JOŠ OD POČETKA pandemije covida-19 svako malo u medijima i na društvenim mrežama netko lansira neke teze i neke nove argumente koji bi trebali biti dokaz da covid-19 nije ni približno toliko opasna bolest kakvom se prikazuje, da je više ili manje u rangu gripe, što podrazumijeva da je cijela uzbuna oko pandemije prenapuhana, a protuepiemijske mjere koje se poduzimaju pretjerane budući da ništa slično drastično ne poduzimamo u sezonama gripe.

Štoviše, bilo je i medicinara i tzv. stručnjaka koji su znanstvenike koji covid-19 predstavljaju kao ozbiljnu prijetnju, osobito u izglednom jesenskom valu u kojem će se pojaviti u kombinaciji s gripom, prozvali kao širitelje panike pa čak i teroriste.

Kao jedan od ključnih argumenata u tom kontekstu obično se poteže činjenica da većina zaraženih prolazi bez simptoma ili samo s blagim simptomima, ispod radara, što pak znači da je smrtnost od covida-19 znatno manja nego što se čini kada se broj umrlih podijeli s brojem potvrđenih slučajeva (CFR). Opčinjeni jednim jedinim parametrom - smrtnošću covida-19 - poricatelji ozbiljnosti te bolesti uvijek iznova rade razne izračune udjela umrlih u ukupnom broju zaraženih, što se naziva IFR, kako bi pokazali da je riječ o relativno blagoj bolesti koja ne bi trebala biti razlogom za .razorne posljedice što ih uzrokuju lockdowni. Kako ćemo pokazati u ovom tekstu, to je pogrešna i štetna fiksacija.

Naime, takvi pokušaji smirivanja panike uzrokuju opasan kontraefekt jer ljude potiču da se ponašaju kao da je sve manje-više normalno, kako se uobičajeno ponašaju za sezonskih gripa. Štetne posljedice takvog poricanja više su nego očite u zemljama u kojima su loše politike uzrokovale nekontrolirano širenje virusa, na stotine tisuća nepotrebnih smrti od covida-19, nepotrebne viškove smrti od drugih bolesti zbog prekapacitiranih i blokiranih sustava te u konačnici još veće štete za ekonomije.

Ovo posljednje evidentno je i u Hrvatskoj gdje ponovno ubrzano širenje covida-19 šteti turističkoj sezoni, važnoj grani hrvatske privrede. Naime, Hrvatska ne može imati nikakve koristi od toga što će se u medijima na hrvatskom jeziku umanjivati ozbiljnost covida-19 jer će turisti reagirati na rast broja zaraženih i mrtvih te na napise u svojim medijima, a ne na demagoška poricanja hrvatskih političara i tzv. stručnjaka. S druge strane relativizacija covida-19 ohrabrit će mase hrvatskih građana da se ponašaju neodgovorno, što mnogi turisti sa žaljenjem već uočavaju.

Nastojanja da se ublaži percepcija opasnosti koju predstavlja covid-19 u nekom su smislu razumljiva. Strah i napori na zaustavljanju te bolesti paralizirali su gospodarstva širom svijeta, uzrokovali su jednu od najvećih ekonomskih kriza u posljednjih stotinjak godina i natjerali čovječanstvo da se ponaša kako se nije naviklo ponašati. Stoga je smisleno iznova i iznova postavljati pitanje koje su poduzete mjere neophodne i primjerene, a koje neefikasne ili pretjerane. No to ne znači da postoji opravdanje da se znanstvene činjenice prilagođavaju partikularnim političkim i ekonomskim interesima.

Ovdje je odmah na početku važno napomenuti da brojni parametri koji predstavljaju svojstva virusa, poput zaraznosti i smrtnosti, koji se predstavljaju u studijama i u ovom tekstu, značajno variraju od države do države te da to po prirodi stvari ne mogu biti jednoznačni brojevi jer ovise o brojnim čimbenicima, primjerice o tome koliko je starijih u populaciji, kolika je gustoća naseljenosti u nekom žarištu, kakve su društvene navike ljudi, kakvi su kvaliteta i kapaciteti nekog zdravstvenog sustava, je li se virus značajnije proširio i ušao u sve dijelove društva, uključujući i bolnice i umirovljeničke domove itd.

