U KASNIJOJ sovjetskoj eri moskovska vojska samo je dva puta prekinula svakodnevni život običnih građana. Prva prilika bila je invazija na Čehoslovačku 1968. godine, što je prošlo uglavnom nezapaženo od mnogih Rusa jer je malo njih znalo što se događa.

Druga je bila invazija na Afganistan 1979. godine, koja je imala daleko veće posljedice. Za mnoge ljude prizor cinčanih lijesova koji se vraćaju iz daleke južne zemlje, dok je marksizam-lenjinizam čak i kod kuće gubio vrijednost, razbio je moralne temelje sovjetskog projekta.

Godine 2022. moskovska je vojska ponovno prekinula živote običnih građana invazijom, a rezultat je bio još gori od bilo kojeg od prethodnih događaja. Rusija je upravo proživjela najstrašniju godinu u postsovjetskoj povijesti. Ipak, unatoč sve većem gubitku života i teškim moralnim porazima, nije došlo do slamanja nacionalnih temelja.

Naravno, Rusi postaju podijeljeni, a njihova mišljenja polarizirana kako se umaraju od rata. Ali daleko od toga da je oslabjela Putinova moć, "specijalna vojna operacija" ju je samo ojačala, piše Andrej Koljesnikov, nagrađivani ruski novinar i autor nekoliko knjiga o ruskoj političkoj povijesti koji trenutno radi kao analitičar u vošingtonskom think-tanku Carnegie Endowment for International Peace, za The Foreign Affairs.

Oni koji se boje Putina su ili pobjegli ili šute

Oni koji se boje Putina, ili su pobjegli iz zemlje ili šute. Režim ima zastrašujući arsenal instrumenata koje može primijeniti protiv svakoga tko progovori ili na drugi način izrazi protivljenje. Koristi se pravnim sustavom za slamanje bilo kakvog neslaganja, dijeleći staljinističke zatvorske kazne antiratnim aktivistima.

Režim je izumio vlastiti ekvivalent "žutih zvijezda" za uznemiravanje, prijetnje i zastrašivanje onih koje se smatra "stranim agentima". Zatvorio je ili blokirao pristup gotovo svim neovisnim medijima. I prilijepio je neslužbenu etiketu "nacionalnog izdajnika" svakome tko ne izražava oduševljenje državnim jačanjem represije, ratom i vojno-policijsko-državnim režimom koji ga pokreće.

I tako je umjesto prosvjeda većina Rusa jasno rekla da se radije prilagođava stanju. Čak ni bijeg iz zemlje nije nužno oblik protesta: za mnoge je to jednostavno pragmatičan odgovor na pitanje kako izbjeći smrt ili kako ne postati ubojica. Istina je da je stanovništvo zabrinutije nego ikad.

Prema istraživanjima javnog mnijenja, tjeskoba među Rusima dosegnula je nove rekorde 2022. godine iako se vratila na više-manje podnošljive razine kada se prijetnja mobilizacije privremeno povukla. Ali prilagođavanje je postalo glavna ruska osobina. Gdje će završiti? Zasad se čini da granica nema.

Putin gradi novo carstvo

Putin gradi novo carstvo, ali mu ne ide baš najbolje. Ljudi masovno bježe. Jedan od glavnih oslonaca sovjetskog carstva bili su grandiozni komunistički građevinski projekti. Ali današnji se car upustio u obnovu moskovskog carstva uništavajući te iste komunističke projekte ruskim projektilima - značajan dio ukrajinske infrastrukture koju Putin napada izgradili su njegovi prethodnici u 20. stoljeću.

2022. - godina rata, godina trajnog šoka - nije učinila mnogo da promijeni prešutno prihvaćanje režima. Ovo nije samo obrambeni refleks običnih Rusa, "Radi se o mojoj zemlji, bila u pravu ili u krivu" ili "Naši lideri znaju najbolje jer imaju više informacija od nas". Umjesto toga, to je dvosmisleni odgovor koji nastoji zadržati stvarnost na distanci.

