JEDNE večeri u travnju, tjedan dana prije nego što je venezuelska oporba pokrenula svoju neuspješnu pobunu, četvorica muškaraca sjedila su na terasi vile na brežuljku u Caracasu koja pripada glavnom sucu Vrhovnog suda Maikelu Morenu.

Dogovarali su zavjeru za rušenje predsjednika Nicolasa Madura, piše Washington Post u svom ekskluzivnom istraživačkom članku.

Venezuelski špijunski šef Manuel Ricardo Cristopher Figuera i 39-godišnji biznismen iz Venezuele koji živi u Miamiju Cesar Omana pokušavali su postići dogovor s Morenom, potvrdio je jedan od sudionika ovog tajnog sastanka. Figuera i Omana su bili dio oporbene zavjere, ali trebali su Morenovu pomoć.

53-godišnji Moreno je, izgleda, imao sumnje o oporbenom lideru Juanu Guaidou koji bi postao privremeni predsjednik zemlje ako bi zavjera uspjela. Umjesto njega, predložio je drugog kandidata da privremeno vodi zemlju - sebe. "Na kraju, on je samo htio osigurati svoju igru moći", rekao je jedan visokopozicionirani oporbenjak.

Upravo je Morenovo nevoljko obećanje - i naknadno povlačenje - odigralo ključnu ulogu u kolapsu oporbenog plana, piše Washington Post, koji je satima razgovarao sa sudionikom zavjere, visokim oporbenim dužnosnikom koji je bio upućen u razvoj događaja i visokim američkim dužnosnikom koji je bio izvještavan o razgovorima. 

>> Pogledajte snimku na kojoj šef oporbe poziva na oružanu pobunu u Venezueli

Neuspjeh pobune učinio je upitnim višemjesečne pokušaje oporbe da smijeni Madura. Guaido se u siječnju proglasio privremenim predsjednikom, pozivajući se na članak Ustava prema kojem predsjednik Nacionalne skupštine privremeno obnaša dužnost predsjednika države ako je predsjednik države "apsolutno odsutan".

Budući da je Maduro osvojio drugi predsjednički mandat na neregularnim i namještenim izborima, tvrdi oporba, to znači da Venezuela trenutno nema predsjednika. No iako su ga 54 zemlje, uključujući SAD i većinu južnoameričkih i europskih zemalja, priznale kao legitimnog predsjednika, ipak nije preuzeo vlast.

Guaido se ujutro 30. travnja pojavio okružen vojnicima i pozvao na rušenje Madura

Onda se, podsjetimo, 30. travnja ujutro pojavio pred kamerama, okružen manjim brojem vojnika u vojnoj bazi u Caracasu, i proglasio da ima podršku ključnih vojnih jedinica te da poziva ostale vojnike, kao i civile, na "finalnu fazu" kampanje protiv autokrata Madura pod nazivom "Operacija sloboda". No šira podrška vojske na kraju se pokazala kao blef ili, u najboljem slučaju, naivna nada. Madurova policija, vojska i paravojni colectivosi još jednom su suzbili oporbene prosvjede, pri čemu su ubili najmanje četvero i ranili na desetke prosvjednika.

I američkim vlastima, koje su od početka podržavale Madura, sad je jasno da će za smjenu vlasti u Venezueli trebati mnogo dulje nego što se u početku činilo. U međuvremenu je i Trump iza zatvorenih vrata izrazio frustraciju zbog agresivne strategije svojih dužnosnika, žaleći se da su ga obmanuli koliko će lako biti zamijeniti Madura Guaidoom, tvrde neki dužnosnici i savjetnici iz Bijele kuće. 

Podrška vrhovnog suca Morena možda ne bi sama po sebi natjerala Madura da odstupi s vlasti te sudbonosne noći s 30. travnja na 1. svibnja. Ali zavjerenici su računali na to da će Moreno osigurati vitalni faktor koji će preokrenuti vojsku na njihovu stranu: presudu kojom bi Vrhovni sud praktički priznao Guaidoa kao privremenog predsjednika i koja bi pripremila teren za nove izbore. Činjenica da se to nije dogodilo prestrašila je ključne vojne i druge dužnosnike koji su ostali lojalni Madurovom režimu.

Predstavnici oporbe danima pregovarali s glavnim sucem Vrhovnog suda

Kad su se Figara i Omana 23. travnja našli s Morenom u njegovoj vili u karakaškoj četvrti Alto Hatillo, obećali su mu da će visoki državni dužnosnici i vojni časnici biti spremni ustati i odreći se Madura. No trebali su pravnu polugu koja bi pružila cijelom puču legitimitet, a samo im je Moreno to mogao dati.

Tjednima su se s Morenom dogovarali oko točnog jezika odluke koju bi objavio Vrhovni sud - u noći 29. travnja, prema planu. Prema presudi, Vrhovni sud ne bi više priznavao Madurovu Ustavotvornu skupštinu, paralelni parlament koji je ovaj socijalistički lider osnovao pod, u najmanju ruku, upitnim okolnostima, kako bi izolirao oporbu koja je na legitimnim izborima preuzela većinu u Nacionalnoj skupštini.