Svojstva bolesti određuju prioritete u odgovorima javnog zdravstva

Danas o covidu-19 znamo puno više nego prije mjesec ili dva pa možemo bolje procijeniti koliko je opasan. No pritom trebamo imati na umu da zarazna bolest nije opasna samo ako je jako smrtonosna. Naprotiv, kako smo već pisali na Indexu, neke pandemije s najvećim brojem žrtava u svijetu uzrokovali su virusi koji nisu spadali u kategoriju najubojitijih, poput virusa ospica koji je jedan od najzaraznijih patogena. Prije ere cijepljenja u svijetu je tijekom epidemija ospica koje su se događale svakih nekoliko godina umiralo po nekoliko milijuna ljudi. S druge strane, žrtve epidemija puno smrtonosnije ebole broje se u tisućama.

Koliko je neka zarazna bolest opasna ovisit će o mnogim faktorima, uključujući i smrtnost i zaraznost, a prioriteti zdravstvenih politika obično se definiraju u skladu sa sljedećim ključnim čimbenicima:

A) Koliko ljudi je zahvaćeno ili može biti zahvaćeno bolešću

B) Koje su posljedice bolesti, što podrazumijeva smrtnost, invaliditet, patnju bolesnika, posljedice za obitelji, ekonomske posljedice (bolovanja, troškovi liječenja i sl.), društvene posljedice (pravednost, stigmatizacija i sl.) itd.

C) Koliko se lako možemo zaštititi od bolesti (primjerice, imamo li lijekove i cjepiva ili ne).

Što danas znamo o navedenim čimbenicima koji su ključni za formiranje zdravstvenih politika, odnosno odgovora zdravstvenih sustava na novu pandemiju?

A) Koliko ljudi je zahvaćeno ili može biti zahvaćeno bolešću?

Koliko se ljudi u svijetu može zaraziti covidom-19 ovisit će o više čimbenika, prije svega o zaraznosti virusa SARS-CoV-2 koja se okvirno predstavlja baznim reproduktivnim brojem R₀.

U jednoj studiji objavljenoj u časopisu Immunity procijenjeno je da je R₀ covida-19 negdje između 2 i 6, što je značajno više od R₀ gripe koji se kreće od 1,5 do 1,8. Međutim, jedno novo istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Cell pokazalo je da u nekim dijelovima svijeta u posljednje vrijeme počinje dominirati novi soj G614 koji bi mogao biti između tri i devet puta zarazniji od onog koji je u prvih nekoliko mjeseci pandemije harao Europom. Kada bi to značilo da počinje dominirati virus koji češće uzrokuje oboljenja gornjih dišnih putova, a time i blaže kliničke slike, bila bi to dobra vijest. Međutim, za sada nema studija koje bi to potvrđivale. Naprotiv, autori rada u Cellu ističu da se, uz određenu metodološku ogradu, prije može zaključiti da virus u područjima u kojima trenutno dominira uzrokuje još veću smrtnost.

S druge strane, što je neka bolest zaraznija, to se brže širi i teže se zaustavlja jer je za stjecanje kolektivnog imuniteta - bilo prirodnog prebolijevanjem ili umjetnog cijepljenjem - potrebna veća razina kolektivnog imuniteta stanovništva. Primjerice, za kolektivni imunitet potreban za zaštitu od vrlo zaraznih ospica potrebna je procijepljenost od oko 95%.

Čak i kada bismo prihvatili gore navedene konzervativnije procjene R₀ za covid-19, pa uzeli da je on negdje između 2 i 6, prema jednostavnoj formuli:

Prag kolektivnog imuniteta = 1-1/R0

proizlazi da bi covid-19 trebalo preboljeti između 50% i 83% stanovništva da bi se razvio kolektivni imunitet (pogledajte tablicu dolje). Ako se potvrdi novi nalaz prema kojem sve više dominira mnogo zarazniji soj, taj udio postaje još veći.

Što to znači? Budući da je SARS-CoV-2 novi virus te da za njega trenutno ne postoji cjepivo, potencijalno se velik dio stanovništva svijeta može zaraziti njime, a njegovo širenje neće stati na nekoliko milijuna ni na nekoliko stotina milijuna oboljelih.

Prema procjenama američkog CDC-a (Centers for Disease Control) broj ljudi koji su u SAD-u zaraženi covidom-19 oko 10 puta je veći od potvrđenog. Pod pretpostavkom da slično možemo primijeniti na cijeli svijet, virusom SARS-CoV-2 od početka godine do danas zaraženo je više od 100 milijuna ljudi. No to je još uvijek jako daleko od broja onih koji se godišnje zaraze manje zaraznom sezonskom gripom. Naime, prema procjenama WHO-a u svijetu svake godine od gripe oboli oko milijardu ljudi.

