Foto: FAH, Index

JESMO svi za reforme? Jesmo. Isto kao što smo svi za mir u svijetu. Reći konkretne reforme koje trebaju, već ima nekog smisla. Most je detektirao mnoge probleme Hrvatske i s njima se svakako u popisu hrvatskih problema možemo složiti. Međutim, u politici, do stvarnih reformi se dolazi upravo i ako se onaj koji za govornicom govori o reformama osobno potrudi i provesti ih. Nema provođenja ako se ne dođe na izvršno mjesto, radi 12 sati dnevno i udara šakom o stol kada i ako treba.

Most je čini se, razmišljao o drugom putu. Čini se da su imali plan osvojiti 4-5-6 mjesta u Saboru, doći u položaj da mogu vladajućoj većini uvjetovati neke stvari i imati ulogu koju je primjerice imao HSLS prije 8 godina. Dva zastupnika, jedna potpredsjednica Vlade bez portfelja (dakle bez izravnih ovlasti), podrška u Saboru uz poneku kritiku. Ili ono što sada HDSSB najavljuje ako SDP dobije Vladu – tehničku podršku. To znači da će dignuti ruke za važne dokumente tipa Državnog proračuna koji se donose većinom svih zastupnika, eventualno tražeći koji kapitalni projekt više za Slavoniju i svoje biračko tijelo. I to je sve legitimno i uobičajeno.

Zašto ne reći – borimo se za fotelje!

Međutim, ako netko ima 19 zastupnika, kao što ima Most, onda ne dolazi u obzir „tehnička podrška“ manjinskoj vladi – jer bi ta Vlada u sadašnjim odnosima u potpunosti ovisila o takvoj podršci kod svakog saborskog glasanja i to niti jedna stranka neće prihvatiti. Ne može se prihvatiti da onaj o kome ti ovisi većina i svaki izglasani propis samo komotno sjedi u Saboru i diže palac gore ili dolje kao u rimskom Cirkusu, a ministri stoje nekako u ulozi gladijatora.

Ako imaš 19 zastupnika i želiš reforme – onda ulaziš u vladajuću koaliciju i tražiš baš ona ministarka mjesta, mjesta zamjenika i pomoćnika, one „fotelje“ gdje možeš najbolje ostvariti reforme: pa ako su ti prioriteti pravosuđe, malo i srednje poduzetništvo i promet, onda tražiš upravo ta ministarska mjesta, upravo tu fotelju, upravo taj ministarski auto i upravo taj utjecaj koji navedeni položaj daje. I onda rješavaš probleme od viška radnika, od privatizacije ili rješavanja dugova autocesta.

Općenito je glupo govoriti floskule tipa „mi se ne borimo za fotelje“, „mi ne razmišljamo o položajima“, jer upravo se o tome radi – o fotelji i položaju koji daju politički utjecaj za provođenje reformi. I onda se u tim resorima iskažeš i pokažeš narodu kako si dobar i bolji od drugih.

Dakle, ako Most želi provesti reforme (koje smo pozdravili) onda treba ući u lijevu ili desnu koaliciju (ne sporazum, ne podrška iz Sabora nego koalicija), njegovi glavni ljudi trebaju biti na ministarskim mjestima, mjestima zamjenika i pomoćnika ministara. Moraju naravno i dati ostavke na postojeća mjesta načelnika i gradonačelnika te se doseliti u Zagreb – i onda pokazati što znaju i umiju. I to trebaju uzeti upravo ona ministarstva gdje smatraju kako treba najviše reformi!

Besmislica o „medijatoru“ između HDZ-a i SDP-a

Kako Most iz nekog svog razloga ne želi u formalnu koaliciju ni sa SDP-om ni s HDZ-om, jučer su došli do prilično blesave ideje velike koalicije HDZ-Most-SDP. Zašto blesave? Zato što ako HDZ i SDP žele veliku koaliciju (koja čak i ne bi bila loše rješenje – barem bi nas udaljila od podjela ustaše-partizani i sličnih gluposti), onda će je HDZ i SDP ostvariti sami i tu im Most ne treba.

