U VRLO kratkom razdoblju Greta Thunberg, sa svojim vatrenim pogledom, pletenicama u stilu Pipi Duge Čarape i ručno izrađenim natpisom "Skolstrejk för klimatet" (Školski štrajk za klimu) postala je globalna ikona. Prije godinu dana, 16-godišnja švedska klimatska aktivistica počela je izostajati iz škole svakog petka kako bi prosvjedovala zbog klimatskih promjena. Prošlog petka održala je govor pred tisućama ljudi u New Yorku, na Globalnom klimatskom štrajku koji je inspiriran njenim protestom, za theatlantic.com piše Robinson Meyer.

Uvijek je pomalo nesretno vidjeti mladu osobu kako postaje ikona, to im oduzima privatnost odrastanja. Ali Thunberg je osobito neobična figura. Izgleda mlađe od svojih godina, ali njeni govori poprimaju osuđujući i autoritativan ton koji je u najmanju ruku neobičan za dijete. "Kako se usuđujete!? Ukrali ste moje snove i moje djetinjstvo!" rekla je govoreći svjetskim liderima u Ujedinjenim narodima. Ona također kaže kako su novac i vječni gospodarski rast "bajke". Tako je potaknula javno obožavanje i maligno teoretiziranje (uglavnom usredotočeno na moć njenih roditelja).

Prošlog tjedna autor teksta imao je priliku upoznati djevojku koja stoji iza te slike. Ona je, na sreću, još uvijek osoba. Ona je i više od toga, ona je tinejdžerica. Zapravo, upravo bi njeno ekstremno tinejdžerstvo moglo biti ključno za njen utjecaj.

"Kad se oko mene nalazi previše ljude, jednostavno isključim svoj mozak kako se ne bih previše umorila"

Thunberg i još nekolicina drugih mladih klimatskih aktivista primali su prošlog ponedjeljka u Washingtonu nagradu Ambasador savjesti koju dodjeljuje Amnesty International. U prošlih 17 godina, Amnesty je ovu nagradu dodijelio drugim svjetskim ikonama: Nelsonu Mandeli, Colinu Kaepernicku i Aiju Weiweiju. Iza scene, prosjedi muškarci veselo su se pozdravljali. Stažisti i pomoćnici trčali su okolo. U nekoj od garderoba nalazila se Maggie Gyllenhaal.

Kad je Meyer ugledao Thunberg, u trapericama, tenisicama i ružičastoj majici, izgledala je mala, tiha i pomalo prestravljena. Thunberg ima Aspergerov sindrom koji ona naziva svojom "supermoći" i za kojeg kaže da joj omogućava da bude izravnija i otvorenija u razgovorima o klimatskim promjenama.

Kad su se našli u prostoriji daleko od meteža, Meyer je pitao Gretu kako se nosi s pritiskom javnosti.

"Kad se oko mene nalazi previše ljude, jednostavno isključim svoj mozak kako se ne bih previše umorila, jer ne mogu podnijeti baš sve. Teško je biti u središtu pozornosti. Ne volim to. Moram samu sebe uvjeravati da je to zbog dobrog razloga. Pokušavam reći nešto s obzirom na svu tu pažnju, kako bih svoju poziciju iskoristila da učinim nešto dobro", rekla je Thunberg.

Njeni su odgovori bili izravni, ali iskreni. Ponekad je tražila neku englesku riječ. Za razliku od političara i putujućih propovjednika koji su zatrovani medijskim treningom, ona je odgovarala na postavljena pitanja. Kad ju je Meyer pitao koja ju klimatska činjenica posebno brine, ona se namrštila i rekla kako se ne može sjetiti neke konkretne činjenice. Potom je dodala kako je zabrinuta zbog onoga za što je čula da će biti objavljeno na skorašnjem UN-ovu Međuvladinom panelu o podizanju razine mora. I mi isto, Greta.

"Starije generacije izdale su mlađe"

Izuzetno je neradikalna, barem kad je taktika u pitanju. Za razliku od drugih mladih klimatskih aktivista, poput članova pokreta Sunrise u SAD-u koji vode studenti u ranim 20-im godinama, ona odbacuje konkretne političke planove kao što je Green New Deal, upućujući političare da umjesto toga "slušaju znanost". Odbila je čak podržati određenu platformu u Europskoj uniji, gdje se proširio njen pokret Fridays for Future (Petci za budućnost). Na pitanje kako se drugi tinejdžeri mogu boriti protiv klimatskih promjena, Thunberg kaže: "Oni mogu sve. Postoji mnogo načina da se nešto promijeni". Potom je, kao primjere, navele priključivanje aktivističkom pokretu i glasanje na izborima.

Kad se Meyer zapitao jesu li prava mladih ljudi premalo zastupljena u političkom sustavu, Thunberg je malo oklijevala i onda odgovorila: "Ponekad se čini da je tako. Problemi koji su nam najvažniji nisu oni koji su na vrhu ljestvice prioriteta. Mladi ljudi su vrlo zabrinuti zbog klimatske krize i ekološke krize, a te su teme slabo zastupljene".

