U SJENI Svjetskog prvenstva u nogometu je i važna tema situacije u susjednoj Bosni i Hercegovini, koja je ove godine često bila tema u hrvatskim medijima.

U tijeku je proces formiranja vlasti na entitetskom i državnom nivou, u kojem je velika promjena to što u vlasti, po svemu sudeći, neće biti Stranka demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića, koji je i poražen u izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.

>> Dodikov SNSD ulazi u državnu vlast u BiH

Jednu od najvećih zasluga za to ima 48-godišnji Elmedin Dino Konaković, predsjednik stranke Narod i pravda (NiP), koja je u samo nekoliko godina postojanja postala ozbiljna konkurencija SDA u bošnjačkom glasačkom tijelu.

Konaković je bivši košarkaš, koji je nakon igranja za sarajevsku Bosnu ostvario i europsku karijeru u Sloveniji, Italiji i Rumunjskoj. Završio je Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, a nakon igračke karijere postao je i direktor Košarkaške reprezentacije BiH. 

Konaković je bio dugogodišnji član SDA, ali s tom se strankom razišao 2018., nakon čega osniva Narod i pravdu. Uspijeva s koalicijskim partnerima SDA maknuti s vlasti u Kantonu Sarajevo te postaje sve važniji politički faktor u BiH. 

Nakon listopadskih izbora u BiH Konaković je bio jedan od ključnih ljudi u stvaranju koalicije Osmorka, koju uz njegov NiP čine i SDP, Naša stranka, Stranka za BiH i još četiri manje stranke bošnjačke i građanske opcije. 

Zapravo se može reći da je Konaković izrastao u vodećeg bošnjačkog političara, a nema sumnje da će imati važnu ulogu u vlasti BiH u sljedeće četiri godine. Pritom je i dalje nedovoljno poznat u hrvatskoj javnosti, što je bio jedan od razloga da ga Index pita za intervju.

Konaković je odmah pristao, a intervju smo vodili u prostorijama NiP-a u sarajevskom naselju Ciglane u petak, 2. prosinca. Razgovarali smo više od sat vremena, tijekom kojih je Konaković bio spreman odgovoriti na sva pitanja. Intervju koji možete pročitati skraćena je verzija tog razgovora.

Krenimo od formiranja nove vlasti. Nalazite se usred tog procesa. Kako to ide? I zašto se Vaša stranka Narod i pravda odlučila na to te na suradnju s HDZ-om i SNSD-om?

Onoga dana kada smo odlučili napraviti stranku Narod i pravda odlučili smo pokušati mijenjati stanje u BiH. Nigdje nismo bježali od vlasti. U 30 gradskih vijeća i 7 kantona u kojima smo zastupljeni uvijek smo prihvaćali izazov sudjelovanja u vlasti kako bismo pokazali da se može raditi drugačije.

Dejtonsko uređenje BiH ne ostavlja puno prostora i usmjerava političko djelovanje, pa je tako HDZ potpuno nezaobilazan politički faktor, naročito nakon nedavne odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Tu nije bilo nikakve dileme jer bez HDZ-a nema uspostave vlasti. Po izboru vodstva u parlamentu BiH se pak moglo vidjeti da je SNSD dio okvira nove vlasti na državnoj razini. Ovo su opcije koje su politička realnost, a mi smo se odlučili uhvatiti u koštac s realnošću.

Što Narod i pravda želi postići u sljedeće četiri godine kao dio vlasti u Federaciji BiH i na državnom nivou?

Politika je umijeće mogućeg. Također se vodim i onom da mi savršeno ne bude neprijatelj dobrog. Ne volim taj nerealni politički pristup po kojem bi netko drugi jednim potezom trebao riješiti sve probleme i da se onda svi zajedno prebacimo u to savršenstvo.

Politika je težak, mukotrpan rad. Imamo primjer naše koalicijske vlasti u Kantonu Sarajevo, gdje smo na čelo kantonalnih poduzeća postavili odgovorne i kompetentne ljude. Vidjeli smo vrlo brzo da se mogu postići određeni rezultati i pozitivni pomaci.