S jedne strane, izražava se u želji za osvetom prema neprijatelju, kojeg se više i ne doživljava kao ljudsko biće. S druge strane, temelji se na fantaziji da se normalna vremena mogu nastaviti u zemlji u kojoj nasilje nad autsajderima i žrtvovanje sebe u herojskoj smrti na bojnom polju postaju društveno prihvaćene norme.

Ovaj oblik emocionalne zaštite objašnjava zašto većina Rusa 2022. vidi kao vrlo tešku godinu - ali manje tešku od prve pandemijske godine ili kaosa ranih 90-ih. Prema anketama neovisnog Levada Centra, do kraja 2022. strahovi od masovne represije, proizvoljnog ponašanja vlasti i vladine represije zapravo su se povukli u odnosu na nekoliko mjeseci ranije. Sva ta oruđa tiranije korištena su sve snažnije tijekom godine, a ipak su ljudi rekli da su manje zabrinuti oko toga nego prije.

Ta sve manja zabrinutost nije samo učinak pritiska da se održi ratno jedinstvo, to je svjesna nespremnost da se prizna da se išta promijenilo - želja za samozavaravanjem. Uzgred, prema anketnim podacima, jedini veliki strah koji ljudi izražavaju na istoj visokoj razini kao i prije je mogućnost još jednog svjetskog rata. Čini se da je to jedino u čemu se prosječni Rusi ne zavaravaju.

Mnogi Rusi su u potpunosti dužni državi

Značajan dio stanovništva gotovo je previdio Putinovo kršenje samog društvenog ugovora koji je postavio godinama prije početka "specijalne operacije". Dužnosnici su od početka tvrdili da su samo vojni profesionalci koji rade svoj posao i obećavali Rusima da će, sve dok podržavaju režim, osnovne potrebe biti zadovoljene i normalan se život nastaviti.

Sada, naravno, to obećanje više ne mogu održati. Putin zahtijeva od nacije da sudjeluje u onome u što se on upustio, a ispada da su mu potrebna tijela samih Rusa da ih prinese na žrtvu. Taj je pomak opravdan obećanjem da će ovakva smrt pomračiti sve njihove zemaljske grijehe, kako je jednom rekao patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve. Ponekad, što je laž strašnija i opravdanje užasa čudnije, to se većina lakše odluči povjerovati u nju.

Pomaže to što su mnogi Rusi u potpunosti dužni državi. Prema službenim statistikama, udio socijalnih davanja u realnim prihodima stanovništva sada je veći nego što je bio u sovjetsko vrijeme. Unatoč pojavi tržišne ekonomije i značajnoj klasi samodostatnih ljudi, Putin je učinio sve što je mogao kako bi osigurao da ekonomska uloga države ostane što veća. I iskoristio je priljev petrodolara za postizanje tog cilja.

Ljudi koji ovise o državi su poslušni, prije svega politički, a smjer ruske ekonomije posljednjih godina pojačao je tu stvarnost. Samo mali postotak stanovništva ostvaruje prihode od poslovnih aktivnosti, dok plaće iz javnog sektora i socijalna davanja čine veliki dio prihoda ljudi. Prema podacima iz popisa stanovništva iz 2021., svaki treći Rus ovisi o socijalnim davanjima kao izvoru prihoda.

Osim toga, četvrtina svih Rusa materijalno ovisi o nekom drugom. Čak i ako se uzme u obzir da je kvaliteta podataka popisa stanovništva iz 2021. najgora u postsovjetskoj povijesti zemlje, ove brojke su šokantne.

Otvoreno protivljenje Putinu

Podaci ruskog tužiteljstva daju neke naznake opsega otvorenog protivljenja Putinu i službenog odgovora na njega. U 2022. godini 20.467 osoba privedeno je zbog političkih razloga, uglavnom zbog izražavanja antiratnog raspoloženja u javnosti, a 378 osoba kazneno je procesuirano zbog "diskreditiranja ili širenja lažnih vijesti o ruskoj vojsci" - drugim riječima, zbog zauzimanja antiratnog stava. Od njih 378, 51 je već osuđena.