Iako je u govorima možda umjerena, može biti radikalna u svojim akcijama. Njen oblik protesta, školski štrajk, nije uobičajen u SAD-u, iako je u Europi nešto popularniji. Amerikanci na školovanje gledaju kao nešto što ponajprije koristi učenicima, a ne društvu. S druge strane je posao jer se obustava rada u SAD-u smatra oblikom protesta. Ali školu shvatite dijelom međugeneracijske razmjene blagostanja, učenici danas idu u školu tako da bi za 30 godina mogli pronaći posao i plaćati poreze i doprinose, onda se to dobro slaže s poantom Grete Thunberg koja kaže da su starije generacije izdale današnje mlade ljude jer nisu uspjele riješiti klimatske promjene. Ovaj gotovo ekonomski argument sasvim je točan.

Ni svetica, ni demon, ali privlači pozornost

A kad Thunberg govori o tome, posebice privatno, zvuči umnogome poput tinejdžerice: "Mi nismo odgovorni za ovo, ali mi smo ti koji ćemo morati živjeti s posljedicama, a to je nevjerojatno nepravedno".

To je način da shvatimo Thunberg tako da ne bude ni svetica, ni demon, ali da ipak privlači pozornost. Thunberg predstavlja jedinstvenu moralnu poziciju svakog tinejdžera. Ona može vidjeti svijet kroz "odrasle" moralne naočale, pa zna da je svijet nesavršeno mjesto. No za razliku od odrasle osobe, ona ne nosi nikakvu krivicu za to mračno stanje. Čini se da Thunberg ukazuje na to kad sebe naziva "djetetom", što često čini u govorima.

Tijekom razgovora s njom, autor teksta pitao ju je osjeća li dvostruku ulogu, teret svjesnosti pomiješan s nedostatkom krivnje.

"Da, naravno. Budući da smo tako mladi, naša perspektiva svijeta, naša percepcija svijeta je tako prazna. Nemamo mnogo iskustva. Mi ne kažemo, kao što mnogi odrasli kažu: 'Oh, ne možemo to promijeniti, jer to je oduvijek tako'. Definitivno nam je potrebna ta nova perspektiva da vidimo svijet".
Možda zato odraslima ide na živce. "Ovo dijete, a ona jest dijete, je preplašeno, a njeni roditelji dopuštaju da ju taj strah kontrolira", napisao je desničarski komentator Erick Erickson koji njene roditelje optužuje da su joj "uskratili razumno obrazovanje kako bi mogla prozivati odrasle". Jonathan Tobin iz The Federalista zabrinut je zbog nečeg drugog. Thunberg je "natjerala svoje roditelje na vegansku prehranu" te "maltretirala svoju majku da se odrekne karijere zbog koje je putovala zrakoplovima".
Može to biti pretjerana zabrinutost, ali Erickson i Tobin samo slijede veliku američku tradiciju. U toj zemlji, čak i prije nego što nekoga pozdravimo, pitamo se je li bio pogrešno odgajan.

"Pojavio se problem s cijelim svijetom, ali svi su dopustili da se nastavi"

No, treba navesti i druge argumente protiv retorike Grete Thunberg. Ako želi djelovati kao odrasli građanin, onda ju se kao takvu može i kritizirati. Ipak, novinar Christopher Caldwell u The New York Timesu zauzima možda i najčudniji stav od svih, tvrdeći da je njena poruka antidemokratska: "Demokracija često poziva da se sačeka i procijeni. Strpljenje je možda ključna vrlina demokracije. Klimatske promjene su ozbiljna tema. Ali reći 'Mi ne možemo čekati', znači prizivati podjednako ozbiljan problem".
Meyer je želio zahvaliti Caldwellu jer ga je podsjetio na njegovo djetinjstvo. Prije 20 godina, autor teksta bio je u restoranu s roditeljima, čitajući dječji znanstveni časopis ispod stola. U malom okviru na dnu stranice pisalo je nešto o efektu staklenika koji uzrokuju automobili i tvornice. Taj učinak mogao bi na kraju uništiti cijeli planet.

Meyer se uznemirio. Prekinuo je razgovor svojih roditelja koji su pričali o nečemu dosadnom, poput cijena nekretnina ili kojim putem treba krenuti kući.

"Je li ovo istina?" pitao je Meyer pokazujući na časopis.
"O da, svakako", odgovorio je jedan od roditelja.
"Radi li netko da se to otkloni?" rekao je Meyer.
"Ne, ljudi zapravo ne znaju kako to riješiti."

Autor teksta prisjeća se kako ga je nešto steglo u prsima. Bilo je to poput osjećaja koje odrasle osobe imaju kad je voljena osoba u opasnosti. Vidjeti krasan svijet kako se ljulja na rubu. Pojavio se problem s cijelim svijetom, a svi su dopustili da se nastavi dalje?

Caldwell je 1999. godine bio stariji nego što je Meyer danas, a SAD nije imao nikakvu nacionalnu klimatsku politiku. Od tada je Meyer završio osnovnu školu, pa gimnaziju, diplomirao na fakultetu, dvaput se selio po Americi, godinama radio kao novinar za tehnologiju te se četiri godine bavio klimatskim promjenama. Od tada je koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi porasla s 364 na 415 čestica na milijun. Unatoč tome, od tada SAD nije donio nikakvu novu nacionalnu klimatsku politiku.
Caldwell je u pravu kad kaže da je strpljenje demokratska vrlina, ali lijenost je kardinalni grijeh.

Možda samo mladi mogu otkriti razliku.