Što se tiče Federacije BiH, garantiram da će se u svim resorima za koje odgovornost preuzmemo mi vidjeti da se to može raditi drugačije i bolje nego dosad. Dijelovi sistema će se popravljati.

Postoje tu i stalni izazovi, poput ponašanja i kadroviranja koalicijskih partnera, ali mislimo da ćemo i u Federaciji i na nivou države ostaviti trag s prepoznatljivim konceptom NiP-a, koji uključuje i žestoku borbu protiv korupcije. Uvest ćemo transparentnost, objaviti registre zaposlenih, poticaja itd. Želimo to provesti svugdje gdje ćemo sudjelovati u vlasti.

NiP je dio koalicije Osmorke. Hoće li se suradnja osam stranaka plus HDZ u FBiH pokazati kao najveći izazov?

Proveo sam 15 godina u SDA, najvećoj stranci u BiH, pa mogu usporediti. Bilo mi je teže izaći na kraj s frakcijskim borbama unutar jedne stranke nego implementirati dogovore različitih stranaka.

Kada sam bio premijer Kantona Sarajevo, o čemu sarajevska javnost sve zna, imao sam veći problem s tim općinskim organizacijama SDA i njihovim željama nego s koalicijskim partnerima. Još jedno dobro iskustvo je ono koalicije Šestorka od prije četiri godine na nivou Kantona Sarajevo. Završili smo kao Trojka, ali je ta priča izbrusila model u kojem mi s SDP-om i Našom strankom, bez obzira na ideološke razlike, vrlo dobro funkcioniramo.

Moguće je da više stranaka uspostavi zajednički model ponašanja i vladanja, koji se temelji na potpisanom programskom sporazumu, koji se javno prezentira. Sve što smo radili je mjerljivo u odnosu na ono što smo potpisali kao programski sporazum. Uvjeren sam da je moguće da Osmorka opstane.

Najvažnija politička tema u Federaciji BiH proteklih godina je izborni zakon. Hoće li se postići dogovor o promjeni tog zakona i kako bi on trebao izgledati?

Politika HDZ-a u BiH, ali i hrvatskih vlasti, nas je dovela u zamku da o izbornom zakonu pričamo samo kao o problemu Hrvata u BiH. Postoji tu više problema. Imamo problem Ustava, pa presuda međunarodnih i domaćih sudova koje se odnose na izborni zakon. U BiH postoji diskriminacija kakve nema nigdje u Europi, a možda ni u svijetu.

Naš Ustav je povrijedio prava građana, pa se Bošnjak ili Hrvat iz Republike Srpske ili Srbin iz Sarajeva ili Tuzle uopće ne mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH. Po našem viđenju, sve to bismo trebali mijenjati u ograničenim izmjenama Ustava i izmjenama izbornog zakona.

Ja sam jedan od onih političara koji su više puta ponovili da nije fer da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva i to ću reći opet. Interesantno je da je to nekad govorio i Bakir Izetbegović. To su govorili i Fahrudin Radončić i reis Kavazović. Prvi je na to upozorio Haris Silajdžić 2006. godine, upozorivši Željka Komšića da to nije dobra ideja. Silajdžić je tada rekao jednu važnu rečenicu, koju i danas možete vidjeti na YouTubeu: “Ogadit ćete Hrvatima Bosnu i Hercegovinu.”

U ovom trenutku nam treba hrabrost da se suočimo sa stvarima koje Bosni i Hercegovini ne donose dobro. Pritom su loši pregovarači s bošnjačke strane dozvolili da se HDZ-u isporuče deseci drugih pozicija, koje su jednako važne kao i pozicija člana Predsjedništva. Izborni zakon mora biti usklađen s europskim normama i standardima te odrediti pravu mjeru etničkom i građanskom u BiH.