Najviše pažnje privukli su slučajevi protiv moskovskog gradskog zastupnika Alekseja Gorinova i liberalnog političara Ilje Jašina. U srpnju je Gorinov dobio gotovo sedam godina zatvora zbog širenja "svjesno lažnih informacija" o vojsci. Jašin je u prosincu osuđen na osam i pol godina zatvora na sličnim osnovama, posebice zbog spominjanja masakra u Buči.

Također je 2022. godine 176 pojedinaca i organizacija proglašeno "stranim agentima", a ruski parlament donio je 22 nova zakona čiji je cilj jačanje represivnih ovlasti države. Među njima su novi zakon usmjeren na LGBT "propagandu" i zakon koji državi daje drastično proširene ovlasti nad takozvanim stranim agentima.

Jednako je upečatljiva sve veća uporaba cenzure. Godine 2022. vlasti su blokirale više od 210.000 web stranica, a Putinov stroj je učinkovito ušutkao sve iole neovisne medije koji su ostali u Rusiji. Ipak, mnogi mediji koji su blokirani ili zatvoreni uspijevaju učinkovito obavljati svoj posao izvan zemlje, a ponekad čak i unutar zemlje.

Novaja Gazeta, na primjer, pokušava promovirati nove projekte, a bivši Eho Moskve dijelom se emitira na YouTubeu iz Moskve. Rusi koji žele gledati, slušati ili čitati alternativne informacije i mišljenja moraju za to koristiti virtualnu privatnu mrežu (VPN). Mnogi prognani neovisni mediji također emitiraju na YouTubeu, koji ruska vlada oklijeva blokirati iz straha da ne izazove gnjev ogromnog broja depolitiziranih korisnika platforme.

Ljutnja na Putina i rat daleko je šira

Koliko god ovi brojevi bili visoki, zbroj političkih progona i blokiranih web stranica otkriva samo ono što je na površini. Ljutnja na Putina i rat daleko je šira. Mnogi koji ostaju u Rusiji boje se progovoriti, mnogi su pobjegli iz zemlje glasajući nogama protiv Putina. A treći su se vratili sovjetskoj praksi "kuhinjske demokracije", raspravljajući i osuđujući Putinov rat kod kuće ili potiho u kafićima.

U Rusiji su trenutačno posebno popularna klasična književna djela koja sadrže suptilne antiratne poruke. Najčitanija knjiga početkom prošle godine bila je 1984. Georgea Orwella. Dobro se prodaju i one o njemačkoj svakodnevici 30-ih godina prošlog stoljeća u kojima ljudi prepoznaju sebe i svoje strahove.

Intelektualne izdavačke kuće također ponovno izdaju antiratne knjige kojima se vlasti teško mogu usprotiviti, poput predavanja njemačko-švicarskog filozofa Karla Jaspersa iz 1945. o kolektivnoj krivnji i odgovornosti Nijemaca i žustrih članaka Lava Tolstoja protiv rata. I ti pisci izražavaju osjećaje s kojima se mnogi današnji Rusi mogu poistovjetiti.

S obzirom na razmjere represije, nerealno je očekivati masovnu pobunu protiv Putina, pogotovo zato što većina običnih Rusa više voli zabiti glavu u pijesak i pronaći neku bizarnu racionalnost i istinu u logici režima. Ljudi ne žele biti na strani zla, pa zlo označavaju kao dobro, prisiljavajući se na to da vjeruju da Putin donosi mir.

Kao što je jedan kremaljski spin-doktor rekao, predsjednik lansira "projektile pravednosti". U suprotnom, tješe se Rusi, NATO bi ih zdrobio i raskomadao njihovu zemlju - čak i da ne postoji nijedan dokaz da se to dogodilo prije veljače 2022. Putin zna najbolje, zaključuje Koljesnikov za Foreign Affairs.