ARTHUR Kermalvezen, koji je začet donacijom sperme, godinama je u svakom muškarcu vidio potencijalnog oca. "Zamišljao sam da bi to mogao biti moj učitelj ili ljudi koje sam viđao u autobusu... bio sam jako ljut jer je nemoguće tako živjeti", rekao je. Kada se zaljubio u Audrey, koja je također začeta donacijom u Parizu, to je pitanje postalo ključno.

Njihov susret 2010. godine Audrey opisuje kao "ljubav na prvi pogled", no odmah se nametnula sumnja je li njihova povezanost romantična ili genetska. U vrijeme njihova rođenja u Parizu su postojale samo dvije banke sperme, pa je postojala realna mogućnost da su polubrat i polusestra, piše BBC News.

Prije nego što su mogli započeti zajednički život, Arthur i Audrey morali su saznati jesu li u srodstvu. Francuski zakoni o genetskom testiranju i anonimnosti donora taj su im put maksimalno otežali. U Francuskoj samo znanstvenik, liječnik ili sudac mogu zatražiti i nadzirati genetski test, a građani mogu biti kažnjeni s više od 3500 eura samo za posjedovanje kućnog pribora za testiranje.

Zbog toga tvrtke poput 23andMe, Ancestry i MyHeritage ne dostavljaju svoje pakete u Francusku. Pristaše zakona, koji je na snazi od 1994., tvrde da on sprječava davanje osjetljivih genetskih podataka komercijalnim tvrtkama i štiti obitelji od sukoba koje bi mogli izazvati neočekivani rezultati. Arthur pak ističe da je Francuska jedina europska zemlja koja korištenje takvih testova smatra kaznenim djelom.

Instant kemija

Audrey je postala odvjetnica specijalizirana za bioetiku i prije nego što su joj roditelji u odrasloj dobi otkrili da je začeta donacijom. Zbog toga je u potpunosti razumjela da francuski zakon jamči anonimnost donora, čak i nakon njegove smrti. Ipak, ona je začeta 1979. godine, prije nego što je taj zakon donesen.

Dok je tražila druge osobe začete donacijom koje su rođene prije 1994., naišla je na Arthura. On je napisao knjigu u kojoj je detaljno opisao svoju želju da sazna više o biološkom podrijetlu. Audrey kaže da ju je pogodilo koliko je precizno izrazio osjećaje koje ona sama nije znala artikulirati. Oboje su odrasli u obiteljima punim ljubavi, ali su ih mučila pitanja o nepoznatim ljudima koji su sudjelovali u njihovu stvaranju. Kada su se upoznali uživo, kemija je bila trenutna, no s njom se odmah pojavio i problem.

U potrazi za istinom

Prije nego što su platonsko prijateljstvo mogli pretvoriti u vezu i planirati zajedničku budućnost, morali su doznati istinu o svojim očevima. Nitko od nadležnih nije im želio pomoći. Nakon višemjesečne potrage, pronašli su liječnika na jugu Francuske koji je za 900 eura u gotovini pristao obaviti genetski test. Rezultat je pokazao da nisu u srodstvu. Ipak, ostala je nelagoda jer je liječnik prekršio zakon kada im je otkrio rezultat. "Bojali smo se da je prevarant", kaže Audrey.

Razmišljali su o potvrdi rezultata kućnim testom, ali Audrey je kao odvjetnica bila odlučna djelovati unutar zakona. Od 2010. godine pokrenula je niz pravnih postupaka protiv francuskog sustava. Htjela je saznati je li njezin donor još živ i želi li i dalje ostati anoniman. Tražila je pristup podacima o tome koliko je puta donirao i može li Arthur biti među njezinom polubraćom, ali njezini napori nisu urodili plodom.

Nakon tri godine pravnih bitki, par je odlučio riskirati i vjenčali su se 2013. godine. Dvije godine kasnije, najviši francuski upravni sud odbacio je njezinu posljednju žalbu. Neposredno prije rođenja njihova prvog djeteta, jedan je liječnik pristao istražiti podatke o njihovim donorima. Prema francuskom zakonu, liječnik ima pristup tim informacijama o svojim pacijentima, ali ih ne smije podijeliti s njima. Liječnik je otkrio da su njihovi donori rođeni različitih godina, što je značilo da se ne može raditi o istom čovjeku.

Ta im je informacija promijenila život, a dobili su je samo zato što je liječnik bio spreman zaobići pravila. "To je potpuno bizarno, jer znači da liječnik o meni može znati više nego ja sama", komentirala je Audrey. Čak i uz tu informaciju, Arthur se i dalje brinuo da bi mogli biti u srodstvu. Nakon godina otpora, napokon su napravili kućni DNA test. Aktivisti tvrde da francuska zabrana nije spriječila ljude da se testiraju. Udruga DNA Pass procjenjuje da je to učinilo više od milijun Francuza. Mnogi pakete naručuju preko prijatelja u zemljama gdje su legalni ili koriste usluge prosljeđivanja pošte. Test je potvrdio da nisu u srodstvu.

Neočekivana otkrića

DNA rezultati ubrzo su otvorili nova vrata. Nakon 30 godina zamišljanja tko bi mu mogao biti otac, Arthur je na Božić 2017. napokon stupio u kontakt sa svojim donorom. Audrey je, pak, doživjela najveće iznenađenje. Među njezinim genetskim podudaranjima pojavila se žena po imenu Sophie, koju je Audrey zastupala na sudu.

Obje su se borile za slična prava. "Otkrila sam da je Sophie - žena čiji sam slučaj branila na sudu - moja biološka sestra", kaže Audrey. Ona i Arthur napravili su test zajedno s još osmero aktivista koji se bore za pravo na pristup podacima o podrijetlu. Od njih desetero, pokazalo se da četvero dijeli istog donora: Audrey, njezin brat Peter, Sophie i Sophien brat David. To je samo potvrdilo koliko je rizik od zajedničkog donora bio stvaran.

Mnogo godina kasnije, genetsko podudaranje s jednim Amerikancem dovelo je Audrey do njezinog donora Philippea, no on je u tom trenutku već bio preminuo. Audreyina majka napisala je pismo Philippeovoj obitelji i zahvalila im na njegovu "daru", koji je opisala kao "nemjerljiv". Obitelj ju je toplo primila. "Svi su imali suze u očima", prisjeća se Audrey. Philippeova sestra nije ni znala da je on bio donor. Ovo je otkriće Audrey dalo odgovore koje je tražila desetljećima. Saznala je detalje o povijesti bolesti svoje biološke obitelji te vidjela fotografije i snimke Philippea. "Mogu ga gledati, vidjeti kako se kretao i čuti mu glas."

Audreyina pravna borba i Arthurova knjiga potaknuli su promjene francuskih zakona o donaciji. Osobe začete nakon travnja 2025. moći će dobiti podatke o identitetu svojih donora kada postanu punoljetne. Unatoč tome, Francuska je i dalje jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj je kućno DNA testiranje zabranjeno. Za Audrey se šira borba nastavlja. "Svaka osoba ima pravo znati svoje podrijetlo i svoju povijest", poručuje ona.