Imamo i rješenja, NiP je npr. predlagao da uvedemo četvrtog člana Predsjedništva. Dobre ideje imaju i naši partneri SDP i Naša stranka. Spremni smo sjesti za stol i to riješiti, ali ne na način kako se to dosad radilo. Potpisivali su se nesporazumi, a mi želimo potpisati sporazum. Ako se za nešto opredijelimo, mi ćemo učiniti sve i da to uradimo.

Ideja građanske BiH je također velika politička tema. Kako Vi vidite tu buduću građansku BiH? Imala bi jednog predsjednika?

Moj san je jedan predsjednik BiH koji se bira na izborima na cijelom teritoriju BiH. Biramo ga na temelju njegovog programa i ljudskih kvaliteta, na temelju meritokracije i bez toga da se primarno bavimo njegovom etničkom pripadnošću. To je moja vizija BiH. Bio bih sretan i da nemamo tako veliki koruptivni aparat koji postoji zahvaljujući raznim nivoima vlasti. Istovremeno bi intencija takvog građanskog uređenja podrazumijevala i sve slobode, naročito u vjerskom i etničkom smislu, zbog vrele prošlosti na ovim prostorima.

Svjestan sam i toga da se, kad mi počnemo o tome pričati, hrvatski i srpski narod te njihovi predstavnici uplaše na neki način jer Bošnjaka ima brojčano najviše u BiH. Smatrali bi to dominacijom jednog naroda. Znam da to danas nije realno ni moguće izglasati u parlamentima.

Ne prodajem glasačima šarenu lažu tvrdeći da će, ako glasaju za mene, sutra imati građansku BiH, kao što rade neki drugi političari. Ta se odluka može donijeti samo u Parlamentu BiH dvotrećinskom većinom. Svi se oko toga moramo složiti. To je moj san za BiH, ali ja živim realnost i glasačima ne prodajem svoje snove. Trudim se biti pragmatičan i realan političar.

Visoki predstavnik kao institucija, je li to za Vas problematično? Želite li da nestane?

Volio bih da se više nijedan stranac ne pita ništa o Bosni i Hercegovini. Živim za dan kada ćemo sve odluke donositi u institucijama BiH. Visoki predstavnik danas je nužnost, njegovo prisustvo je spasilo BiH u periodu kada je politika Milorada Dodika išla agresivno prema secesiji Republike Srpske od BiH.

Visoki predstavnik je bio jedina brana tim namjerama, koje su možda bile dnevnopolitičke, a možda suštinske naravi. Institucije BiH su potpuno ruinirane jer su u njima sjedili poltroni, poslušnici stranačkih lidera, što posebno zamjeram ovoj našoj strani.

Tu je bio i moj najveći sukob s SDA, jer je u institucije postavila ljude bez kompetencija, bez valjanih diploma, ponekad s kriminalnom prošlošću. Te institucije su slabe i visoki predstavnik je bio brana mnogim lošim procesima. Volio bih da imamo jake institucije koje će visokog predstavnika pretvoriti u promatrača, koji će onda otići iz BiH.

Spomenuli ste SDA. Ušli ste u tu stranku 2004. godine. Zašto?

Zvali su me i ranije. Bio sam profesionalni košarkaš, kapetan Košarkaškog kluba Bosna, prilično poznat u Sarajevu kao uspješan sportaš. Nisam želio u politiku dok sam se aktivno bavio košarkom.

Kada sam završio karijeru sportaša, počela me privlačiti ta politička priča i ušao sam u SDA na najnižem nivou, na općinski nivo u sarajevskoj Općini Centar. Moj obiteljski i ideološki background je bio blizak politici SDA. Bio sam malo atipičan SDA-ovac, ali je to bila moja ideološka matrica. Konzervativno sam odgajan i imam konzervativne poglede na politiku.

Predsjednik SDA je u to vrijeme bio Sulejman Tihić. Je li njegova politika odigrala ključnu ulogu u Vašem ulasku u SDA ili nasljeđe Alije Izetbegovića…?