Također, Vrhovni sud bi "revidirao" status političkih zatvorenika čiji je zločin bio što su ugrozili socijalistički režim. Najvažnije od svega, Vrhovni sud bi ponovo uspostavio Nacionalnu skupštinu kojoj je prethodno ukinuo zakonodavne ovlasti - u skladu s Madurovim željama i u potpunoj suprotnosti s demokratskom trodiobom vlasti. Sud bi također pozvao na podršku vojske i nove, slobodne i poštene izbore. 

"Veličina društvene štete koja je nanesena venezuelskom društvu, s obzirom na kršenje (demokratskih garancija) i ustavnih načela, neizmjerna je", stajalo je u tekstu nikad objavljene odluke.

Presuda Vrhovnog suda bi dala za pravo Guaidou i natjerala Madura da odstupi

No da je objavljena, dala bi za pravo Nacionalnoj skupštini na čelu s Guaidoom i njenoj deklaraciji kojom je Guaido imenovan za privremenog predsjednika države, do novih izbora. To je, u teoriji, trebalo natjerati Madura da odstupi bez ijednog ispaljenog metka. Moreno i ostali vrhovni suci bi, zauzvrat, ostali na svojim pozicijama.

Presuda je bila "ključna jer bi dala vojsci kao instituciji razlog da istupi na častan način" i "učinila njihove postupke legalnima te ne bi bili smatrani pučem", rekla je osoba prisutna na sastanku. 

No Moreno je te večeri, iako je simpatizirao s ciljevima oporbe, zvučao tjeskobno i sumnjičavo. Žalio se da će, ako plan propadne, morati pobjeći u SAD i "na kraju nositi vrećice ženi iz Walmarta".

>> Tko je Juan Guaido?

Onda je iznenada pitao "zašto (bi) Guaido" vodio zemlju nakon Madurove smjene. Po Morenu, bilo bi bolje da zemljom do novih izbora vlada Vrhovni sud. Dakle, on. Oporbenjaci se nisu složili, već su mu pokušali objasniti da je za tranziciju potreban netko s međunarodnom reputacijom, ustavnim legitimitetom i narodnom podrškom. Dakle, Guaido.

Do kraja te noći činilo im da su uvjerili Morena. No u dva sljedeća sastanka ponovo je uzmaknuo i inzistirao da mu oporba pokaže da ima podršku vojske prije nego što Vrhovni sud objavi svoju odluku.

Moreno je htio sam preuzeti vlast umjesto Guaidoa

Za Morena, bivšeg obavještajca koji je postao odvjetnik, oporbenjaci kažu da ima vlastite ambicije prema moći. Američki državni tajnik Mike Pompeo čak ga je javno imenovao kao jednog od najviših lojalista s kojima se pregovara kako bi se odmetnuli od Madura. 

Moreno nije htio komentirati ove tvrdnje za Washington Post. Javno je osudio zavjeru protiv Madura, a njegov sud je objavio optužnice protiv oporbenjaka uključenih u pokušaj puča, uključujući za veleizdaju.

"Izražavam svoje snažno protivljenje ilegalnoj namjeri vrlo malene skupine vojnika i civila koji su htjeli preuzeti političku moć silom, protivno ustavu i zakonima", rekao je Moreno u pozivu državnoj televiziji 90 minuta nakon početka ustanka 30. travnja. 

Ustanak je, inače, bio planiran za 1. svibnja, ali je pomaknut dan ranije kad je Figuera saznao da će biti smijenjen s vrha tajne policije SEBIN-a, a da će vodećeg oporbenjaka Leopolda Lopeza iz kućnog pritvora vratiti u zatvor te da će režim krenuti na Guaidoa.

>> Puč u Venezueli: Tko je Leopoldo Lopez i zašto je tako važan?

"Poruka je bila: moramo djelovati", rekao je jedan oporbeni lider. No iako su ga cijelog dana očajnički pokušavali dobiti, Moreno je odjednom bio nedostupan. Vojnici koji su podržavali Guaidoa u vojnoj bazi Carlota počeli su se osipati, drugi koji su obećali doći nisu se pojavili. 

"Da je Moreno djelovao, pukotine (u Madurovom unutarnjem krugu) bile bi dublje i vjerojatno definitivne", rekao je jedan oporbeni dužnosnik.

Maduro nije otvoreno kaznio Morena ni ijednog drugog visokog lojalista za koje SAD i oporba tvrde da su kovali urotu protiv njega. Analitičari za to vide dva moguća razloga: ili su lojalisti glumili interes za rušenje Madura kako bi saznali više o uroti ili je Maduro preslab da bi djelovao protiv drugih visokih dužnosnika. 

Ali oporbeni dužnosnici, iako su razočarani što plan nije uspio, i dalje su uvjereni da je pokazan kritičan nedostatak odanosti Maduru u vrhu režima i da bi se još uvijek mogli okrenuti protiv njega.