HDZ i SDP bi uredno s takvom koalicijom mogli mijenjati Ustav, a uredno bi imala debelo preko pola mandata i ako ih napusti poneki koalicijski partner. Međutim, HDZ i SDP neće pristati na takvu koaliciju – jer bi vrativši se u izvorni oblik iz 1990., SKH, pokazale koliko su slične. One su kao dvije stranke i nastale 1990. godine kako bi se Hrvati mogli politički prepucavati međusobno. Mislite li stvarno da će sada netko utjecajan povući konce kako bi se razotkrila ta lažna podjela u hrvatskom narodu?

Božo Petrov kaže: „MOST je otvorio razgovore s HDZ-om i SDP-om. Smatramo da Hrvatskoj u ovom trenutku treba jedinstvo. Mi smo u MOST-u uspjeli prevladati svjetonazorske podjele iako smo u početku bili heterogeni. Mi očekujemo od jednih i drugih da razumiju što je prioritet, a to je gospodarstvo i da se u Hrvatskoj pokuša napraviti jedinstvena vlada.“ I tu je Petrov debelo u krivu. Ideologija je važan sastojak i važan orijentir svake vlade.

Jer, ako govorimo o konkretno gospodarstvu – uzmimo autoceste. Socijalist će reći kako je najbolje da ovaj način upravljanja ostane, jer zapošljava najviše ljudi iz pasivnih krajeva koji drugačije ne bi našli posao. Libertarijanac će reći neka se sve privatizira. Liberal će reći neka se modernizira sustav naplate, ali kako je to faktični monopol – treba ostati državno. Ekonomska pitanja su bitno i politička pitanja i pitanja svjetonazora i od toga ne treba bježati – štoviše problemi nastaju jer se od svjetonazorskih pitanja bježi, kao da svi moramo jedinstveno misliti. Ne moramo.

Most u priopćenju navodi: „Svjesni smo da bi Vlada bez jedne od dviju nacionalno najsnažnijih opcija bila teško hendikepirana u provedbi najvažnijih reformi, kao što je primjerice reforma javne uprave. Za tu i još neke druge reforme, bit će potrebne i ustavne promjene, a to znači i nužnu dvotrećinsku saborsku većinu, kao i spremnost da ih se podrži u provedbi nakon izglasavanja.“

Lijepo izgleda, ali ovo je kao što se svaka misica zalaže za „world peace“ – ovaj citat je fina misao koja ne govori ništa. Nije na Mostu s 19 zastupnika da određuje što će i kako raditi dvotrećinska većina svih zastupnika, to je na onima koji imaju 100 zastupnika – HDZ i SDP, da se dogovore, ako žele. Štoviše, priča u ustavnim promjenama s ovako puno stranaka u Saboru je prilično promašena.

O tome možemo pričati negdje 2020.

HDZ je uostalom sada i izričito otklonio mogućnost velike koalicije. Protiv je i SDP, samo su dovoljno pametni da to nisu baš tako izravno izrekli. Dakle, neka se Most ostavi bajkice o velikoj koaliciji – jer ozbiljni smo ljudi i vremena nisu za bajkice.

Raspad Mosta?

Je li u ovakvim uvjetima moguć raspad Mosta? Naravno. Već se vidjelo jučer kada je došlo službeno priopćenje Mosta gdje je među ostalim navedeno: „Drago Prgomet do daljnjega neće davati izjave.“, a promijenjena je i glasnogovornica. Zašto Drago Prgomet više ne bi davao izjave i zašto je to trebalo tako javno i izričito, naredbenim tonom naglasiti u priopćenju? No, taj isti Drago Prgomet se koji sat kasnije našao s premijerom Milanovićem na privatnom sastanku.

Je li moguć raspad Mosta? Apsolutno. Moguće je da će narednih dana ili tjedana doći do raskola jer će jedni biti za koaliciju s HDZ-om, drugi za koaliciju sa SDP-om, a ima i onih kojima je koalicija sa SDP-om samo mrska, dok nikako i ni u kom slučaju ne žele s HDZ-om.

U slučaju raspada – profitira vrlo vjerojatno SDP je mu je dosta pola Mosta za saborsku većinu – dok HDZ treba praktično sve članove Mosta. U tom slučaju dobivamo novu Vladu bez većih problema, uz možda 2-3 ministra iz Mosta, ali ideja „trećeg puta“ propada za dulji rok. Most je puno snažniji kao jedinstven. Ako se raspadnu – to je politički gubitak.