Baš taj miks. Bio sam maloljetni borac Armije BiH, sa 17 i pol godina sam ušao u rovove, linija fronta je bila doslovno 300 metara iznad naše kuće. Branio sam BiH, svoju kuću, svoju obitelj, svoju majku, oca i sestre.

Ta priča Alije Izetbegovića i kasnije Sulejmana Tihića, koji je SDA malo pomaknuo i prema centru te ubacio i dozu građanskog u stranku, to su bila ta dva koncepta koja sam prepoznao kao svoje s tadašnjih 30 godina.

Vrijeme prolazi, stranku nakon prerane smrti Sulejmana Tihića preuzima Bakir Izetbegović, a vi se uspinjete u stranačkoj hijerarhiji. Što je dovelo do Vašeg raskida s SDA 2018. godine?

Veliki problem SDA je to što Sebija Izetbegović, supruga predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, postaje osoba s najvećim utjecajem u stranci, većim i od samog Bakira Izetbegovića. Imao sam s njima zaista korektne odnose, nikada mi nisu rekli nijednu ružnu riječ na osobnom nivou.

Nakon dvije godine provedene na poziciji premijera Kantona Sarajevo održao sam 2017. godine konferenciju za medije, na kojoj sam predstavio svoje dotadašnje rezultate i rekao da sada krećemo u obračun s partitokracijom, prvo u mojoj SDA. Rekao sam da ćemo pomesti direktore javnih poduzeća koji kradu i lažu. Najavio sam da će se pojaviti i oni koji će me u tome pokušati zaustaviti i sve sam pogodio. Narednih godinu dana proveli smo čisteći prostor od takvih ljudi, a oni su krenuli na mene brutalno s namjerom da me zaustave i tako smo se razišli.

Suštinska razlika između Bakira Izetbegovića i mene je bila u tome što nisam htio biti dio nečega što prikriva i opravdava korupciju pod plaštom vjere ili patriotizma. To je ona logika “bio je u ratu ranjen, pa sad ima pravo krasti”. Za mene je patriotizam u miru poštivanje zakona, plaćanje poreza itd. Vidio sam da mi Bakir Izetbegović odmaže u mojim namjerama i da nije pristalica takve politike. 

No proveli ste u SDA 15 godina. Nije ta stranka tih 15 godina bila čista što se tiče korupcijskih skandala.

Nije. Super je to pitanje. To je kao kad navijaš za svoj klub, a on igra loše neki period i ti znaš da nešto nije u redu, ali ne znaš što. Tek kada sam došao 2015. na poziciju premijera Kantona Sarajevo, dobio sam pristup informacijama koje prije nisam mogao dobiti. Kao kantonalni premijer sam imao uvid u poslovanja nekih poduzeća, mogao poslati inspekcijski nadzor, pa i komunicirati s kantonalnim tužiteljstvom.

Tek tada sam počeo dobivati konkretne dokaze o tome što se sve nezakonito radi, o tome da se u nekim poduzećima dnevno kući nose tisuće maraka, da sarajevski tajkuni ne plaćaju račune za vodu, a imaju bazene ili odvoz smeća itd. Mjesečno se pljačkalo stotine tisuća maraka, a godišnje su to bili milijunski iznosi. Tada sam sebi potvrdio da je ono što su drugi govorili o SDA istina.

Isprva sam tražio razloge da ne povjerujem, ali kada sam pred sobom imao dokaze, morao sam donijeti odluku. Ili da se tome nečinjenjem pridružim ili da se protiv toga borim. Ja sam se odlučio za ovo drugo.

Tada osnivate svoju stranku Narod i pravda. Zašto baš taj naziv?

Imao sam podršku malog kruga ljudi u SDA, koji su podržavali moje poteze kao premijera Kantona Sarajevo. Imali smo tada izbor ili da napustimo politiku ili da krenemo od početka. Odabrali smo napraviti nešto novo, s novom energijom. Nismo imali podršku međunarodne zajednice, imao sam oko sebe desetak istomišljenika i dobili smo od jednog zajedničkog prijatelja donaciju od 2500 maraka. Tako je krenula ta priča, koja je danas ozbiljan politički projekt.

