JESTE li pomislili kako u politici zadnjih godina imamo potpune bezveznjake? I to ne samo Hrvatska, ovdje su bezveznjaci endemska pojava koja raste kao korov, no općenito biramo bezveznjake po cijeloj Europi. Evo, premijer Španjolske. Pred koji tjedan kao mjeru štednje energije španjolski premijer Pedro Sánchez predlaže da ne nosimo kravate. Kaže, eto, ako po vrućini ne nosite kravate, onda će vam biti hladnije pa će se manje koristiti klima-uređaji. Kakav genijalac!

Zamislite taj vrli novi svijet 21. stoljeća. Sjedite u uredu ljeti. U kravati. I onda se pojavi očinska figura premijera koja vam kaže: "Skinite kravatu!" Vama osobno to nikada ne bi palo na pamet, kako uopće na plus 35 idete na posao ili u šetnju bez kravate? No, poslušate svog premijera, skinete kravatu, odmah više nije vruće, ugodno je, ne znojite se i još kao bonus predate klimatizacijski uređaj u sekundarne sirovine. Nema više ni velikog računa za struju.

Sorry, ako vam premijer treba govoriti kada skinuti kravatu, koja se ionako danas malo nosi, onda imamo problem. Nema veze što je ovdje u pitanju Španjolska jer ovakvih primjera imamo svugdje.

Umjesto čistih nuklearki - dimimo ugljen

Uzmimo Njemačku. Nijemcima se jako svidjela mogućnost sudjelovanja u raznim humanitarnim misijama. To je fino, to je cool, to je humano i super. Samo vam za humanitarne misije po svijetu treba ratno zrakoplovstvo - nitko drugi nema ni opremu ni logistiku za prebaciti avionima vreće pomoći 5000 km od Njemačke, a onda ih lokalno distribuirati helikopterima. Ali, ulaganje u vojsku, e to je militarizam, to ne donosi glasove, to je općenito bljak. Rezultat - po njemačkim izvorima, kada je počela agresija na Ukrajinu prije pola godine, negdje pola njemačke helikopterske flote je bilo izvan pogona. U međuvremenu je krpaju na brzinu.

S energijom su Nijemci još luđi. Nuklearke su odlučili zatvoriti jer se to ne uklapa u njihovu zelenu agendu. Savršeno ispravne i funkcionalne nuklearke, najčišći izvor energije. Sigurne elektrane u svakom pogledu. Kao zamjena, idemo koristiti ruski plin, osloniti se na nedemokratski režim koji nam može određivati cijenu i ucjenjivati nas kako mu se ćefne. Jer, to je najlakše. Posljedice znamo. Loži se ugljen kao da smo u Engleskoj krajem 19. stoljeća. Posljedica "zelenih politika" su termoelektrane na ugljen, najgori način dobivanja električne energije uopće.

Političari vole instant popularnost bez razmišljanja o sutra

Ako je tako u Europi, u razvijenim starim demokracijama, što mi možemo očekivati? Percepcija politike se promijenila, dijelom i radi društvenih mreža. Svi vole sakupljati lajkove, svi vole instant popularnost. Nećemo nuklearke! Juhu! Super! Puno lajkova. Idemo na zelene izvore, solar, vjetrenjače - evo još više lajkova. To što sada masovno gore ugljen, valjda najgore gorivo, to ništa.

Nema više dugoročne politike, višegodišnjeg planiranja, jer realno ako želite samo lajkove i instant popularnost - onda ne možete voditi dugoročnu politiku.

Zamislite uostalom da u Hrvatskoj sada netko kaže: "Situacija s energijom je dugoročno takva kakva je, idemo iskoristiti hidropotencijale koliko se još može." Sagraditi još par hidroelektrana. Prvo bi takvog "satrali" po društvenim mrežama razni ekolozi jer on "ide zaustavljati naše rijeke". Onda bi se oglasili vlasnici zemljišta koje treba potopiti radi akumulacijskog jezera s "ne damo svoju didovinu", onda bi treći počeli priče "ovaj je plaćenik hidrolobija", četvrti bi našli još barem deset razloga zašto se hidrocentrala ne bi trebala napraviti. Onaj tko to predloži postao bi omražen. Ne želimo uopće zamišljati kako bi prošao onaj tko bi predložio - nuklearnu elektranu.

