Vrijeme je za "hrvatsku" Sablju i obračun s mafijom

Vrijeme je za "hrvatsku" Sablju i obračun s mafijom

DOŠLO je vrijeme za akciju Sablja. Dosta je bilo velikih parola, alibi obećanja i kadrovskih premetaljki. Došlo je vrijeme za velike poteze. No je li ova vlast spremna i sposobna upustiti se u konačni obračun s mafijom?

Ako smo nakon ubojstva Ivane Hodak bili šokirani, što je onda ovo? Ako je njezino ubojstvo bila "kap koja je prelila čašu", ako je država nakon atentata na 26-godišnju kćer poznatog odvjetnika odlučila kako više neće tolerirati mafiju, što bi tek sada trebala učiniti? Smrt novinara i izdavača Ive Pukanića, koji se mnogima zamjerao, ali s mnogima i prijateljevao, pokazuje da više nema vremena za čekanje. Čišćenje treba početi odmah, prije nego što bude prekasno. Naravno, pod uvjetom da već nije kasno.

Pukanićevo ubojstvo zapravo izgleda kao ruganje mafije ovoj vlasti. Ni mjesec dana nakon što je vlast najavila rat mafiji, samo dan nakon što je Sanader u saborskoj raspravi o povjerenju svojoj Vladi ignorirao pitanje javne sigurnosti i mafije, ubijen je čovjek koji je bio prijatelj Hrvoja Petrača, ali i Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Mladena Bajića i mnogih istaknutih političara, državnih dužnosnika, javnih osoba. Sve do nedavno policija ga je čuvala od atentata. Imao je i tjelesne čuvare. Pa ipak, ubijen je auto bombom u centru Zagreba, u šest popodne, u eksploziji koja je raznijela stakla u okolnim zgradama.

I ako su ubili njega, zašto ne bi ubili bilo koga u ovoj državi? Grubo rečeno, hijerarhija ubojstava sve više se približava vlasti. Sanader bi trebao spasiti svoje građane, spašavajući zapravo samog sebe. Pitanje je samo kako to namjerava učiniti?

Pincetom protiv bombe

Ironijom sudbine, aktualni premijer dobio je povjerenje u Saboru upravo na pitanju obračuna s kriminalom. Amnestiran je od odgovornosti za javnu sigurnost. Zastupnici su mu dali povjerenje da provede ono što je najavio, a to je konačni obračun s organiziranim kriminalom. Prije par tjedana, svima su bila puna usta hvale za Tomislava Karamarka, Vladimira Fabera i Ivana Šimonovića. No, jesu li oni pravi ljudi da povedu taj rat protiv mafije i još važnije, jesu li sposobni pobijediti u tom ratu? To više nisu hipotetska pitanja, to su pitanja o kojima ovisi život svih hrvatskih građana.

Ovih dana objavljeno je kako je sigurnosna agencija kojoj je Karamarko nekoliko godina bio na čelu nije surađivala s policijom u razmjeni podataka o organiziranom kriminalu. Dakle, tajna služba onemogućavala je policiji da radi svoj posao i brine za javnu sigurnost. Takav čovjek sada je postavljen na čelo MUP-a. Nadamo se da će sada koristiti te podatke, koje su se dosad povlačile po ladicama vladajućih dužnosnika i služile za njihovu internu uporabu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Novi ministar pravosuđa Ivan Šimonović usprotivio se prijedlozima da bi se s kriminalom trebalo obračunati po uzoru na akciju Sablja, u kojoj je vlast u Srbiji nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića iza rešetaka strpala 11 tisuća ljudi. On se zalagao za suptilne metode, politiku malih koraka, najavljivao je antimafijaških zakona. Bit će zanimljivo vidjeti može li se pincetom nadjačati mafijaške bombe. Iz ove perspektive smiješno izgledaju uhićenja profesora i studenata, upadanje u ordinacije liječnicima, navlačenje s tri krimosa u Fondu za privatizaciju. Dok u isto vrijeme, mafija aktivira auto bombe i obavlja egzekucije po cijelom gradu. Pa ako je policija mogla u gluho doba noći upadati u stanove profesorima, izvlačiti ih iz stanova u pidžamama i s lisičinama na rukama, zašto ne bi mogla banuti na vrata mafijašima?

Vremena više nema

Nije to, međutim, stvar metode, nego onoga čega u Hrvatskoj kronično nedostaje - političke volje. Nakon ubojstva Ivane Hodak premijer Sanader vidljivo se uspaničario. Ako se sada uplaši za sebe, možda ćemo napokon dočekati temeljitu operaciju čišćenja zagrebačkih ulica. Jer, Pukanić je Sanaderu bio opasno blizu, kao i drugim pojedincima iz vrha države. Ako su ubili Pukija, što ih spriječava da ne ubiju nekog od njih?

Sanader sada opet govori da je kap prelila čašu. Najavljuje da neće dopustiti da Zagreb postane Bejrut, da će se obračunati s kriminalom. Uglavnom, sve već viđeno. Osim velikih riječi, Sanader do sada nije dokazao da je dovoljno snažan za obračun s mafijom. Štoviše, u posljednje vrijeme bježao je od bilo kakvih rasprava o organiziranom kriminalu, jučer je čak pričao o ustašama i partizanima, umjesto o mafiji i kriminalu, večeras spominje terorizam. 

Pitanje je stoga nije li zapravo on najslabija karika ove vlasti u očekivanom obračunu s mafijom? Jako je odlučan kad treba smijeniti lošeg ministra ili najaviti novi antimafijaški zakon, no hoće li biti jednako odlučan kad će trebati navući pancirni prsluk i krenuti u akciju otimanja države iz kandži organiziranog kriminala i njezino vraćanje u ruke građanima?

Dakle, više ne pomažu poligrafi i policijska ispitivanja. Nema više vremena za defiliranje stotina ljudi kroz policijsku centralu, ne možemo si priuštiti tapkanje u mraku, finese i svemirske teorije. Došlo je vrijeme da se stane na kraj mafiji. Ona je pokrenula rat, ali država ga mora završiti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara