DA JE HRVATSKA u ozbiljnoj demografskoj krizi koja, uslijed vala iseljavanja posljednjih godina, graniči s demografskim kolapsom, već je opće poznato. Malo manje poznato, ali jednako bjelodano je da demografska kriza vlada u praktički čitavoj Europi - u nekim zemljama situacija je i gora nego kod nas.

Takozvana mjera roditelj-odgojitelj, koju je 2016. uveo pokojni i za korupciju višestruko optuženi gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, bila je jedna od onih koje su na lokalnom ili nacionalnom nivou uvedene u Hrvatskoj u pokušaju da se taj demografski pad zaustavi ili barem ublaži.

Mjeru je ovih dana ukinuo novi gradonačelnik Tomislav Tomašević. I dok je takvu odluku napala desničarska oporba u Zagrebu, podržao ju je velik dio javnosti, a iz grada su objasnili da mjera nije bila dobro definirana, da je trajno isključivala majke korisnice naknade s tržišta rada, djecu lišavala socijalizacije u vrtićima. Naglasili su i da je do sada koštala Zagrepčane čak 1.8 milijardi kuna, a nije postigla željeni rezultat jer se otada nastavio pad broja novorođene djece.

U Hrvatskoj ove godine najmanji broj novorođene djece ikad zabilježen

Pandemija i s njom povezan lockdown i korona-kriza nanijeli su dodatni udarac natalitetu. U Hrvatskoj je u prvih sedam mjeseci ove godine rođeno oko 20 tisuća djece, što je najmanje otkako se prate statistike. I broj učenika u školskoj godini 2020./2021. najniži je otkad postoji službena evidencija - 455.819, što je 2090 manje nego lani, a čak 53.390 manje nego prije osam godina.

>> Trebamo li svi plaćati drugima da imaju djecu?

"Cijela Europa stari, no neki dijelovi Europe su jače ekonomski razvijeni, pa se ondje i više ljudi doseljava pa nemaju toliki problem. No u Hrvatskoj je od početka 90-ih broj umrlih veći od broja živorođenih. To do danas nije zaustavljeno. Ovo nas apsolutno ne treba čuditi. Ovo je pad reprodukcije. To je čista matematika, imate veći broj umrlih od rođenih plus iseljavanje i dolazimo do pada broja djece", komentirao je za Index ranije ove godine demograf Marin Strmota.

"Gasimo demografski požar čašom vode. Mi izumiremo, nije nam potreban ovaj popis stanovništva da bismo znali koliko nas ima. Nije bitan broj, nego broj starih, mladih, struktura… Sve brže raste prirodni pad. Ići s jednom mjerom kao spasonosnom je gotovo tragikomično", upozorio je Strmota i u nedavnom intervjuu za N1 i dodao da smo "među najgorim zemljama u svijetu prema demografskim pokazateljima".

>> Demograf: Gasimo požar čašom vode, mi izumiremo

Stopa fertiliteta ili plodnosti je, podsjetimo, koeficijent koji se računa kao broj rođene djece po ženi u njenom plodnom razdoblju života (od 15 do 49 godina). Stopa fertiliteta od 2.1 djeteta po ženi smatra se minimalnom stopom potrebnom kako bi se stanovništvo održalo na istoj razini prirodnim prirastom - dakle, ne računajući imigraciju. Razlog zašto je ova stopa 2.1, a ne 2 je to što sva djeca, čak ni u razvijenim zemljama, ne prežive do odrasle dobi i što je broj živorođene muške djece ipak malo viši od ženske. A prosječna stopa fertiliteta u Europi iznosi oko 1.6 - punih 0.5 manje od stope potrebne za održavanje jednake razine stanovništva.

Najbolje stoje Kosovo, Francuska i Island, najgore Italija, BiH i Cipar

Doslovno nijedna europska zemlja nema stopu nataliteta od 2.1 ili više. Iznad te održive stope je, prema podacima Svjetske banke iz 2019. godine, jedino danska autonomna pokrajina Farski Otoci (2.4). Turska, koja je manjim dijelom u Europi, ove je godine imala stopu od točno 2.1, kao i Gruzija, koja je na razmeđi istočne Europe i zapadne Azije. Zemlje koje su potpuno u Europi s najvišom stopom su Kosovo (2), Francuska (1.9) i Island (1.8). 

