Foto: Index/123f

NAJVAŽNIJA vijest prošlog tjedna prošla je gotovo nezapaženo - u samo godinu dana nestao je cijeli jedan Slavonski Brod. Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku, 2017. godine je u Hrvatskoj zabilježeno 17.614 više umrlih nego živorođenih što je najveći prirodni pad u razdoblju nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kada se tome dodaju procijenjeni podaci o iseljavanju i sve to sravni za podatke onih koji su umrli, a nisu živjeli u RH, odnosno rođeni su u hrvatskim bolnicama, a tu im obitelji ne žive, prošle godine je Hrvatska postala manja za 58.000 ljudi.

>> HRVATSKA UMIRE Imamo najveći prirodni pad broja ljudi od Drugog svjetskog rata

Jedan cijeli Slavonski Brod je nestao. Zamislite taj, za naše prilike veliki grad uz Savu, grad koji se prostire kilometrima, kako se jednog dana kao u filmovima katastrofe probudi potpuno bez ljudi. Prazne zgrade, kuće, trgovine, šetnice, garaže… E pa upravo se to, da cijeli demografski gubitak Hrvatske svedemo na jedan grad, i dogodilo u samo jednoj kalendarskoj godini. Ne samo da umire puno više ljudi nego što se rađa nego je i mehaničko iseljavanje, od Njemačke do Irske, postalo veće nego ikada.

Možda se samo nekoliko godina hrvatske povijesti uopće može mjeriti s prošlom. A kako pet godina nakon ulaska u EU padaju i zadnje prepreke kretanju radne snage unutar EU-a (možda će samo poneka zemlja, za nas nevažna, aktivirati maksimum od sedam godina), Hrvatima se nudi još više destinacija.

Odlazi se jer drugi nude više

Zašto se odlazi? Stvar je vrlo jednostavna - drugdje je bolje. Ako nemate posla u svom gradu, zašto biste išli drugdje za pet-šest tisuća kuna, recimo na kakav sezonski posao gdje ste dobri samo dok ste fizički zdravi, ako vani možete dobiti posao za 10-12 tisuća kuna te perspektivu za više, možda čak i zapadni prosjek od preko 2000 eura na mjesec? Ako imate pristojan posao u svom mjestu i neku obiteljsku nekretninu, ili sreću da ste na moru i imate koji apartman - život u Hrvatskoj može biti prilično ugodan, no što ako niste među takvima? Zbog čega se seliti u drugi grad, imati podstanarstvo na divlje (jer drugačije više košta), vući stambeni kredit 30 godina, kupovati automobil uz 7 % kamate, kada možete otići u zemlju udaljenu samo sat ili dva sata leta, uz cijenu avionske karte koliko automobilom dođe vožnja na relaciji Zagreb-Split, i imati bitno veće mogućnosti te, nakon što se naviknete, i bitno kvalitetniji život?

Čude se što sada idu cijele obitelj - a zašto ne bi išle? Prošla su vremena kada su Hrvati odlazili u Njemačku kako bi u rodnom mjestu gradili vile na tri kata u kojima na kraju nitko ne živi. A djecu su čuvale bake i djedovi. Sada idu s djecom, koriste mogućnosti da ta djeca idu u odlične zapadne škole, gdje će naučiti jezik nove zemlje i stvoriti si uvjete za dobar zanat ili upis na fakultet te u drugoj generaciji živjeti kao ljudi.

Iseljavanje je u ovim uvjetima savršeno racionalna odluka

Masovno iseljavanje je savršeno racionalno - živimo u zajednici 28 država. Baš kao što postoji konkurencija na području, ne znam, biranja marke automobila ili restorana u koji ćemo ići, tako postoji i konkurencija biranja države koja radnicima nudi više. A mnogi, čini se, nude puno više od onoga što nudi Hrvatska.

Prvi problem je što vas u Hrvatskoj - pljačkaju. Ako u Zagrebu radite za neku prosječnu plaću od neto 6000 kuna, poslodavac će za vas platiti oko 10.000 kuna. Dakle, 4000 kn vam je odmah uzela država, hrpu toga za zdravstveno i mirovinsko, a pitanje je koliko ćete od toga vidjeti natrag kada i ako vam zatreba. Od svega što kupite, opet 25 % uzima država (PDV), dakle više od pola onoga što zaradite - uzima država. Neki će reći da i vani postoje takve porezne stope - da, postoje, ali na nekoliko puta više prihode, a naš PDV jedan je od najvećih.