Zašto taj naziv? Dijelom i zbog jedne poruke koju mi je Bakir Izetbegović poslao kada sam izlazio iz SDA, a u kojoj piše da mi ne može narod biti važniji od stranke. To je, dakle, bila naša prva dilema - narod ili stranka. Izabrali smo narod jer stranku vidimo kao alat za popravljanje stanja u kojem narod živi. A pravda je nešto što svi ljudi žele, to je univerzalno. Nedostatak pravde je ujedno i najveći problem BiH.

No je li Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću interes da u BiH postoji neovisno i efikasno pravosuđe?

U razgovorima s HDZ-om smo definirali tri ozbiljna područja u kojima želimo promjene, a jedno je pravosuđe. U Sarajevu već imamo zakon o porijeklu imovine ljudi na javnim funkcijama. Ja moram prijaviti ako sam, recimo, kupio novi auto i kojim sam ga novcem kupio. Dosad nisam surađivao s HDZ-om i ne znam je li njihov pristup iskren, ali dogovorili smo se da idemo u reformu pravosuđa. 

Koja su druga dva područja u kojima ste dogovorili prve velike poteze s HDZ-om?

To je naš euroatlantski put. Važno je pokazati da u Federaciji BiH nema dilema da je to euroatlantski put. Svjesni smo da ćemo s pregovaračima iz Republike Srpske imati problem s ovim “atlantskim” dijelom, odnosno pitanjem NATO-a, ali ćemo tražiti rješenja.

Druga stvar su socio-ekonomske reforme, to je ono što ljude u BiH sigurno najviše zanima. Želimo rasteretiti realni sektor i osigurati socijalna davanja grupama građana kojima su najpotrebnija.

Planiramo javnosti predstaviti program vlade Federacije BiH s konkretnim projektima, mjerama, rokovima itd. To u Kantonu Sarajevo već postoji, mi radimo i evaluaciju ostvarenih mjera. Čini mi se da je HDZ dobronamjeran, pa ćemo vidjeti kako će to funkcionirati u praksi.

Imate li već iskustva s Miloradom Dodikom? I možete li prijeći preko njegovih odvratnih izjava o Bošnjacima i genocidu u Srebrenici?

Indirektno smo surađivali u Košarkaškom savezu BiH kada sam bio predsjednik. Tada smo bili prvaci Europe u kategoriji ispod 16 godina i zajedno smo napravili dobar posao. Dodika to jako zanima, on ima i košarkaši klub Igokea koji voli i podržava. Normalno smo tada komunicirali. Dodik je pragmatik kakvog se rijetko viđa. Da odluke donosim samo na bazi svojih emocija, vjerojatno ne bih s njim nikad razgovarao zbog onoga što je govorio o Srebrenici i Bošnjacima kao narodu.

No u dejtonskoj BiH, u kojoj građani Republike Srpske biraju svoje predstavnike, tu nema puno izbora. Tj. imam izbor da na bazi tih razlika proizvodim dodatne konflikte kao što je sad slučaj, pa ćemo mi njega “po prstima”, pa će on nas. Takva politika je iz ove zemlje dosad otjerala milijunski broj ljudi. Prošle godine je 170 tisuća ljudi napustilo BiH.

Drugi izbor je pronaći stvari u kojima se slažemo. Mi moramo uložiti napor i biti hrabri kako bismo ljudima u BiH osigurali minimalno podnošljive uvjete za život, a prije svega ostvariti jedan pozitivan ambijent koji bi okončao ovu političku depresiju. To neće biti lagano, ali mi smo spremni. Lakši je put ići u konflikt s Dodikom. Moja ponuda Dodiku je da se natječemo u tome tko će učiniti više dobrih stvari.

(Dva dana nakon intervjua za Index Konaković se sastao s Dodikom. Zajedno su gledali košarkašku utakmicu i razgovarali o formiranju Vijeća ministara na državnom nivou. Dodik se tim susretom pohvalio na Twitteru, op.a.)

