RUSKI državni vrh sve češće rat u Ukrajini prikazuje kao obračun s cijelim Zapadom.

Upravo bi proširenje sukoba na NATO za režim u Moskvi moglo predstavljati spas. Rat u Ukrajini traje duže od četiri godine, a Rusija nije ostvarila svoje ključne političke i vojne ciljeve.

Rusija gubi rat

Ruska teritorijalna kontrola u Ukrajini smanjila se tijekom proljeća 2026., pri čemu su ruske snage u travnju i svibnju izgubile više teritorija nego što su osvojile. Neto gubitak iznosio je oko 400 četvornih kilometara, navodi Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Ruska kopnena ofenziva uglavnom je zastala, s prosječnom brzinom napredovanja od otprilike 50 metara dnevno oko Kostjantinivke, 70 metara dnevno oko Pokrovska i 90 metara dnevno oko Slavjanska. To su među najsporijim brzinama napredovanja u bilo kojem ratu tijekom posljednjeg stoljeća.

Analitičari se slažu da Rusija gubi zamah. "Ukrajina je danas u puno, puno jačoj poziciji nego prije samo godinu dana", rekao je početkom lipnja bečki vojni analitičar Franz-Stefan Gady.

Poginulo 450 tisuća Rusa

Ruska odluka o pokretanju sveobuhvatne invazije na Ukrajinu dosad je, prema studiji CSIS-a, zemlju stajala oko 450.000 poginulih vojnika. Procjenjuje se da je Rusija pretrpjela 1,4 milijuna žrtava, uključujući ranjene i nestale vojnike, piše CNN.

"Ove su stope zapanjujuće", rekli su Seth G. Jones i Riley McCabe, autori studije. "Ruski smrtni slučajevi u Ukrajini više su od četiri puta veći od svih američkih smrtnih slučajeva u svim ratovima zajedno od Drugog svjetskog rata, i više od devet puta veći od svih sovjetskih i ruskih smrtnih slučajeva u svim ratovima zajedno od Drugog svjetskog rata."

Rat je stigao u Moskvu

Istodobno, Ukrajina rat sve uspješnije prenosi na ruski teritorij. Napadi na rafinerije i energetsku infrastrukturu izazvali su poremećaje u opskrbi gorivom, pa su se u pojedinim dijelovima Rusije pojavile nestašice i dugi redovi na benzinskim postajama, što dodatno pokazuje da posljedice rata sve snažnije pogađaju i same Ruse.

Je li za ruski režim spas ratovati protiv cijelog Zapada?

Upravo u takvim okolnostima pojavljuju se procjene o mogućim političkim izlazima za režim u Moskvi.

Dimitri Nabokoff, koji na društvenoj mreži X objavljuje geopolitičke analize i vodi podcast o svjetskoj politici, smatra da bi širenje sukoba na NATO omogućilo Kremlju da potpuno promijeni način na koji predstavlja rat.

"Neuspjeh u osvajanju i aneksiji Ukrajine rezultirao bi kobnim i ponižavajućim gubitkom obraza za Putina. Međutim, fizički ili strateški poraz protiv združenih snaga nadmoćnijeg zapadnog vojnog saveza potpuno je ideološki opravdan ruskoj javnosti", naveo je.

Smatra i da bi sukob s NATO-om Kremlju poslužio kao političko opravdanje za neuspjeh u ostvarivanju početnih ratnih ciljeva te omogućio režimu da politički opstane i bez pobjede u Ukrajini.

Putinov čovjek o "paneuropskoj neonacističkoj koaliciji"

Nedavni intervju Nikolaja Patruševa, savjetnika ruskog predsjednika i jednog od najutjecajnijih ljudi ruskog sigurnosnog aparata, pokazuje upravo da ruski državni vrh rat sve manje prikazuje kao sukob s Ukrajinom, a sve više kao obračun s Europom i NATO-om.

Patrušev je ustvrdio da se Rusija tijekom Drugog svjetskog rata borila protiv "paneuropskog nacističkog saveza" koji se sada replicira u znak podrške 'neonacističkoj' ukrajinskoj državi. Tvrdi i da je Europa suučesnik u onome što on naziva istrebljenjem slavenskih naroda.

Posebno je zaprijetio Litvi te poručio da Rusija mora biti spremna projicirati vojnu moć prema Europi, uključujući i djelovanje u Engleskom kanalu.

"Iza Kijeva stoje Berlin, Pariz, Washington..."

"U tijeku je rat, pravi rat", rekao je nedavno i glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, koristeći nekoć zabranjeni izraz zbog kojeg su tisuće Rusa uhićene i zatvorene.

"Znate li zašto je ovo rat? Zato što je sve počelo kao specijalna vojna operacija, nastavlja se kao rat, jer iza Kijeva stoje Berlin, Pariz, Haag, Oslo i, nažalost, Washington", rekao je Peskov u televizijskom obraćanju.