S druge strane, najgore stoje Luksemburg, Cipar, Italija, Bosna i Hercegovina (1.3), Španjolska, Ukrajina (1.2) i, na samom dnu, Malta (1.1). Hrvatska je negdje u donjoj polovici sa stopom od 1.5.

Da stopa nataliteta redovito opada kako zemlja postaje ekonomski razvijenija - i da nastavlja padati čak i nakon što se stopa mortaliteta prestane smanjivati, odavno je poznat zakon demografske tranzicije o kojem se uči i u osnovnim školama. 

No dok zemlje zapadne Europe kompenziraju svoj prirodni pad stanovništva masovnom imigracijom, velikim dijelom upravo iz istočne Europe, zemlje na istoku kontinenta uz prirodni pad u pravilu imaju i masovnu emigraciju, što im samo ubrzava pad stanovništva - prvenstveno onog mladog i radno sposobnog, koje je najvažnije za funkcionalno tržište rada i gospodarski rast.

Dvije trećine europskih zemalja imaju pronatalitetne mjere, uspjeh varira

U svakom slučaju, ne treba biti ekonomski stručnjak da bi se zaključilo da su, na srednji i dugi rok, istovremeno opadanje radne snage koja uplaćuje u javne mirovinske fondove i stvara novu vrijednost i porast udjela umirovljenika, kako stanovništvo stari, recept za ekonomsku stagnaciju, pa i propadanje. 

Prema UN-u, čak dvije trećine zemalja u Europi uvele su neku vrstu mjera za poticanje nataliteta, od novčanih bonusa za svako rođeno dijete, preko poreznih olakšica, do plaćenog porodiljnog dopusta, na koji sve češće imaju pravo i očevi. Njihov je uspjeh, iako varira od zemlje do zemlje, u najboljem slučaju polovičan. No tu, naravno, treba uzeti u obzir da ne možemo znati bi li stopa fertiliteta pala još više bez tih mjera. 

Ipak, znakovito je da su istraživači u demografskoj studiji objavljenoj u Lancetu 2017. zaključili da se "pronatalitetna politika provodi u više od desetak zemalja, ali učinci na stope plodnosti nisu bili veliki". 

Ruski predsjednik Vladimir Putin je početkom prošle godine u svom godišnjem obraćanju naciji obećao veće potpore za mlade roditelje kako bi se prosječna stopa fertiliteta podigla s 1.5, koliko je iznosila tada, na barem 1.7 u roku od četiri godine. "Majčinski kapital", jednokratna isplata u iznosu od 6800 eura na koju su do tada imale pravo samo majke s dvoje ili više djece, proširio se na sve majke, izvijestio je tada BBC. Uvedena je socijalna potpora za djecu starosti od tri do sedam godina u obiteljima s niskim prihodima, a besplatni školski obroci uvedeni su za djecu u prva četiri razreda osnovne škole. 

Njemačka: Blagi oporavak nakon dugog pada

Estonija je poticanju nataliteta (koji trenutno iznosi 1.67, dok je početkom 2000-ih iznosio samo 1.32) pristupila ozbiljno i sustavno. Osim individualnog dječjeg doplatka i povoljnih jaslica i vrtića, država isplaćuje 300 eura mjesečno obiteljima s troje ili više djece, a 400 eura za obitelji sa sedmero ili više djece, dok god obitelj ima pravo na dječji doplatak, prema stranici Svjetskog ekonomskog foruma. Usto, ova malena baltička zemlja uvela je još 2004. plaćeni roditeljski dopust od čak godinu i pol. Bivša ministrica za populaciju Riina Solman nazvala je 2019. populacijsku održivost najvažnijim pitanjem s kojim se Estonija suočava. 

