MARIN Sovar 41-godišnji je predavač na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, inače i diplomirani akademski slikar, koji je podigao veliku buru u javnosti svojim intervjuom za tjednik Globus u kojemu je ispričao kako je bio žrtva pokušaja silovanja jednog moćnog kaptolskog svećenika.

Sovar je prije 13 godina bio zainteresiran postati svećenik te se 2005. htio i zarediti, što ga je dovelo u bliži kontakt s crkvenim strukturama u Varaždinu i Zagrebu. U tom kontekstu je, kako tvrdi, doživio i pokušaj napastovanja od strane visokopozicioniranog kaptolskog prelata, o kojemu je godinama šutio. U međuvremenu je, kaže, skupio hrabrost o svemu progovoriti za medije, a prethodno je sve i prijavio nadležnim crkvenim institucijama te je dao i iskaz u policiji.

Index je jutros razgovarao sa Sovarom, kojega mediji neprestano nazivaju otkako je jučer objavljena njegova potresna priča.

"Nijedan mi svećenik nije rekao da sve to prijavim"

''Proživljavao sam trinaest godina te nekakve susrete sa svećenicima, jer sam nastavio ići u crkvu i nakon što se to dogodilo, pokušavajući to riješiti i na taj način, ali mi niti jedan od njih kojima sam to ispričao nije rekao da ja to trebam prijaviti. Nikada mi to nisu savjetovali, nego bi rekli: 'Znate, ima svakakvih ljudi, treba se čuvati takvih ljudi.' Takav stav je nešto sa čime se žrtva seksualnog nasilja ne može pomiriti, jer tako ne može doživjeti pravdu. Čovjek onda kroz godine postane sve više nemiran jer to ne može riješiti ni sa sobom ni s tom institucijom. Da ne spominjem velike vjernike, koji to ignoriraju'', rekao nam je na početku razgovora Sovar.

Pitali smo ga kako se nosi s negativnim reakcijama koje su na društvenim mrežama uslijedile nakon objave njegove priče, a u kojima se njegovo svjedočanstvo dovodi u pitanje i njega se napada.

''To licemjerje nije samo prisutno u Katoličkoj crkvi nego u cijelom hrvatskom društvu. Premalo iskrenosti i premalo istine je u hrvatskom društvu, a to izaziva poniženje i neshvaćanje prema ljudima koji su doživjeli takve stvari. Nije meni sve to ugodno. Ja sam ipak svoju intimu iznio u medijima, čovjek onda osjeća određeni strah'', kaže Sovar.

"Moćnici su mislili da mogu sve"

Kaže da se godinama mučio zbog svijesti da u hrvatskom društvu vladaju nazadni stavovi prema žrtvama seksualnog nasilja.

''O meni se stalno pričalo nešto, a zbog čega? Zašto sam ja stigmatiziran jer sam umjetnik i modni dizajner? Iz toga neki odmah zaključe da sam ja muška kurva, kao što se svašta misli i govori o manekenkama, kao da je u redu silovati te žene jer se bave određenim poslom. Tako sam doživio i tu situaciju pokušaja silovanja - moćnici koji su iznad mene mislili su da mogu sve'', ističe Sovar.

Pitali smo ga ima li ipak i pozitivnih reakcija na njegov istup u medijima.

''Dobio sam i mnogo podrške, ljudi mi najviše čestitaju na hrabrosti, iako se ja i dalje osjećam kao kukavica zato što su i dalje kod mene prisutni strahovi u vezi te cijele priče. Mene je počela peći savjest jer to nisam prijavio 13 godina, a nisam zbog svojih strahova i utjecaja okoline i bojazni od reakcija drugih ljudi. Pitao sam se hoće li mi itko vjerovati, brinuo sam da ću se osramotiti, da prijava nema smisla. Ali čovjek se s godinama mijenja, a ja sad imam 41 godinu. Gledam moje studente, koji mi mogu biti djeca, i imam svoje dijete od 10 godina. I ja sam nečije dijete te mi je jako važno što me podržavaju moji roditelji, naročito moja mama, i oni nose taj žig. Moja mama je faca, ona je biskupu Hraniću napisala prosvjedno pismo kakvo sigurno u životu nije pročitao, a bila je i jučer sa mnom kad sam išao dati iskaz na Kaptolu'', kaže nam Sovar.