Koje je onda rješenje? Idemo uvoziti struju. To masovno i radimo. Umjesto da smo gradili svoje, masovno uvozimo. Kada se uvozi, ne bune se ekolozi, ne bune se lokalni građani, nema ljutitih komentara po društvenim mrežama. Dimi se negdje drugdje, a ti fino odeš na tržite i kupiš. Naravno, štos je što onda ovisiš o burzovnoj cijeni struje koja je trenutno jako visoka, a moguće je da će takva biti godinama. 

Da je netko rekao prije 10 godina: "Ljudi, nije normalno da uvozimo toliko struje, ako nešto zapne, bilo što, nećemo dobro proći", taj ne samo da ne bi dobio glasove, nego bi ga još označili kao nekog plaćenika energetskih lobija.

Lakše je slikati visoke račune i kukati po Fejsu nego nešto napraviti

Čak i sada, kada znamo da će struja biti skupa, samo je par lokalnih samouprava krenulo s pravim idejama, tipa prebacivanjem cijele javne rasvjete na LED žarulje koje malo troše. Većina ih samo pokazuje račune po Fejsu i kuka. To je fino za sakupljanje lajkova i dobivanje kojeg političkog boda, ali realno neće riješiti ništa. To što vam rastu i računi od vode jer vam 50% vode ide natrag u zemlju prije nego što dođe do potrošača pa pumpate bez veze - to ste trebali već davno sami riješiti, ovo sada je samo posljedica.

Uzmimo još jedan primjer, naš lokalni. Imamo hrpu zgrada rađenih 50-ih i 60-ih koje praktično nemaju vanjske izolacije. Kako je i ono što imaju poispadalo, lako je vidjeti, tu je originalna izolacija bila debela možda koji centimetar. Te su zgrade rađene po drugačijim standardima i uostalom u vrijeme kada je mazut za grijanje bio praktično otpad kod proizvodnje nafte pa je bio jeftin. Vremena koja su prošla i koja se neće vratiti. Živjeti u stanu u takvoj zgradi je kao ići na posao svaki dan starom Ladom koja troši 12-15 litara.

Sada budite pošteni prema sebi i kažite koji će političar dobiti glasove - onaj koji će slikati na Fejsu račune od grijanja i vikati "država uradi nešto, kako će narod ovo platiti", ili onaj koji će razložno reći da će stanovanje u takvim kućama biti sve skuplje i da država treba pomoći oko energetske obnove, ali i da se stanari trebaju dogovoriti oko obnove vlastitog objekta?

Čini se da bi puno više glasova dobio bukač s hrpom upisa po Fejsu i kukanja oko visine računa od onoga tko bi vam racionalno rekao: "Ljudi, organizirajmo se, morate uložiti u tu fasadu, da, rast će vam pričuva narednih desetak godina, ja ću se potruditi da nađemo neko sufinanciranje ili barem subvenciju kamata."

Ljudi vole instant, laka rješenja. Vole lijepe priče, brižljive, socijalne, koje mogu lajkati po društvenim mrežama dok sjede u fotelji ili na zahodu. Nekoga tko će realno reći da nakon dvije godine pandemije, rata koji bjesni u Europi i hrpe problema koji su se generirali usput treba provesti hrpu nepopularnih mjera i promjena - taj neće dobro proći na izborima. Zamislite da je tako bilo u Drugom svjetskom ratu - Churchill objavi da se Otok neće nikada predati, a onda ga ekipa napadne po društvenim mrežama da nema njemačkih kobasica uz pivo i da to ugrožava njihov način života.

Biramo bezveznjake i tražimo da takvi riješe ozbiljne probleme - a to ne ide

Ukratko, da, biramo potpune bezveznjake u politiku. Ne samo mi u Hrvatskoj već i većina svijeta. No, u doba kada se samo broji instant popularnost i lajkovi na društvenim mrežama, oni koji pričaju realno, oni koji stvarno i javno promišljaju probleme koje imamo i govore o stvarnim reformama koje treba napraviti (tipa izgradnje novih elektrana, a ne skidanja kravata) ti neće dobiti glasove. Narod takve ne želi čuti i ne želi za njih glasati.

Stoga, dobrodošli u doba instant političara i instant popularnosti. Super vrijeme za populiste i prodavače magle. Samo nisam siguran da su takvi dovoljno zreli da nas izvuku iz ozbiljnih problema koje nam naredni mjeseci i godine donose. Reče Njegoš: "Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči." A mi tu mudru misao jednog mudrog vođe ne volimo čuti i zato imamo upravo to što imamo. Volimo lajkati one koji nude samo med. Ali to nije stvaran život.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala