GRAĐANI ne bojkotiraju trgovine kao što su to radili prije dva tjedna, kad je počeo organiziran bunt protiv velikih poskupljenja cijena u Hrvatskoj.

U organizaciji platforme Halo, inspektore, danas se bojkotiraju sve trgovine i benzinske postaje, a od sutra se na tjedan dana bojkotira kupovina u Konzumu. Već je od jutros sam dojam bio da građani kupuju manje, a potvrđuju to i podaci Porezne uprave.

Iz podataka koji se tiču svih djelatnosti, vidljivo je da je broj računa danas do 15 sati u odnosu na prošli petak do 15 sati veći 16 posto, dok je iznos računa veći za 17 posto. U tablici i na grafu možete vidjeti razlike naspram pretprošlog petka kad se prvi put bojkotiralo, ali i razlike u odnosu na 17. siječnja kad se nije bojktoriralo.

Još veće razlika kod trgovina na malo

Što se tiče trgovina na malo, broj računa je u odnosu na prošli petak veći 25%, dok je iznos računa također veći za 37%. U odnosu na pretprošli petak, 24. siječnja, razlika je još veća - broj računa je veći za 48% dok je iznos računa također veći za 58%. Evo što kažu tablica i graf:

Svi ovi podaci samo potvrđuju snažan dojam da bojkot očigledno slabi. Vidimo da se i dalje kupuje manje prije bojkota, da i dalje postoje oni koji se pridržavaju bojkota, ali manje nego što je to bio slučaj prije tjedan dana ili pogotovo dva tjedna.

Organizatori idu dalje

Organizator bojkota Josip Kelemen iz Halo, inspektore ne smatra kako je došlo do fijaska

"Ovo nije fijasko. I dalje manje trošimo. Želimo pokazati da se glas potrošača može čuti, ipak su potrošači manje trošili i finalni rezultat ćemo vidjeti sutra", rekao je Kelemen za RTL. Očito se i ne misli odustajati od novih bojkota. Već od sutra se bojkotira Konzum.

"Očekujemo da potrošači od sutra bojkotiraju Konzum. Na njima je i njihovim poznanicima da odluče žele li ili ne žele bojkotirati. Jedino potrošač odlučuje o svojoj kupovini. Dok god budemo više kupovali i trošili, trgovci će dizati cijene. Potrošači su sami odlučili da žele bojkotirati Konzum", objasnio je Kelemen.

Jedan od razloga sigurno je taj što su organizatori bojkota zakomplicirali sa svojim uputstvima i infografikama oko bojkota raznih proizvoda. Osim velikog bojkota petkom, mnogima još nije jasno kada i što se bojkotira. No to je samo dio razloga, a glavnina se tiče ekonomske prirode.

Ekonomist nam objašnjava zašto je bojkot osuđen na propast 

Ekonomski analitičar Damir Novotny govori da je nerealno očekivati od ljudi da ne troše na dugi rok.

"Prije svega, organizatori nisu jasno definirali svoje ciljeve. Motiv može biti impulzivan, u tom smislu da je netko nezadovoljan i pridružuje se općem protestu. Ali ako se očekuje da će se nastaviti kontinuirano ustezanje potrošnje, tada je bojkot osuđen na propast.

Može se bojkotirati jedan dan ili jedan tjedan, ali ne može cijelu godinu. Odnosno, može pod pritiskom manjeg dohotka. Zato bi bojkot prvenstveno uspijevao u zemljama koje imaju niske dohotke i visoku nezaposlenost poput Nepala.

I zato ovdje sad imamo jednu paradoksalnu situaciju. Vi očekujete da će potrošači masovno odustati od potrošnje, ili kako bi inicijatori bojkota rekli - od plaćanja - ali to motivira one koji ionako nemaju dohotka, a ne one koji imaju novca i žele potrošiti. Govorim čisto iz ekonomskog, a ne sociološkog pogleda", rekao je Novotny.