Odnos prema Katoličkoj crkvi i prema vjeri

Kako objašnjava da se u hrvatskom društvu često okrivljuje žrtva, a ne počinitelj? Što kaže na reakcije roditelja djece koje su zlostavljali svećenici, a koji se ne odlučuju podržati vlastito dijete u toj groznoj situaciji nego im je važnije da ne bude skandala i da se ne zamjere crkvi?

''To je rezultat općeg ispiranja mozga i institucionalnih pravila. Zato sam raščistio sa sobom što se tiče vjere, jer smo odgajani da se to mora događati unutar neke institucije, a ne mora biti tako. Teško je krenuti drugim putem kada si isprogramiran na određeni način. Prestajao sam ići u crkvu pa bih se onda opet vratio nazad, to su velike borbe. Dođem na misu, vidim svećenika i pitam se je li i on zlostavljao nekoga. Nije to jednostavno. Zato mi je objavljivanje moje priče u medijima bilo važno, osjećam da je to preporod, da sam se s tim iskustvom suočio oči u oči. Poklopilo se da je isti dan izašao članak u Globusu i da sam svjedočio na Kaptolu'', odgovara Sovar.

Dodaje kako misli da se ponio kao odgovoran građanin ove republike: ''Izašao sam iz Katoličke crkve kao institucije, ali sam ispoštovao i njena pravila. Poslao sam im pismo pa bi bilo neodgovorno da sam odbio sudjelovati u daljnjem procesu koje je to pismo pokrenulo. Zato sam došao na Kaptol i dao iskaz, iako mi je upitno hoće li oni na kraju išta poduzeti, ali to je na njima.''

Kako je izgledalo jučerašnje svjedočenje na Kaptolu?

Zamolili smo ga da detaljnije objasni kako je izgledao taj proces prijave pokušaja silovanja crkvenim strukturama i o čemu je razmišljao u tom vremenu.

''Imao sam dugo vremena strah da će mi se dogoditi nešto loše ako pod imenom i prezimenom prijavim tog svećenika, jer ja njih doista doživljavam kao mafiju i imam razloga za takav stav. Pismo prijave u kojemu sam sve opisao isprva nisam smio poslati niti sam se smio potpisati. Zvao sam Kaptol i rekao što mi se dogodilo te ponudio da odmah dođem s nekime tamo razgovarati o svemu, međutim osoba s kojom sam razgovarao mi je rekla da je to nemoguće jer postoji proces po kanonskom pravu koji se treba ispoštovati, a prvi korak je pismo u kojem ću sve objasniti. Tada nisam imao hrabrosti to napraviti. Kasnije sam to ipak učinio, a Nadbiskupski duhovni stol onda odgovori da su zaprimili tu prijavu i da će to proslijediti nadležnima. Onda sam dosta čekao na njihovu reakciju, a odluka da ću sve ispričati za medije se zapravo dogodila u par dana, spletom okolnosti. S Kaptola su mi se onda javili prošli tjedan u srijedu, i to mejlom, od posrednika Ivana Raka koji mi je najavio da ću dobiti poziv za svjedočenje. Poziv je stigao u petak, a jučer sam na Kaptolu svjedočio'', ispričao nam je Sovar.

"Više me zanima istraga policije nego kanonsko pravo"

Kaže da je jučer dva sata davao iskaz na Kaptolu: ''Bili su prisutni ispitivač i zapisničar s njihove strane. Bio je to normalan razgovor te sam potpisao i papir na kojemu stoji da ne bih trebao detaljnije pričati o tome. Ali sve je već bilo u medijima. Bilo je to sve u redu i sada oni po kanonskom pravu, u koje se ne kužim previše, vode dalje svoju istragu. Mene više zanima istraga policije.''

