AMBICIJA Elona Muska da postavi podatkovne centre u svemiru odvažan je i rizičan pothvat, no stručnjaci upozoravaju da bi se plan njegova SpaceX-a mogao suočiti s istim problemima koji su presudili jednom ranijem, neuspjelom pokušaju premještanja takvih postrojenja s kopna. Riječ je o alarmantnim paralelama koje bi mogle značiti propast za Muskovu viziju, piše Futurism.

Upozorenje iz morskih dubina

Microsoft je 2015. godine pokrenuo "Projekt Natick", inovativni podvodni podatkovni centar postavljen uz obalu Škotske. Postrojenje, veličinom i oblikom nalik na cisternu kamiona, bilo je osmišljeno da koristi morsku vodu za hlađenje te da bude uglavnom samodostatno nakon polaganja na morsko dno.

Ideja je obećavala mnogo: hlađenje je jedan od najskupljih aspekata rada podatkovnih centara, a ovdje je bilo besplatno. Uz to, napajalo se energijom vjetra, što je projektu davalo i predznak održivosti.

Međutim, danas je jasno da se podatkovni centri, koji niču posvuda usred procvata umjetne inteligencije, ne grade u oceanu. Izvori su za Reuters otkrili da je projekt propao zbog nedostatka potražnje klijenata i ekonomske neodrživosti, a upravo bi ti razlozi mogli mučiti i Muskovu orbitalnu inačicu.

"Ti će problemi u svemiru vjerojatno biti još izraženiji nego pod morem", rekao je za Reuters Roy Chua, osnivač analitičke tvrtke AvidThink.

Problem nadogradnje i popravka

Ključni nedostatak oba projekta jest oslanjanje na modularne jedinice koje je skupo postaviti, a jednom kad postanu operativne, ne mogu se nadograđivati ni popravljati. Potencijalni klijenti preferirali su kopnena postrojenja jer se mogu brže pustiti u pogon i opremiti najnovijim hardverom. Ta je mogućnost danas važnija no ikad, s obzirom na to da se AI čipovi neprestano poboljšavaju.

Jednom kada, i ako, Musk postavi svoje orbitalne podatkovne centre, njihov će hardver biti "zaključan doživotno". Nova generacija AI hardvera - možda optimizirana za neku drugu vrstu AI arhitekture koja bi mogla postati dominantna - mogla bi Muskove skupe satelite učiniti zastarjelima.

Stručnjaci su također izrazili skepsu prema predloženoj veličini svakog od satelita, koji bi prema grafičkim prikazima tvrtke bili veći od Međunarodne svemirske postaje.

Vrtoglavi troškovi i logistička noćna mora

Svemu ovome treba dodati i goleme troškove postavljanja takvih podatkovnih centara u svemir u velikom opsegu. Musk, naime, želi postaviti milijun satelita. Urednik portala Ars Technica Eric Berger procijenio je da bi osnovni trošak iznosio najmanje bilijun dolara. Analitičari iz istraživačke grupe Moffett Nathanson smatraju da bi trošak bio i nekoliko bilijuna dolara.

Čak i kad bi SpaceX nekako prikupio toliki novac, tvrtka bi se ubrzo suočila s golemim brojem svemirskih lansiranja potrebnih za ostvarenje plana. Prema procjenama Moffett Nathansona, SpaceX bi morao lansirati svoju raketu Starship 3000 puta godišnje, odnosno osam puta dnevno. Za usporedbu, prošle je godine tvrtka izvela ukupno 167 lansiranja.

Starship je zamišljen kao raketa za višekratnu upotrebu koja može nositi znatno masivniji teret u orbitu od postojećih raketa, što ga u teoriji čini najisplativijim vozilom za taj posao. No, projekt kasni godinama i eksplodirao je u mnogim od svojih 11 testnih letova, od kojih nijedan još nije stigao u Zemljinu orbitu.

Budućnost u nišnim primjenama

Ako svemirski podatkovni centri i imaju budućnost, ona će biti u nišnim primjenama kao dopuna konvencionalnima, možda za vojne potrebe ili za pružanje računalne snage svemirskim postajama. To je daleko od Muskovog obećanja da su svemirski podatkovni centri budućnost računarstva.

"Čvrsto vjerujem da u doglednoj budućnosti svemirski podatkovni centri ni na koji način neće moći zamijeniti one na Zemlji", rekao je za Reuters Rousseau, direktor istraživanja u konzultantskoj tvrtki Analysys Mason.