"Čim Rusija ima problema na frontu, čim se suoči s više vojnih neuspjeha, kao ovih dana, čim bude više napada na ruski teritorij, problema s Krimom, s krizom goriva, to se mora opravdati, objasniti njihovoj publici", rekao je za Al Jazeeru Volodimir Fesenko, čelnik kijevskog think tanka Penta.

"I protivno je njihovim pravilima objašnjavati to time da je Ukrajina postala jača i učinkovitija u ratu s Rusijom. Ne, oni moraju pokazati da se bore protiv kolektivnog Zapada i zato ne mogu trijumfirati nad Ukrajinom dulje od četiri godine", rekao je.

Upozorenja oko eskalacije su sve konkretnija

David Blair, vanjskopolitički komentator britanskog The Telegrapha, upozorava da bi, zbog zastoja na bojištu i sve težeg položaja Rusije, Kremlj mogao posegnuti za tzv. horizontalnom eskalacijom. Riječ je o ograničenom napadu na članicu NATO-a s ciljem testiranja jedinstva Saveza i pokušaja promjene tijeka rata.

Upozorenja na moguću eskalaciju sve su konkretnija. SAD su upozorile Varšavu da Rusija planira oružanu "provokaciju" protiv Poljske kako bi testirala odlučnost NATO-a. Mogući napad mogao bi uključivati raketiranje ili napade dronovima na ključnu poljsku infrastrukturu, pa čak i prelazak ruskih vojnika preko granice na teritorij saveza.

Avdagić: Suludi potezi su mogući

Kako tumačiti retoriku Moskve i može li ona upućivati na nešto više od propagande? Je li za režim doista spas u eskalaciji rata? O tome smo razgovarali s vanjskopolitičkim analitičarom Denisom Avdagićem. On kaže da se o ideji proširenja rata na NATO zapravo dugo spekulira.

"Ruski problem je kako proglasiti pobjedu. Kako pobjedu proglasiti ako se rat završi zadržavanjem sadašnjih linija? To će biti vrlo teško prodati ruskoj javnosti, koja je već uznemirena. Ruski građani osjećaju posljedice rata koje prije godinu dana nisu osjećali. Danas žele natočiti gorivo u automobil i nailaze na probleme", kaže.

Podsjeća da je Kremlj pokrenuo napad bez stvarnog povoda i da ruska strana sad traži izlaz iz priče.

"To ne može biti samo osvajanje Donbasa, niti mogu očekivati da će im američka strana kroz pregovore jednostavno dati ono što žele. I J. D. Vance je, kao svojevrsni glasnogovornik dijela američke politike, rekao da to nije opcija.

Pritisak na Europu i prijetnje dodatnom eskalacijom apsolutno su jedna od mogućih opcija i na to računamo cijelo vrijeme. Svi koji pratimo i komentiramo ovu temu znamo da takva mogućnost postoji. Jest suluda, ali ne zaboravimo da je i napad na Ukrajinu bio sulud. Moramo imati na umu da su suludi potezi mogući, a posljednjih nekoliko godina vidjeli smo ih jako puno", dodaje.

"Nadam se da nitko nije toliko lud da izazove treći svjetski rat"

Ističe da zato treba učiniti sve da se takvi potezi odvrate i da se da do znanja što će uslijediti ako do njih dođe.

"Potrebna je deeskalacija, ali uz vrlo jasnu poruku da takvo ponašanje neće biti tolerirano. Tu mora postojati granica. Ako netko pušta takve ideje u javni prostor kako bi se o njima raspravljalo, to mora stati. To nije svijet u kojem bi itko trebao željeti živjeti, čak i ako netko smatra da je lakše izgubiti od Zapada nego priznati neuspjeh u Ukrajini", navodi.

Kaže da su različite varijante moguće, pa i one najgore.

"Prijetnja je široka i mogućnosti su razne. Nadam se da nitko nije toliko lud da izazove treći svjetski rat. Tužno je što uopće razgovaramo o tome i što smo došli u situaciju da se vode takve rasprave. Neki će reći da je treći svjetski rat već počeo, ali ako dođe do izravnog napada na članicu NATO-a, tu više nema mnogo prostora za raspravu. To bi mogao biti početak nečega puno opasnijeg.

Ljudi moraju razumjeti da u takvoj situaciji nema treće opcije. Postoji obrana ili predaja. Zato se nadam da će sve ovo ostati samo na razini teorija. To bi bilo jedino normalno. Sve drugo bilo bi nenormalno i vodilo bi nas u vrlo opasnom smjeru. Nadam se i vjerujem da još nismo blizu toga upravo zato što postoji svijest da u takvom sukobu nema pobjednika", pojasnio je Avdagić.