EUROPSKI parlament će 12. rujna raspravljati i glasati o tome treba li prihvatiti ili odbaciti kontroverzni članak 13 iz još kontroverznije nove Direktive o autorskim pravima u jedinstvenom digitalnom tržištu (Directive on Copyright in the Digital Single Market), koja bi mogla uništiti internet kakav poznajemo ako prođe. Za to šanse nažalost uopće nisu male.

U Europskom parlamentu se već glasalo o prijedlogu ove direktive 5. srpnja, kada je tijesnom većinom glasova odlučeno da je potrebno još rasprave o ovoj temi, što je bila pobjeda aktivista za slobodu interneta, jer je namjera predlagača iz Europske komisije bila usvajanje ove problematične Direktive. No, to je bila tek odgoda konačne odluke koja bi mogla pasti za manje od tjedan dana.

Sporni članak 13

Podsjetimo, članak 13 odgovornost za kontrolu korištenja autorskog sadržaja u potpunosti prebacuje na pojedine internetske stranice, uvodeći pritom ideju automatskog filtera sadržaja i koji bi de facto zabranio korištenje popularnih memova poput Grumpy Cat, ali i citate s Wikipedije i razne druge stvari koje su uobičajeni i ustaljeni dio internetske komunikacije. Članak 13 ne predviđa pravne sankcije za probleme koji mogu nastati zbog pogreške automatskih filtera, zbog čega se postavlja pitanje kako će se rješavati postupci pogrešnih uklanjanja sadržaja s interneta.

Zbog odredbe u spornom članku koja svakoj članici kontrolira suverenost u implementaciji Direktive, svi bi internetski ponuđači bili prisiljeni svoje poslovanje prilagoditi zakonima svake pojedine članice Europske unije. To bi bio nevjerojatno kompliciran i skup proces, što je doslovno i najgori mogući način da se postigne jedinstveno digitalno tržište, što je jedan od deklariranih ciljeva nove direktive.

Uništenje Wikipedije

Da bi izglasavanje Direktive moglo imati dugoročno negativne posljedice na slobodu izražavanja na internetu nedavno je u autorskom članku upozorila i Maria Sefidari Huici, šefica Wikipedia Fondation, koja ističe da bi nova Direktiva “mogla imati ozbiljne implikacije za Wikipediju i razne druge neprofitne i neovisne internetske stranice”. Naročito je problematično što bi usvajanje Direktive dovelo do toga da se “informacije filtriraju i prije nego što se pojave online”, čime se jasno otvara prostor za masovnu cenzuru. 

Kako bi to moglo izgledati u praksi pokazuje primjer cenzure muzike Johana Sebastiana Bacha na YouTubeu. Iako je slavni skladatelj mrtav tri stoljeća, nedavno je s YouTubea uklonjena njegova kompozicija koju je izveo pijanist James Rhodes i to s objašnjenjem da krši autorska prava. Kompanija Sony Music Global je ustvrdila kako je ona vlasnik 47 sekundi Bachove kompozicije koju je odsvirao Rhodes, a YouTube ju je poslušao i cenzurirao Rhodesovu izvedbu Bacha.

Cenzura klasične muzike

Uklanjanja izvedbi klasične muzike, na koju većinom više ne postoje autorska prava, postaje sve češća na YouTubeu, što je detaljno i skrupulozno dokumentirao njemački profesor muzike Ulrich Kaiser, koji se ironično zapitao kako može Beethoven YouTubeu poslati zahtjev da se ukloni snimak izvedbe neke njegove skladbe. Posljedica je to strogih filtera za objavljivanje sadržaja online koji bi mogli postati sve rašireniji i stroži ako u Europskom parlamentu prođe nova Direktiva o autorskim pravima.
Za nju pak najviše lobiraju izdavači novina, kojima je internet uništio stari poslovni model, no nedavno su im se pridružili i brojni poznati europski filmaši. Oni su na filmskom festivalu u Veneciji predstavili otvoreno pismo u kojemu pozivaju Europski parlament da izglasa Direktivu, a među 165 potpisnika nalaze se i višestruko nagrađivani režiseri Mike Leigh, Paolo Sorrentino i Jacques Audiard.

Potrebno je izvršiti pritisak na eurozastupnike

Pritom nitko ne spori da je zakonodavstvo Europske unije o autorskim pravima zastarjelo, s obzirom na to da je direktiva koja je trenutno na snazi iz 2001. godine, kada smo živjeli u posve drugačijem digitalnom svijetu, no problem je što je ponuđeni prijedlog izraz mentaliteta analognog doba i 20. stoljeća koji zapravo ne rješava ključne probleme ove tematike, nego bi doveo do ograničavanje slobode interneta.

Najsporniji dijelovi reforme autorskih prava su, dakle, članci 11 i 13. Iako su se mnogi, čak i članovi Europskog parlamenta protivili tim člancima, oni su izglasani 5. srpnja u Odboru za zakonodavstvo s 13 glasova ZA, 12 PROTIV za Članak 11, te 15 glasova ZA i 10 PROTIV za Članak 13. 

“Eurozastupnici su poslušali lobiste i ignorirali naša fundamentalna prava. Mi ćemo odnijeti ovo pred plenarnu sjednicu i nastaviti se boriti za slobodu govora", poručila je tada Eva Simon u ime Unije građanskih sloboda za Europu. 

U međuvremenu je nastavljena kampanja protiv Direktive, a nju se i dalje može spriječiti ako tako odluči većina u Europskom parlamentu. Na to može utjecati i svaki građanin Europske unije, a više o tome možete saznati na službenim stranicama kampanje Save Your Internet.