Ovo je bila i indirektna kritika politike koju vodi Željko Komšić. Bio sam među onima koji su 2006. pozdravili ideju da se pokuša hakirati problematični dejtonski sistem, ali valjda je nakon tri puna Komšićeva mandata u Predsjedništvu BiH svima jasno da je on ubleha. Kako Vi gledate na političku karijeru Željka Komšića i na ono što je proizveo svojim djelovanjem u BiH u proteklih 15 godina?

I ja sam bio 2006. jedan od fanova Željka Komšića. Mislim da je njegov izbor i ustavan i zakonit, ali da nije fer, no ne u prvom njegovom mandatu. Taj prvi mandat je bio šansa da se SDP snažno približi hrvatskom narodu u BiH, da uđe u to biračko tijelo. Imao je priliku da se SDP raširi i u Hercegovini i u Posavini. Nadali smo se da je to smisao i svrhe tadašnje Komšićeve kandidature. Ništa se od toga nije desilo.

Imam poštovanje prema Komšiću kao borcu Armije BiH, dobitniku najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. U političkom smislu ne mislim da se učinilo išta dobro ili da je on napravio išta dobro što bi našoj djeci olakšalo budućnost. Također, Komšić je kroz vrijeme potpuno homogenizirao hrvatski narod oko HDZ-a, a politički pluralizam u hrvatskom narodu je vrlo slabo razvijen. 

Prebacimo se malo na ideologiju NiP-a. Povorka ponosa u Sarajevu je tu dobar lakmus. Zašto LGBT ljudi ne bi imali jednako temeljno pravo na slobodu okupljanja kao bilo tko drugi?

Najbolji način borbe za prava svih ljudi je pravna država koja postavlja pravni okvir u kojem svi ljudi imaju ista prava. Kao konzervativac i vjernik ne gledam na LGBT zajednicu na isti način na koji gledaju njeni pripadnici. S druge strane, u svakom svom nastupu o toj temi sam se trudio pokazati da nikad ne bih napravio diskriminaciju prema LGBT ljudima, u smislu da osporavam pravo na posao, na osnovna ljudska prava bilo kome, pa i po osnovi seksualne orijentacije.

Moj pogled na Povorku ponosa je da to nije pravi način borbe za prava. Znam da me pripadnici LGBT zajednice tu ne razumiju i da to ne gledamo isto. Nikad nisam radikalizirao tu temu niti ikome s kime se ne slažem rekao neku ružnu riječ. Ne mislim da se Povorka ponosa treba silom sprječavati. Meni to više izgleda kao promocija nego kao način borbe za svoja prava.

Ali ponavljam, moja je glavna priča uspostaviti pravni okvir u kojem svi ljudi imaju jednaka prava. No kao konzervativac sigurno ne podržavam istospolne brakove.

Još malo o ideologiji. U novom broju tjednika Stav, neslužbenog glasila SDA, piše da je NiP “stranka radikalnih bošnjačkih šovinista”. Zašto vas Stav tako opisuje, gdje je u NiP-u taj radikalni bošnjački šovinizam?

Evo baš smo neki dan glasali za vodstvo u Parlamentu BiH u kojem nema nikoga tko se izjašnjava kao Bošnjak. Tu je zato jedna divna žena koja se izjašnjava kao Muslimanka i koja nosi hidžab. Oni i njihovi botovi ispaljuju plotune na nas svaki dan po cijeli dan. Dosad su nas optuživali da smo mi doveli Povorku ponosa u Kanton Sarajevo. Komšić nas je optuživao da smo bošnjački radikali, a SDA da smo liberali.

Mi smo ozbiljna, hrabra i malo bučnija stranka, a o nama najbolje mogu govoriti ljudi koji nas poznaju i podržavaju. Narod i pravda je stranka koja ima i lijeve i desne članove. Mi smo narodna stranka.

Želite da BiH uđe u Europsku uniju. U kojoj bi frakciji u Europskom parlamentu bili zastupnici NiP-a?