Država, naravno, ne želi prihvatiti da je ona sama problem - pa da onda vidimo kakve mjere nudi za ostanak i demografski oporavak. Prvo, nekima nudi sponzorirane kredite za stan, ali eto, ljudi odlaze u jednu Irsku gdje su stanovi bitno skuplji i manje dostupni nego u Hrvatskoj. Onda se nude različite povlastice za mlade majke - iako Hrvati opet odlaze u države gdje je porodiljini ne samo kraći nego često nema ni ovih drugih povlastica za troje i više djece. Ono što većina država gdje Hrvati idu ima nešto je sasvim drugačije od onoga što se predlaže u nas - većina tih država ima vrlo fleksibilno radno zakonodavstvo i hrpu poslova na nepuno radno vrijeme, pa mlada majka može raditi dva, četiri ili šest sati, po volji. I naravno, postoje i vrtići u drugoj smjeni, a ne da vas čudno gledaju ako trebate vrtić u razdoblju od 14 do 20 sati.

Onda se politika naivno čudi kako se, eto, nude stanovi, nudi se dugačak porodiljini dopust, nude se sezonski poslovi - a ljudi odlaze. I to u zemlje koje, paradoksalno, u tim segmentima nude puno manje. Ali zato nude više u onom osnovnom - poštenoj plaći za pošten posao i kvalitetnim uslugama za ono što plaćate porezom, od škola preko komunalnog uređenja do zdravstva i socijale.

Hrvatska politika je problem, a ne rješenje

Politika u Hrvatskoj ne želi prihvatiti da je upravo ona sama problem. Ako čovjeku država uzme 60 % onoga što zaradi, taj čovjek odlazi drugdje. Jer za svaki "sponzorirani" stan država je nekome uzela, za svaku mjeru sponzoriranog zapošljavanja država je opet nekome uzela, za svaki poticaj ili svako "besplatno" - država je nekome uzela! A da država napokon ostavi novce radnicima, da upola smanji porez na dohodak, uvede još veće olakšice na otvaranje novih firmi i smanji PDV na 20 %, to nikome ne pada na pamet? Dodatno, nismo baš čuli da je država počela davati otkaze u javnom sektoru jer, eto, sve je manje stanovnika pa nam ne treba ni toliki javni sektor! Jedini dio javnog sektora gdje se dijele otkazi zbog manje stanovništva je prosvjeta! Ako se učitelj ili nastavnik, i nema učenika za vas, uredno dobivate ugovor o radu na nepuno radno vrijeme ili vam se zahvale na poslu. U gradovima, županijama, ministarstvima, agencijama - to prekobrojnom radniku neće napraviti nitko. Još ćete čuti i: "Pa što bi inače jadni ljudi radili?"

Gospodo političari, ljudi odlaze jer ste stvorili zatvoreno partitokratsko društvo u kojem se napreduje temeljem rodijačkih, stranačkih i drugih iskaznica, a za ostale preostaju samo poslovi koji su naporni i loše plaćeni i onda ih još porezima derete tako da više od pola daju državi! I kako je sve manje stanovnika tako se preostali poreznom represijom deru još i više. Dokle? Dok stvar jednog dana za nekoliko godina jednostavno ne pukne, dok ne nestane za sve te načelnike, pročelnike, povlaštene mirovine, prijevremene mirovine, socijalne transfere radno sposobnima, službene automobile i drugo. A onda će biti rezanja kao u Grčkoj, možda i gore.

Država je tu radi vas, ne vi radi države

Neke stvari, tipa prirodnog prirasta, jesu vezane za brojne složene faktore - broj novorođenih pada u svim zemljama kada dosegnu neki standard. No masovni mehanički odlazak cijelih obitelji posljedica je upravo ove pljačkaške politike države koja bi vam uzela sve da bi, po nekim svojim kriterijima, mogla dijeliti nekome drugom. A kako naše vodeće stranke ne mogu drugačije, jer jednostavno ne poznaju i ne razumiju svijet gdje je politika sluga, a ne gospodar, neće biti bolje. Na kraju će vam te neznalice uzeti i zadnju kunu kako bi uz autoceste postavili reklame da ne idete vani - misleći kako će vas baš to zaustaviti u potrazi za boljim životom.

Ne zaboravite - država je tu radi vas, ne vi radi države. Ako država nije osigurala uvjete da svojim radom možete kvalitetno živjeti, imate puno pravo otići drugdje, a svoje diplome i školovanja ste s ovoliko velikim porezima uredno platili i preplatili. Obitelj također imate pravo povesti, jer zašto biste njih maltretirali golemim porezima i hrpom birokrata koji ne vide drugu svrhu u životu osim da otežavaju rad privredi. Čak i ako vam tao gdje odete rodbina i prijatelji nedostaju - kada se smjestite, nađite posao i za njih.

Kada vam Hrvatska ponudi da od 10.000 zarađenih kuna vama ostane barem 7000, kada inspektori postanu savjetnici za bolje poslovanje, a ne za kažnjavanje, i kada načelnici i ministri budu vozili službene automobile ne skuplje od onoga kakve vozi nastavnik u školi ili na faksu, kada se ukinu županije i dvije trećine besmislenih općina i gradova - uredno se možete vratiti i pomoći razvoj takve poštene i radišne Hrvatske. Do tada, vaše je puno pravo odbiti glumiti ovcu za šišanje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala