnost i postići klimatsku neutralnost.

"Cilj je da do 2040. godine nuklearna energija sudjeluje s najmanje 30 posto u ukupnom energetskom miksu", rekao je Šušnjar, naglasivši da zakon predstavlja korake za odgovorno planiranje i stvaranje znanstvene, regulatorne i tehničke osnove za donošenje budućih odluka.  

Strateška odluka

Zakonom se uz ostalo utvrđuje da će ministar nadležan za energetiku donijeti program aktivnosti za izradu plana za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe u roku od šest mjeseci od donošenja zakona. Vlada će pak donijeti plan za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe u roku od 12 mjeseci od dana  donošenja programa.

Šušnjar je kazao i da će lokacije za nuklearne elektrane biti određene drugim zakonom.

"Hrvatska ovim zakonom ne bira samo novi izvor energije, već donosi stratešku odluku kojom potvrđuje opredijeljenost za energetsku sigurnost, klimatsku odgovornost i tehnološki napredak", zaključio je Šušnjar, dodavši da se radi o pokretanju aktivnosti koje uključuju izradu potrebnih studija, analiza i strategija, te optimalan način realizacije projekta buduće nuklearne elektrane na teritoriju Hrvatske.

Nuklearne elektrane nove generacije, stoji u dokumentu Vlade, imaju povećanu pogonsku fleksibilnost sa stajališta proizvodnje električne energije i u stanju su koegzistirati s proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora. Mogu proizvoditi procesnu toplinu i toplinu za grijanje pa su time u stanju podržati provođenje dekarbonizacije u industriji i toplinarstvu. Kao vrsta dodatne pogonske fleksibilnosti nuklearke su u stanju proizvoditi vodik u većim količinama, na ekonomičan i efikasan način, kažu u Vladi.