Za očekivati je da covid-19, unatoč tome što je zarazniji od gripe, još uvijek nije stigao zaraziti milijardu ljudi jer je, prema svemu što znamo, krenuo tek prije nešto više od pola godine i to od nekolicine oboljelih u jednom žarištu u Kini. Sezonska gripa ima neusporedivo jaču startnu poziciju - prelijeva se sa stotina milijuna zaraženih na suprotnoj poluci Zemlje. Osim toga, širenje covida-19 značajno je usporeno masovnim lockdownovima koji se za gripu ne primjenjuju.

Prema WHO-u, od oko milijardu oboljelih od gripe godišnje, između tri i pet milijuna ljudi oboli teško, a između 290.000 i 650.000 umre. Riječ je, naravno, o procjenama, a ne o prijavljenim brojkama, koje su značajno niže. Budući da je SARS-CoV-2 višestruko zarazniji od gripe, za očekivati je da bi u svijetu od njega moglo oboljeti više milijardi ljudi prije nego što se njegovo širenje zaustavi razvojem kolektivnog imuniteta, pod uvjetom da je taj imunitet trajnije prirode.

Konačno, jedna nova studija objavljena u uglednom medicinskom časopisu The Lancet provedena u Španjolskoj na uzroku od 61.000 ispitanika pokazala je da bi puštanje da virus cirkulira u populaciji kako bi se razvio kolektivni imunitet bilo nemoralno jer bi se time uzrokovao golem broj smrti. Naime, serološki testovi otkrili su da je u toj zemlji samo 5% ljudi imalo antigene, a pritom je umrlo 28.300 ljudi. Za kolektivni imunitet, pišu autori, trebalo bi se prokužiti najmanje 60% populacije. Iz toga slijedi da bi za takvu zaštitu u Španjolskoj trebalo umrijeti skoro 340.000 ljudi. 

Slične studije u Kini i Sjedinjenim Državama također su pokazale da veći dio populacije nije bio izložen koronavirusu, čak i u područjima u kojima je bilo većih žarišta i velik broj zaraženih, ističu u komentaru autori.

Virus se širi u predsimptomatskoj fazi bolesti

Ubrzanom širenju covida-19 pogoduje svojstvo virusa da ga zaražena osoba može prenijeti čak i ako ne pokazuje simptome – uglavnom u predsimptomatskoj fazi, ali čak i asimptomatski, što znači da ga šire i oni koji nikada ne razviju simptome. To virusu olakšava širenje, a zdravstvenim sustavima otežava praćenje i kontrolu bolesti. Za usporedbu, SARS je bilo puno lakše suzbiti jer su svi oboljeli uglavnom imali vrlo teške simptome pa ih nije bilo teško identificirati i izolirati.

Kada tome još dodamo i činjenicu da blage simptome uglavnom razvijaju mladi te da je njih teže pridobiti da disciplinirano poštuju mjere društvenog distanciranja, jasno je zašto je covid-19 teško efikasno zaustaviti bez rigoroznih mjera lockdowna. Konačno, budući da ni jedno svjetsko gospodarstvo ne može dugo podnijeti lockdown, jasno je zašto su crne prognoze za covid-19 realistične, a ne nepotrebno širenje straha.

Sezonalnost virusa nije izražena

Budući da je SARS-CoV-2 nov u populaciji te da je vrlo zarazan, njegov potencijal za širenje ne slabi značajno u toplijem i vlažnijem dijelu godine kao što slabi kod manje zaraznih bolesti poput prehlada i gripa na koje je veliki dio populacije stekao barem neki imunitet. Iskustva sa širenjem virusa u toplijim dijelovima svijeta te ponovno izbijanje žarišta u europskim zemljama u kojima je trenutno ljeto ovo jasno potvrđuju, baš kao i znanstvene studije provedene u laboratorijima. To je ozbiljan problem jer se nitko ne može značajnije opustiti.

Konačno brojna nova istraživanja pokazuju da se SARS-CoV-2 ne širi samo kapljicama nego i aerosolom, sitnim kapljicama manjim od 5 mikrometara i suhim česticama. To pak znači da može dugo lebdjeti u zraku i prenositi se na udaljenosti značajno veće od metar i pol. Osim toga, to ostavlja mogućnost da se širi i samim disanjem te da se može prenijeti kroz uređaje za klimatizaciju.

Ovisnost covida-19 o temperaturi

B) Koje su posljedice bolesti?