U Njemačkoj, koja je nakon tridesetogodišnjeg pada 1994. dosegla najnižu točku od 1.24 djeteta po ženi, nakon toga je nastupio skromni oporavak, pa je 2018. imala stopu od 1.57. I tamo je natalitet među imigrantskim obiteljima znatno viši (2.28) nego među etnički njemačkim (1.46), prema Reutersu. Ipak, evidentno je da natalitet među imigrantima dugoročno također pada s integracijom.

Vlada Angele Merkel u posljednjih je 10 godina uvela niz obiteljskih politika, uključujući povećanje naknade za roditeljski dopust na dvije trećine prihoda za prvu godinu (zajedno s dva dodatna mjeseca koja mogu uzeti i majka i otac u isto vrijeme), zakonsko pravo na jaslice nakon što dijete navrši 1 godinu, povećanje broja jaslica i mjesta u njima, kao i opciju za roditelje da rade na pola radnog vremena i svejedno primaju naknadu, piše Deutsche Welle.

Čak je i Hans-Werner Sinn, ravnatelj IFO instituta i jedan od najpoznatijih njemačkih ekonomista, prije nekoliko godina upozorio da imigracija neće riješiti "demografsku bombu koja otkucava", već da država mora učiniti roditeljstvo financijski atraktivnijim, jer povećanje nataliteta "nema alternative", kako je prenio CNBC.

Finska: Od "baby boxa" do porodiljnog dopusta i dječjeg doplatka

Finska je 2019. imala najnižu stopu fertiliteta ikad (1.4), nakon osam godina pada zaredom. Samo deset godina ranije stopa je iznosila relativno visokih 1.85. No sićušni finski okrug Lestijärvi, koji ima manje od tisuću stanovnika, uveo je 2013. "bonus za bebe" od oko 10 tisuća eura po djetetu koji se isplaćuje roditeljima kroz prvih 10 godina djetetova života.

Mjera je, čini se, dala rezultata: kako piše BBC, u idućih sedam godina u Lestijärviju se rodilo 60 djece, u usporedbi s 38 djece u sedam godina prije toga. I gradić Miehikkala od prije par godina plaća 10 tisuća eura za svako dijete koje se tamo rodi i raste.

Otada je još nekoliko finskih okruga uvelo ovakve "bonuse za bebe" koji variraju od nekoliko stotina do 10 tisuća eura. A Finska je i na nacionalnoj razini uvela čitav niz obiteljskih potpora.

Tu ima zaista svega: od takozvanog "baby box" start-paketa s dječjom odjećom, posteljinom, pelenama, šamponima i igračkama koji dobiva svaka buduća majka, preko zajedničkog roditeljskog dopusta koji traje do devet mjeseci i iznosi 70% plaće, do dječjeg doplatka koji iznosi od 95 eura mjesečno za prvo dijete do 182 eura za peto dijete i traje do 17. godine djeteta. Po tom modelu obitelji s troje djece mlađe od 17 godina primaju 333 eura mjesečno.

>> Stručnjakinja: U kojoj to zemlji EU roditelji dobivaju plaću da odgajaju svoju djecu?

Italija lani izgubila jednu Firencu u padu stanovništva 

Švedska, koja ima relativno visokih 1.7 djece po ženi, poznata je po izdašnim naknadama za njegu djece i, istovremeno, visokoj razini seksualnih, odnosno reproduktivnih prava žena. Najmanje tri posto svog BDP-a troši na naknade za djecu i obitelji. Ipak, i u Švedskoj je, kako piše AFP, natalitet relativno visok zbog visokog udjela imigranata jer imigrantske obitelji u pravilu imaju veći broj djece od onih etnički švedskih. 

Na drugom kraju kontinenta, Italija ima ekstremno nisku stopu fertiliteta od 1.3 - 0.8 manje od održive stope fertiliteta. Samo prošle godine, uslijed pandemije koja je dodano povećala mortalitet i smanjila natalitet, izgubila je ekvivalent Firence u padu stanovništva - 384 tisuće ljudi. 