U Europskoj pučkoj stranci. To je okvir u koji bismo se mogli uklopiti, iako to ne bi bilo idealno. Već smo ostvarili neke kontakte u tom smjeru.

Imate li ambiciju kandidirati se za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH? Ako ste lider stranke, morate i tu jednom izaći na megdan. Primjerice, dugogodišnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija se nikad nije smio kandidirati za tu poziciju.

Potpuno sam svjestan toga. Siguran sam da ljudi znaju da mi u NiP-u smijemo. Nema toga što mi ne smijemo. To možda i nije uvijek dobro. Zaista u sebi još nisam osjetio tu ambiciju, vjerojatno i zbog toga što je to funkcija koja ne odgovara mom profilu i energiji u politici. Ja sam čovjek za izvršnu, operativnu vlast. Ambiciozan sam čovjek, dolazim iz sporta i vjerojatno će doći i taj trenutak. Ali ne vidim se kao kandidat za Predsjedništvo u sljedećem mandatu.

Što želite biti u ovom mandatu? Trenutno ste samo zastupnik u parlamentu Federacije BiH.

Mislim da neću biti samo zastupnik ako NiP bude dio vlasti na državnom nivou. Vjerojatno ću obnašati jednu funkciju u Vijeću ministara, ako to bude pozicija za koju imam kompetencije. 

Koje su to pozicije?

Vanjska trgovina, vanjski poslovi, područje sigurnosti, civilni poslovi. To su četiri resora u kojima bih mogao dati doprinos. Znaju svi ljudi da ne bježim od te vrste odgovornosti. Ovo je vrijeme da se radi, a ne da se pametuje. Sada treba iskoristiti ovaj momentum koji BiH ima, naročito ako bismo dobili status kandidata za ulazak u Europsku uniju.

Što bi učinio ministar vanjskih poslova BiH Dino Konaković?

Prvo smatram da trebamo imati bolju diplomaciju, koja je sada puna stranačkih uhljeba. Vjerujem i da dobri odnosi s našim susjedima trebaju biti prioritet, bez obzira na sve što smo prošli. 

Kako gledate na inicijativu Otvoreni Balkan, koja bi ekonomski povezala države Zapadnog Balkana i otvorila im jedno veće tržište? Dodik to podržava, a pristupanje BiH Otvorenom Balkanu su u prošlom mandatu blokirali Željko Komšić i bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović. 

To je ekonomsko pitanje. Ekonomska pitanja ne trebamo vezati za dnevnopolitičke teme i historiju. Na Otvoreni Balkan se gleda kao na pokušaj Srbije da dominira na Balkanu…

Što je lakše ako odbiješ sudjelovati u tome…

Da, govorim o perspektivi onih koji su protiv. Ljudi se od straha povlače pred mogućim šansama. Želim organizirati jedan veliki ekonomski forum, na kojem ćemo utvrditi koje su komparativne prednosti domaćih kompanija, a koje su naše slabosti. Odluke o takvim procesima donosit ćemo na ekonomskim osnovama.

Još malo o vanjskoj politici Bosne i Hercegovine. Primjerice, jasno je da BiH neće priznati Kosovo jer Republika Srpska to ne želi. Kako biste pristupali takvim temama?

Takvih tema je mnogo. Mogu odmah reći da nisam političar koji će povlačiti poteze u korist drugih država, a na štetu BiH. U prvi plan ćemo uvijek staviti ono što je moguće provući kroz institucije BiH. Svoj osobni stav ću uvijek reći. Imam prijatelje s Kosova, znam kakve borbe vode. Istovremeno sam svjestan da, ako sutra treba neka odluka u tom smjeru, nemamo zajednički stav s kolegama iz Republike Srpske. To je tema koja umara BiH. Nećemo mi od nje pobjeći, ali ćemo u prvi plan stavljati teme koje odmaraju BiH.