Kako smo već naveli, jedno od mjerila veličine problema koji predstavlja neka bolest su posljedice, a one podrazumijevaju smrtnost, invaliditet, patnju bolesnika, posljedice za obitelji, ekonomske posljedice (bolovanja, troškovi liječenja i sl.), društvene posljedice (pravednost, stigmatizacija i sl.) itd.

Na samom početku pandemije, kada se još nije znalo koliki udio oboljelih prolazi s blagim simptomima, smrtnost se izražavala udjelom smrtnih ishoda među potvrđeno oboljelima (CFR). S vremenom, kako je postalo jasno da mnogi blaže oboljeli prolaze ispod radara, napravljene su velike serološke studije koje su otkrile koliki bi mogao biti udio smrti u broju ukupno zaraženih (IFR). Prema časopisu Nature razne studije i modeli do sada su pokazali da se IFR covida-19 kreće od 0,6% u Kini, preko 0,7% u Francuskoj do 1% u Brazilu i Španjolskoj, što je desetak puta više od IFR-a za sezonsku gripu koji je uglavnom manji od 0,1%. Pritom treba imati na umu da je IFR vrlo teško precizno odrediti, osobito u zemljama u kojima je vrlo mali udio populacije obolio. Naime, što je manji postotak oboljelih, to je utjecaj greške testova na ishod veći, a ta greška je uvijek moguća, čak i kod najpouzdanijih testova. Osim toga, u zemljama u kojima se virus nije značajnije proširio lakše je zaštititi ranjive skupine, pa rezultat ni u tom smislu nije reprezentativan. IFR postaje značajno veći ako virus uđe u bolnice i umirovljeničke domove.

Konačno, specifični mortalitet od covida-19 u New Yorku trenutno se kreće oko 0,3% - oko 23.000 smrti na 8.400.000 stanovnika (što je oko dva puta više od populacije Hrvatske), što znači da je čak i taj postotak tri puta veći od najvišeg IFR-a gripe. Pritom treba imati na umu da će specifični mortalitet čak i u jako pogođenim žarištima nastaviti rasti dok god se bolest može nastaviti širiti. Osim toga aktivni slučajevi u New Yorku još se uvijek broje u stotinama tisuća (grafikon dolje), što znači da će, nažalost, još mnogi umrijeti. Konačno, specifični mortalitet uvijek će biti značajno niži od IFR-a jer IFR računa samo sa zaraženom populacijom, a mortalitet s ukupnom koja je uvijek mnogostruko veća. Prema rezultatima seroloških testova u New Yorku je u drugoj polovici travnja tek svaka peta osoba bila pozitivna. Danas je taj udio sigurno veći, no još uvijek je daleko od praga kolektivnog imuniteta, što potvrđuje činjenica da se virus i dalje širi.

Dakle, koji god način računanja smrtnosti da uzmemo, nema dvojbe da je covid-19 smrtonosniji od sezonske gripe, barem za sada dok još nemamo imuniteta ni prirodnog ni stečenog cijepljenjem. U prilog tome govori i činjenica da se broj potvrđeno umrlih od covida-19 u svijetu već sada približio gornjim procjenama za broj smrti koje uzrokuje sezonska gripa. Do sada je od covida-19 umrlo oko 560.000 ljudi, a kako smo već naveli, od sezonske gripe godišnje umire između 290.000 i 650.000. Pritom brojka za covid-19 predstavlja broj potvrđenih slučajeva, dok su brojke za gripu procjene koje su po samoj prirodi računanja mnogostruko veće od broja potvrđenih slučajeva jer uključuju i sezonski višak smrti koji se može povezati s gripom. Za ilustraciju, u posljednjih šest sezona gripe prema CDC-u broj prijavljenih smrti od gripe u SAD-u (s izračunom kakav sada imamo za covid-19) kretao se između 3.448 i 15.620. Po istom načinu računanja broj mrtvih od covida-19 u SAD-u je već sada oko 137.000, a kraj pandemije se ne nazire.

Kada je riječ o "pravednosti", valja istaknuti da je u brojnim zemljama, osobito u SAD-u, zabilježeno je da je udio teže oboljelih i umrlih značajno veći među pripadnicima manjinskih naroda, odnosno među siromašnima.