"Ako Talijani ne počnu imati više beba, morate se zapitati kako će Italija izgledati u sljedećih nekoliko desetljeća", upozorio je talijanski demograf Francesco Scalone još 2018., kad je Italija imala rekordno nizak broj novorođene djece. Taj se broj, kao i svake godine od financijske krize 2008., dodatno smanjio lani 

Južni Tirol kao svijetla točka u Italiji

Talijanska vlada je 2015. također uvela "bonus za bebe" od 80 eura mjesečno do treće godine života djeteta i poreznu olakšicu u istom iznosu za obitelji s niskim primanjima, ali kritičari kažu da ova mjera sama po sebi nije ni približno dovoljna za rješavanje krize. Vlada je 2019. povećala i naknade za jaslice ili dadilje s 1000 na maksimalnih 3000 € godišnje, ovisno o obiteljskim prihodima.

Ipak, i u ovoj zemlji ima iznimaka koje mogu poslužiti kao putokaz. Autonomna provincija Južni Tirol, uz granicu s Austrijom, s glavnim gradom Bolzanom, ima stopu fertiliteta od 1.7 djece, što je uvelike rezultat sveobuhvatne demografske strategije koja je uvedena 2005. i uključuje izdašne financijske naknade za obitelji, od mjesečnih dječjih doplataka i potpore do kupnje kuće, kao i izgradnju i širenje jaslica i vrtića, piše Guardian.

Južni Tirol je uveo i praksu "majke dana" (njem. Tagesmütter) u sklopu koje se ženu u zajednici plaća da u svoj dom prima do petero male djece do tri godine i brine se za njih taj dan. U Bolzanu i okolici ima 50 takvih Tagesmütter i 83 općinskih "mikrostruktura", odnosno mini-jaslica za do 25 djece, kao i nekoliko privatnih jaslica. Svako je indikativno i to da Bolzano ima zaposlenost žena od 70%, za razliku od manje od 50% u cijeloj Italiji. Nije nebitno ni to što poslodavci u ovoj regiji nude fleksibilnije radno vrijeme za radnice s djecom.

Mađarska doživotno oslobodila majke s četvero i više djece poreza na dohodak

Mađarski premijer Viktor Orban također je 2019. pokrenuo ambiciozni program demografske obnove, povezujući ga sa svojom nacionalističkom politikom suzbijanja imigracije i Mađarske kao predvodnice u "obrani europske kršćanske kulture".

Među ostalim, njegova je vlada uvela mjeru potpunog oslobađanja od poreza na dohodak za majke s četvero ili više djece. Usto, vlada je te godine najavila otvaranje 21.000 jaslica i vrtića u sljedeće tri godine, subvencioniranje rješavanja stambenog pitanja mladih obitelji, kao i poticaje za kupnju vozila sa sedam sjedala, odnosno većih obiteljskih automobila.

Orbanova vlada preuzela je i šest privatnih klinika za umjetnu oplodnju i povećala izdvajanja kako bi tretmani bili pristupačniji većem broju parova, što je zanimljivo s obzirom na to da se Katolička crkva oštro protivi umjetnoj oplodnji. Mađarska je prošle godine uvela i potpore obiteljima u iznosu do tri milijuna forinti, gotovo 10.000 dolara, za obnovu domova, a smanjila je i PDV na stanogradnju za 5% do kraja 2022.

Orbanova politika: Više djece, manje imigranata

Orban je svoju pronatalističku politiku sumirao kao kontrast zapadnoj Europi kojoj je odgovor na pad nataliteta imigracija.

"Za svako nestalo dijete treba doći jedno i tada će brojke biti u redu. Mađari misle drugačije. Ne trebaju nam brojevi. Trebaju nam mađarska djeca", zaključio je 2019.

Natalitet u toj nama susjednoj zemlji, međutim, i dalje iznosi niskih 1.5 - iako je primjetan značajan rast od 2011., kad je ova stopa iznosila rekordno niskih 1.23. Još veći problem za Mađarsku je taj što se od 2006. do danas iz nje iselilo više od milijun ljudi. 