"Od početka imaju jednu krivu pretpostavku"

"Kad su dohodci viši, vi kupujete i što treba i što ne treba. Ako imamo visoke dohotke, tada možete politički apelirati da se odustane kao znak protesta dan ili dva, ali ne možete očekivati da će trajati mjesecima i stoga sami pritisak da cijene budu niže je neučinkovit", govori.

Navodi da su organizatori uzeli u obzir pogrešnu pretpostavku da su dućani tu samo za tri milijuna hrvatskih potrošača.

"Oni su tu i za 10, 20 milijuna turista. Ovih nekoliko stotina tisuća ljudi koji će se priključiti bojkotu ne znače puno za trgovce. I to je još jedan od razloga zašto je bojkot besmislen", objasnio je Damir Novotny.

Što je zapravo uzrok cijena i zašto je tako teško da bojkot uspije?

Na koncu, potvrdile su se najave brojnih analitičara kako se bojkotom dugoročno ne utječe na cijene, odnosno na inflaciju. Puno je faktora koji zapravo utječu na cijene. Zbog njih je teško očekivati da ovakvi bojkoti mogu smanjiti inflaciju hrane.

Ekonomski analitičar Hrvoje Serdarušić nam je odgovorio na pitanje zašto su cijene zapravo tolike kolike jesu.

"Tu su strukturni faktori koji se odnose na dugoročne karakteristike tržišta hrane u Hrvatskoj i regiji. To su velika ovisnost o uvozu hrane. Hrvatska uvozi znatan dio prehrambenih proizvoda, što znači da je izložena cijenama na međunarodnim tržištima i valutnim oscilacijama.

Imamo i visoku koncentraciju maloprodajnog sektora, nekoliko velikih trgovaca dominira tržištem, što smanjuje konkurenciju i omogućava sporije prilagodbe cijena prema dolje. Kontra pitanje je zašto pak drugi ne dolaze ako tu vladaju ogromni profiti? Odgovor leži u povećanim rizicima.

Marže u maloprodaji su često veće nego u razvijenijim europskim zemljama, što doprinosi višim cijenama. Opet, pitanje rizika je ono o čemu obični potrošač ne može voditi brigu. Povećanje ponude i olakšanje konkurencije svakako bi utjecalo na smanjenje cijena", govori i dodaje da Hrvatska nije samodostatna u proizvodnji ključnih prehrambenih artikala.

Uzrok je i rast minimalne plaće

Kaže i da su uzrok ciklički faktori poput globalne inflacije, geopolitičkih poremećaja, visoke inflacije hrane koja ukazuje na sporu transmisiju mjera Europske centralne banke te činjenice da Hrvatska ima ponajveći rast osobne potrošnje.

Faktor je turistička sezona koja, govori Serdarušić, utječe na povećanu potražnju, što je posebno očito na obali.

"I rast minimalne plaće, prosječnih plaća i socijalnih transfera podržava kupovnu moć, čime se omogućava trgovcima da drže više cijene. Indeksacija mirovina i socijalnih davanja dodatno povećava potrošnju", dodaje.

Ističe da je Hrvatska smanjila PDV na hranu, ali trgovci nisu u potpunosti prenijeli tu korist na potrošače.

"Subvencije poljoprivredi nisu usmjerene na povećanje produktivnosti, već više služe za kratkoročno preživljavanje sektora. Da budem izravniji, direktna korist pojedincima, trošak cijelom društvu. Subvencije treba izbjegavati što češće i što dublje. Mnogi se neće složiti s ovim", kaže.

Kaže i da se rijetko provode kontrole, ali i da trgovci i proizvođači nalaze načine kako kompenzirati kroz druge proizvode zamrzavanje cijena zbog čega je, kaže, ta mjera zabluda. Navodi i da je faktor jak dolar jer, osim što utječe na skuplju naftu, mnoge robe i sirovine se plaćaju upravo u dolarima.