Covid-19 uzrokuje brojne bolesti i oštećenja

Analize posljedica covida-19 pokazale su da on uzrokuje brojne različite bolesti od upale pluća i akutnog respiratornog sindroma, preko krvožilnih oboljenja i dijabetesa do bolesti živčanog sustava, otkazivanja organa, sepse i smrti. Neka od tih oštećenja mogu imati trajne posljedice. Čak i zdravi ljudi mogu razviti teške kliničke slike, mada značajno rjeđe nego kronični bolesnici i stariji. Postoje čak studije koje pokazuju da zdrave, mlade osobe s blagim simptomima mogu doživjeti moždane udare te da covid-19 kod zdravih može pokrenuti dijabetes.

Značajan porast broja slučajeva oštećenja mozga

Neurolozi su u srijedu u znanstvenom časopisu Brain objavili kako je njihova studija na 40-ak pacijenata koji su preboljeli covid-19 s blagim simptomima, pokazala da je desetak njih imalo upalu središnjeg živčanog sustava, 10 je imalo bolest mozga s delirijem ili psihozom, osam je imalo moždane udare, a osam lošu funkciju perifernih živaca, najčešće dijagnosticiranu kao Guillain-Barreov sindrom, odnosno imunološku reakciju koja napada živce i uzrokuje paralizu, a koja je fatalna u 5% slučajeva. Stručnjaci su stoga zabrinuti da bi virus dio populacije mogao ostaviti sa suptilnim oštećenjima mozga koja postaju očita tek u godinama koje dolaze. Koliki je njihov udio među oboljelima tek će trebati istražiti.

Veliki dio problema također je činjenica da covid-19 uzrokuje velik broj hospitalizacija među potvrđeno oboljelima. On varira među zemljama, no jedna veća analiza provedena u SAD-u na 2449 pacijenata pokazala je da je između 20% i 31% potvrđeno oboljelih bilo hospitalizirano te da je između 4,9% i 11,5% završilo na intenzivnoj njezi.

To jako opterećuje zdravstvene sustave i otežava njihovo funkcioniranje pa mnogi koji boluju od drugih bolesti ne mogu dobiti potrebnu dijagnostiku i skrb. Osim toga, virus može iz stroja izbaciti cijele timove medicinskih djelatnika pa i cijele odjele bolnica, ne samo zato što će neki od njih teško oboljeti budući da su izloženi velikom virusnom opterećenju, nego i zato što će mnogi morati u samoizolaciju čak i ako nemaju virus već zbog same činjenice da su bili u kontaktu s njim. Naime, neprihvatljivo je da medicinsko osoblje za koje postoji sumnja da može biti zaraženo, nastavi raditi s visokorizičnim bolesnicima i starijima. Covid-19 tako u žarištima može značajno smanjiti ionako preopterećene resurse. U konačnici to rezultira povećanjem smrtnosti od drugih bolesti. Iz svega navedenog vrlo je jasno da umanjivanje ozbiljnosti covida-19 i puštanje da se širi ne rješava problem paraliziranja sustava i povećanja smrtnosti od drugih uzroka već ga, naprotiv, povećava.

Konačno treba imati na umu da će covid-19 uzrokovati brojne psihičke probleme. Prema WHO-u, glavni psihološki utjecaj covida-19 do danas su povećane stope stresa ili anksioznosti. No kako se uvode nove mjere i utjecaji - posebice karantena i njeni učinci na uobičajene aktivnosti, rutine i prihode - očekuje se porast razine usamljenosti, depresije, štetnog konzumiranja alkohola i droga te samoozljeđivanja ili samoubilačkog ponašanja

Golema ekonomska šteta

Budući da su, u nedostatku cjepiva, jedina zaštita od covida-19 protuepidemijske mjere društvenog distanciranja, ta bolest ima razoran učinak na gospodarstva, osobito na turizam. U tom smislu covid-19 je već do sada uzrokovao neusporedivo veće štete od svih pandemija zajedno koje su se pojavile u 21. stoljeću – SARS-a, MERS-a i svinjske gripe. Sredinom svibnja Asian Development Bank (ADB) objavila je procjenu prema kojoj bi covid-19 svjetskom gospodarstvu mogao uzrokovati gubitke između 5,8 i 8,8 tisuća milijardi američkih dolara, što je ekvivalent 6,4% do 9,7% svjetskog BDP-a. Za usporedbu, SARS je 2003. uzrokovao gubitak od oko 54 milijarde dolara.

Covid-19 također predstavlja golem ekonomski teret za zdravstvene sustave jer je udio hospitalizacija velik, a one često traju više tjedana.