Francuska je jedna od europskih zemalja s najvišom stopom fertiliteta (1.9), što bi barem dijelom moglo biti zahvaljujući visokom udjelu imigrantskog stanovništva porijeklom iz bliskoistočnih afričkih zemalja u razvoju, gdje je natalitet i dalje prilično visok. Ali i Francuska je 2019. imala pad nataliteta četiri godine zaredom. Još 2014. stopa fertiliteta u ovoj je zemlji iznosila 2 djeteta po ženi.

Francuska troši više na potporu obiteljima nego itko drugi u OECD-u

Francuska Nacionalna unija obiteljskih udruga (UNAF) tom je prigodom izrazila zabrinutost zbog pada nataliteta i ocijenila to kao "vjerojatan dokaz da obitelji imaju sve manje povjerenja u budućnost i da im se pogoršava svakodnevni život s djecom".
 
“Ovaj pad stoga je vjerojatno znak sve većih poteškoća i ograničenja za obitelji. Štoviše, to je visokorizičan trend za Francusku, čiji se sustav socijalne skrbi (mirovine, zdravstveno osiguranje...) temelji na njezinoj demografiji", dodali su iz ovog obiteljskog udruženja koje niz godina kritizira rezove francuskih vlasti u dječjim doplacima, socijalnim naknadama i poreznim olakšicama koje su tim veće što je obitelj veća, piše The Local France.

Francuska je inače odavno poznata po svom izdašnom sustavu zdravstvene i socijalne skrbi, uključujući potporu obiteljima s djecom - od subvencioniranih jaslica i vrtića do raznih oblika novčanih potpora. Ova zemlja ustvari troši više na obitelji nego ijedna druga članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) - oko 3.5% BDP-a, a blizu su joj još i Švedska, Danska i Mađarska. 

Osim mjesečnog dječjeg doplatka, roditelji dobivaju jednokratnu "dječju stipendiju" od oko 950 eura pri rođenju svakog djeteta. Mnogi smatraju da je upravo ovakav sustav glavni uzrok što je pad nataliteta tekao mnogo sporije nego u ostatku Europe.

Rješenje za demografiju u moderno doba: usklađivanje majčinstva i rada te državna potpora

Kako je za Le Monde istaknuo Lawrence Toulemon, demograf s Nacionalnog instituta za demografske studije, "ako pogledamo posljednjih 40 godina, stopa fertiliteta Francuskinja ostaje relativno stabilna, s između 1.8 i 2 djeteta po ženi od 1975., s iznimkom pada na oko 1.65 u 1990-ima.”

Još jedan francuski demograf, Olivier Thévenon, objasnio je za Guardian prije nekoliko godina da financijska pomoć ima "dokazani, ali ograničeni" efekt, dok dječja skrb u obliku jaslica i vrtića ima najkonkretniji učinak. Korelacija između dostupnosti jaslica i vrtića i stope nataliteta diljem Europe više je nego znakovita. 

"Da bi politike za djecu djelovale, moraju biti velikodušne, ali postoji potreba i za kontinuitetom, izgrađenom na konsenzusu, kako bi obitelji mogle vjerovati državi. Kao što je slučaj u Francuskoj", zaključio je Thévenon. 

Prividni demografski paradoks u Europi - to da zemlje južne i istočne Europe, mahom katoličke i tradicionalnije nastrojene nego zapadnoeuropske zemlje, imaju još niži natalitet - ustvari odražava ključan povijesni obrat koji se često previđa.

Dok su do sedamdesetih godina prošlog stoljeća zemlje s višim natalitetom bile one u kojima su žene uglavnom ostajale kući kao majke i domaćice, danas su to zemlje u kojima su žene ravnopravno zastupljene na tržištu rada, ali imaju konkretnu pomoć od države u usklađivanju karijere i majčinstva. Drugim riječima, one zemlje u kojima su obiteljske norme fleksibilne, žene imaju slobodu raditi čak i uz malu djecu, ne moraju strahovati da će im poslodavac zbog toga dati otkaz, pronatalitetne mjere su velikodušne, a skrb o djeci je dobro organizirana.