Uvjeren sam i da će ubuduće biti lakše pregovarati o temama koje su sad jako teške, nakon što popravimo ekonomsku situaciju u BiH. Uvijek se sjetim one rečenice Ramba Amadeusa o tome čime se ljudi bave kad imaju plaću od 300 eura, a čime kada imaju plaću iznad 1000 eura. Naš cilj je to, da ljudi u BiH ni ne znaju koji je političar na kojoj funkciji jer žive dobro.

Zadnjih godina su odnosi između Hrvatske i BiH loši, mnogo lošiji nego što su bili nakon rata. Tome je svoj obol dao i Željko Komšić, a nakon njega i predsjednik RH Zoran Milanović svojim uvredljivim izjavama. Želite to popraviti?

Odmah ćemo pristupiti popravljanju tih odnosa, kao i odnosa sa Srbijom, Crnom Gorom, Slovenijom, koja je zapravo dala ogromnu podršku ulasku BiH u Europsku uniju. Iz moje perspektive je tu veliki problem i Milanović, koji usred razgovora i pregovora unutar BiH, čiji je cilj popravljanje odnosa u državi, ide toliko daleko da vrijeđa Majke Srebrenice. Prije toga je pričao o sapunu i parfemu i vrijeđao.

Vrijeme je za hrabre političare koji grade mostove, a ne razgrađuju. Naša politika je politika dobrih odnosa sa susjedima. Očekujemo poštivanje s druge strane jer bez toga nema dobrih odnosa.

Ne mogu se sjetiti da je netko iz državnog vrha BiH u protekle četiri, pa i osam godina, pozvao predsjednike ili premijere iz Hrvatske i Srbije u Sarajevo, Mostar ili Banju Luku da se porazgovara.

Evo vrtim i ja film unazad u glavi i ne mogu se sjetiti takvog primjera. To bi trebala biti najnormalnija stvar. Naš međunarodni utjecaj sada ne postoji, naše lobiranje je nikakvo.

Protekli sastav Predsjedništva BiH nigdje nije odlazio. Pogledajte gdje su odlazili, ako igdje, te tko nam je dolazio u goste. Njima je bilo lakše verbalno se potući sa svima i skupljati jeftine poene kod svojih pristalica. To nam nije donijelo dobro. Mi ćemo sigurno probati. Imamo li prave sugovornike s druge strane, još ne znam, ali ne bih bio miran da ne pokušamo.

Za kraj ovog razgovora bih da se malo vratimo u (bolju) prošlost BiH. Nedavno je bio 25. studenog, Dan državnosti BiH, koja se temelji na odlukama ZAVNOBiH-a. Vi ste 1974. godište. Kako gledate na socijalistički period?

Nikada od mene niste mogli čuti ni jednu ružnu riječ o tom periodu. Živio sam u to vrijeme u radničkoj kući u kojoj je jedna plaća mog oca odgajala moje dvije sestre i mene. Moja majka se onda kasnije zaposlila u obiteljskoj firmi svoje braće. Imali smo normalne uvjete za život, a moj je otac uspio izgraditi jednu lijepu obiteljsku kuću. Vozio je svoj auto, a ja sam kao mladi košarkaš uvijek trenirao u modernim tenisicama. Što se tiče svakodnevnog života, nemam ništa ružno za reći.

Postojao je problem što se komunizam obračunavao s vjerskim pravima ljudi te je postojala pretjerana kontrola vjere. Da toga nije bilo, a pričao sam i s ljudima iz Islamske zajednice o tome, teško bi se tom periodu mogla naći greška. 

Evo baš je NiP neki dan, u povodu Dana državnosti, organizirao akademiju u Tešnju, kao gradu privrede. ZAVNOBiH je temelj državnosti današnje BiH. Bosna i Hercegovina je po Titovoj i odluci nekoliko njegovih suradnika postala ravnopravna republika u Jugoslaviji, a ne autonomno područje. Za mene je to pozitivan povijesni proces.

Taj period doista dobro oslikava i ona poznata rečenica da se moglo spavati u parku znajući da ćeš biti siguran. Danas su uvjeti života običnog čovjeka mnogo teži.