Svećenik koji ga je pokušao silovati danas je u Povjerenstvu za ekumenizam i dijalog

A što je sa svećenikom koji ga je, kako tvrdi, pokušao silovati, pitamo Marina Sovara. Na društvenim mrežama se već nagađalo da je u međuvremenu umro, no Sovar to demantira.
 
''Taj prelat koji me pokušao napastovati i dalje radi na Kaptolu, pogledajte na internetu Nadbiskupski duhovni stol, piše tamo da je on u Povjerenstvu za ekumenizam i dijalog. To zvuči prekrasno, baš on za ekumenizam i dijalog. On je uvijek bio na nekom položaju. Nisam htio o njemu razmišljati, no vidio bih ga na televiziji, u nekakvim odborima, stalno bih na njega tako naletio. On je uvijek na nekom visokom položaju na Kaptolu, zato sam se i plašio. Brinuo sam se i da bi me mogli tužiti. O tome ljudi isto razmišljaju, što ako ih to financijski uništi? No mrzim kad netko kaže 'može biti i gore', to je stav pesimista”, rekao nam je Sovar.

Index se upitom obratio i Zagrebačkoj nadbiskupiji za komentar cijele situacije, a njihov odgovor možete pročitati ovdje.

"Učinio je da se osjećam kao govno i komad mesa"
 
U svibnju je Marin Sovar razgovarao s inspektoricom iz policije u Heinzelovoj, ali nije tada podnio kaznenu prijavu. Sovar ističe da ga je i inspektorica ohrabrila.

''Ja sam bio sebe uvjerio da to što se dogodilo nije nikakav zločin i da sam ja možda nekako kriv za to. U našem društvu kad kažeš da te je netko pokušao silovati znači da ti je skinuo gaće i napola ti ga stavio. A ovo što se meni desilo, to je kao 'pa samo je nešto pokušao'. Ja sam i samoga sebe zbog utjecaja okoline uvjeravao u to, no inspektorica mi je rekla da je to što mi se dogodilo za prijavu. Uostalom, ja radim na fakultetu. Što bi bilo da mi dođe neka studentica i da ja nju tako počnem pipati i onda kažem 'Pa ja sam, eto, samo pokušao?' Što bi se sa mnom dogodilo? Pa više ne bih radio tu na fakultetu, s pravom. Isto bi trebalo vrijediti i za njega. On je učinio da se osjećam kao govno i komad mesa. To je to zbog čega se žrtva osjeća poniženo i bespomoćno. Tek sam u razgovoru s inspektoricom do kraja shvatio koliko se sramim zbog svega. Kod nas je teško muškarcima prijaviti takve stvari, jer odmah ljudi kažu da si pederčina, što hoćeš i bolje šuti'', objašnjava Sovar.

O hrvatskoj šutnji

Sovar se nije pokajao što je odlučio ispričati svoje traumatično iskustvo za medije. Smatra da je to bio važan korak i da se zbog toga osjeća preporođeno. 

Za sve one koji ga zbog toga pokušavaju omalovažiti, kao i za ostale, ima sljedeću poruku: ''Volio bih da ljudi shvate da će nam u Hrvatskoj biti bolje ako se svaki pojedinac pokrene, ako kaže što je loše, što ga smeta, što je nepravda, ali na jedan mudar način i bez agresije. Mudrost je i pitati za savjet nekoga. Ja sam se u svojim iskazima držao istine, bez kalkuliranja. Kao što sam već rekao, želim ostati živjeti u Hrvatskoj i želim da moje dijete tu živi. Prema tome, na nama je da naše društvo učinimo boljim, na mudar način i kroz dijalog, koji onda otkriva i neke nove puteve.''