Ne umiru samo 'stariji koji bi ionako umrli'

Iskustva s covidom-19 jasno pokazuju da su teški simptomi i najteži ishodi najučestaliji među starijima. Prema američkom CDC-u 31% svih potvrđenih slučajeva, 45% hospitalizacija, 53% hospitalizacija na intenzivnoj njezi te oko 80% svih smrti povezanih s covidom-19 zabilježeno je među starijima od 65 godina.

Na temelju takvih statistika u javnosti, osobito među mlađom populacijom, raširio se krivi dojam da od covida-19 teško oblijevaju i umiru samo stariji ljudi po staračkim domovima i bolnicama koji "ionako ne bi još dugo živjeli".

Istina je bitno drugačija. Jedno istraživanje koje su proveli škotski stručnjaci pokazalo je da je prosječan Britanac ili Talijan koji je preminuo zbog komplikacija povezanih sa zarazom od koronavirusa izgubio oko 11 godina života, odnosno da bi toliko u prosjeku još živio da nije obolio.

Također, WHO je još u travnju upozorio da covid-19 nerijetko uzrokuje teške simptome kod mlađih od 60 godina. U Italiji, jednoj od najpogođenijih zemalja na svijetu, 10% do 15% svih osoba na intenzivnoj njezi bilo je mlađe od 50 godina. U Južnoj Koreji, jedna od šest umrlih osoba bila je mlađa od 60 godina.

Smrt kod mlađih od 15 godina vrlo je rijetka, međutim, pokazalo se da je oko 50% od onih koji ipak jesu umrli imalo još neku respiratornu infekciju, što je upozorenje da bi na jesen, u novoj sezoni gripe i prehlada, teže kliničke slike mogle biti učestalije.

Kakve sve trajne i teške posljedice covid-19 može uzrokovati kod mladih, tek će vrijeme pokazati.

C) Koliko se lako možemo zaštititi od bolesti?

Od covida-19 teško se možemo zaštititi jer još uvijek nemamo razvijena cjepiva, a mala je nada da će ih biti do kraja godine. Trenutno se na ljudima testira 18 cjepiva, a neka su u posljednjoj trećoj fazi ispitivanja na ljudima (postoji i četvrta, no to je praćenje učinaka cjepiva nakon što se puste u opticaj). No čak i ako se neko do kraja godine pokaže kao učinkovito, pitanje je koliko će još trebati čekati da ga se dovoljno proizvede i distribuira po svijetu.

Ispitivanja su pokazala da neki lijekovi, poput antivirotika remdesivira i kortikosteroida deksametazona, imaju neki manji povoljan učinak na težinu bolesti, a trenutno se istražuju i neki drugi već postojeći lijekovi. No, za sada nema indicija da neki lijek može zaustaviti virus.

Kako se covid-19 uglavnom prenosi kapljično, a manje aerosolom, koji dulje lebdi u zraku, određenu zaštitu pružaju i maske.

Sve navedeno znači da su nam za sada jedina rješenja za suzbijanje covida-19 održavanje društvene distance (testiranje, praćenje te izoliranje oboljelih i kontakata), maske i osobna higijena, osobito pranje ruku.

Budući da je virus vrlo zarazan, teško je zaštititi sve najranjivije – kronične bolesnike, ljude s krvožilnim i plućnim bolestima, imunokompromitirane, pretile, oboljele od dijabetesa, ljude s visokim tlakom, starije itd. Što se bolest više raširi, to je rizične teže izolirati jer to podrazumijeva da je teže osigurati da su zdravi svi oni koji s njima dolaze u kontakte – članovi obitelji, njegovatelji, medicinski djelatnici, zubari, trgovci itd. To pak podrazumijeva da će se zdravstveni sustavi u svojim politikama prema covidu-19, prilikom zatvaranja nekih segmenata društva i gospodarstva, koja će vjerojatno povremeno biti nužna, morati upravljati procjenama o tome koliko su ti segmenti važni za društvo i ekonomiju s jedne strane te koliku prijetnju za širenje virusa predstavljaju s druge. Pojednostavljeno govoreći, u slučaju intenzivnijeg širenja ponovna zatvaranja mogla bi biti nužna, a tada će trebati odlučivati između škola i noćnih klubova.

Zaključimo, prema svemu što danas znamo covid-19 je opasna bolest, opasnija od gripe, a svako demagoško umanjivanje njegove opasnosti u biti je samo povećava - s jedne strane jer otežava borbu s njime, a s druge zato što smanjuje osjećaj važnosti odgovornog ponašanja koje nam je strano i neugodno.