Novi izbori

Kako bez Mosta nema saborske većine, a ni HDZ ni SDP ne žele u veliku koaliciju (odnosno ako budu željeli – to će biti bez Mosta), ovaj puta, prvi puta od kada imamo demokratske izbore, moguće je i da nitko ne sakupi saborsku većinu. Bez nje – nema nove Vlade. Ustav je jasan:

Članove Vlade predlaže osoba kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju. Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada ni tada ne bude sastavljena, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Ukoliko zaista nema nikakve mogućnosti dogovora – onda je bolje niti ne pokušavati ostvariti saborsku većinu, već se Sabor može odmah po konstituiranju raspustiti – i idemo u nove izbore. Višemjesečno razvlačenje nam zaista ni gospodarski ni politički ne treba.

Međutim, u slučaju novih izbora – neka se Most ne nada nečemu dobrome. Kao prvo, krilatica „nećemo koalirati ni s lijevima ni s desnima“, znači doslovno: „mi bi samo sjedili u Saboru za dobre novce i birtijski komentirali što se događa“. Nema šanse da Most sakupi sam saborsku većinu što bi mu omogućilo da je na vlasti bez kombinacije s HDZ-om ili SDP-om.

Kao drugo, lijevo-liberalna koalicija će, ako se izbori ponove, postupiti pametnije: uzeli bi neke reformske točke koje nudi Most u svoj program i ojačali ga s par ljudi iz samog Mosta kojima bi ponudili mjesta na svojoj listi.

HDZ bi na ponovljenim izborima vjerojatno dobio još manje glasova, jer nema neki novi koalicijski potencijal. Dodatno, SDP-u bi umjesto novih spotova trebalo samo prikazivati show HDZ-ovih aktivista na dočeku rezultata.

Politika znači – uhvatiti se posla

Već smo naveli, stalno se priča o foteljama, ali zašto bi želja za foteljom trebala biti nešto loše? Ako želiš promijeniti časopis, sjedaš u fotelju izvršnog urednika, ako želiš promijeniti tvornicu, sjedaš u fotelju direktora, ako to isto želiš s nogometnim klubom – postaješ trener, što nije formalno fotelja jer je zovemo trenerska klupa. Želim reforme, mislim da znam – e onda mi dajte upravo tu i takvu fotelju, a to je u nas ministarska, gdje te reforme mogu provesti! Tako treba razgovarati.

Ako ekipa iz Mosta želi sve te reforme zaista i provesti – onda treba ući u Vladu, treba dati otkaze na sva ona lijepa mjesta u lokalnoj samoupravi gdje ih cijene i paze i vole, trebaju doći u podstanarske stanove u Zagrebu i sunčane jeseni zamijeniti zagrebačkom maglom – i onda neka ih vidimo na terenu, neka vidimo kako rade, kako reformiraju i kako mijenjaju! I za svaki pomak, evo u pravosuđu primjerice, pošteno ćemo ih pohvaliti.

No, skrivati se iza velike koalicije, pričati o sebi kao „medijatoru“, a ne političaru, pričati o općim ciljevima umjesto konkretnim ljudima i konkretnim mjestima, tim omraženim foteljama, u politici znači ili zavlačenje ili nedostatak hrabrosti. A ni jedno ni drugo nije dobro.

Na Mostovcima je da se opredijele – i brzo i javno, jer za nešto dugo čekanja nemamo vremena – hoće li u neku od koalicija, jer kombinacije HDZ-Most-SDP neće biti, i uhvatiti se rješavanja problema kao ministri. Ili ćemo na nove izbore – pa će narod procijeniti je li odbijanje ulaska u vlast bila dobra ili loša politika. Dodajmo još: raspad Mosta – stvorio bi saborsku većinu, ali bi to dugoročno za hrvatsku demokraciju bilo loše, jer bi pokazalo kako nema političkog života izvan HDZ-SDP skuta.

Sve ostale priče – gubljenje su i našeg i njihovog vremena. Kako smo već rekli: Acta, non verba!