Zašto je hrvatska vlast odšutjela Šakićev sprovod?

OPET se morao oglasiti Efraim Zuroff iz Jeruzalema pa da netko u hrvatskoj vlasti shvati da je preminuli ustaški zločinac Dinko Šakić ovih dana ispraćen u odori NDH i uz svećeničko veličanje Nezavisne Države Hrvatske. Dotad nitko nije ni trepnuo. Predsjednik Stjepan Mesić na Zuroffovo je pismo uzvratio suhoparnim priopćenjem. Vlada mudro šuti jer misli da je se ništa ne pita.

Policija o svemu što se odigravalo u bolnici Dubrava i Krematoriju na Mirogoju - naravno - nema pojma. Bilo bi čudno da ima. Ni Državno odvjetništvo "nema dovoljno informacija" pa čeka da netko od prisutnih na ispraćaju podnese kaznenu prijavu. Šuti i Kaptol. A dominikanci, crkveni red kojem pripada notorni pater Vjekoslav Lasić, tvrde kako svećenik koji je ispratio pokojnog Šakića može biti discipliniran jedino u slučaju - hereze. Veličanje ustaškog zločinca očito ne spada u tu kategoriju.

I tako, zapovjednik Jasenovca je umro, oprostio se od najdražih u ustaškoj odori i na vječno počivalište ispraćen kao "ponos svakog Hrvata". Očišćen je od svih grijeha jer, kaže pater Lasić, "ako je Dinko i učinio nešto što nije bilo u skladu s Božjim zakonom, sigurni smo da mu je Bog sve oprostio". I tako je Šakić na vrata Raja stigao s najboljim preporukama. A tamo bi se - ako Bog imalo vjeruje svojim dominikancima - mogao sastati s kumom svoje djece, poglavnikom Antom Pavelićem. Njega je pater Lasić još devedesetih godina pozdravio "na Nebu s nevinom dječicom". Sva sreća da kršćanski Bog svojim vjernicima oprašta sve. Pa čak i ubojstva nevine djece. O mrtvima sve najbolje.

Tko se nije skrio, magarac je bio

No, dosta s morbidnostima. Šakić je, eto, uzletio na ono Lasićevo Nebo, skrasio se na nekom boljem mjestu od zatvorske bolnice, dok je Hrvatska ostala zarobljena s ustaškim avetima. Taman je Vlada uvjerila javnost kako ne potiče ustaštvo već ga svesrdno osuđuje, taman je policija globila jednog klipana s ustaškom kapom, taman je suspendiran policajac koji je trebao čačkati po Thompsonovu veličanju ustaštva, taman su svi složno zaklopili oči i povikali: "Tko se nije skrio, magarac je bio!", kad je na Mirogoju (ne baš pod arkadama, ali poviše njih) javno i uz veličanje NDH pokopan ustaški zločinac i zapovjednik Jasenovca. On se nije skrio, ali nije ni magarac bio.

Magarci su svi oni koji misle da se ovako daleko u Hrvatskoj više ne može ići. Oni koji su vjerovali kako je davno prošla 1995. godina kad se Franjo Tuđman u Argentini grlio s Dinkom i Esperanzom Šakić, kad je dična Aleksa Crnjaković za državni Vjesnik radila intervju s ustaškim zločincem (a ovaj rekao da bi sve napravio opet), kad je pater Lasić svake godine nekažnjeno pozdravljao Poglavnika koji uživa "s nevinom dječicom u Raju", a Thompson još uvijek razmišljao koliko mu se isplati biti ustaša. Ali čak i tada, u takvim devedesetima, ukazao se Efraim Zuroff. Tri godine nakon Tuđmana i Crnjakovićke otkrio je Zuroffa i iskamčio njegovo izručenje Hrvatskoj. Bio je to kraj desetljeća, ali čak i tada i čak u Tuđmanovoj Hrvatskoj Šakić je osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništvom.

Hrvatska vlast nemoćna bez Zuroffa

Danas, deset godina kasnije, Hrvatska se s "dignitetom" oprostila od ustaškog zločinca. Svećenik je uz prešutni blagoslov Kaptola poručio kako bi se "svaki pošteni Hrvat trebao ponositi Šakićevim imenom", a za sud koji mu je presudio ustvrdio da je "osudio Hrvatsku i hrvatski narod". I sve to službena Hrvatska je odšutjela. Nitko ni da trzne. Mesić čeka Zuroffova pisma kako bi pisao priopćenja, Kosor šuti kad bi trebala govoriti, DORH čeka prijavu i moli da je ne dočeka, policija gura glave u žardinjere, a Ivo Banac, šef Hrvatskog helsinškog odbora, ustaje u zaštitu slobode govora patera Lasića.

Zar je moguće da je javna osuda ustaštva rezervirana samo za Thompsonove koncerte? Zar Vlada osuđuje ustaštvo jedino kad se na koncertu dižu ruke, a ne kad zapovjednik Jasenovca leži na odru u ustaškoj uniformi? Zar svaki puta moramo čekati da se oglasi nesretni Zuroff, pa da se prestanemo igrati skrivača?

A javnost mudro šuti

Kaže odvjetnik Veljko Miljević da se patera Lasića može odmah zakonski sankcionirati sa šest mjeseci zatvora. Do toga gotovo sigurno neće doći. Ali to je čak manje važno. Važnija je javna osuda. Nije toliko bitno što je jednom klipanu naljepljena kazna zbog ustaške kape, ako sada svi prešute činjenicu da je ustaški časnik pokopan na svečanoj ceremoniji na Mirogoju. I da nitko nije osjetio potrebu makar protokolarno se oglasiti.

"Nedovoljna obrazovanost mladih ljudi uzrok je zla", izjavila je nedavno potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor govoreći o buđenju ustaške nostalgije. "Učenje o tom dijelu povijesti trebalo bi pojačati, a mlade obavezno odvesti da vide Jasenovac". E pa, ovo je mogla biti savršena prilika da mladi, umjesto u koncentracijski logor, odu na grob njegovu zapovjedniku. Tamo bi dobili duhovnu preporuku o tome što se očekuje od pravih Hrvata, a možda i nadahnuće za buduće Thompsonove koncerte. Ipak, nije kasno. Bit će prilike da se hodočasti na Šakićev grob. I da Kosorica naglasi "koliko Vlada radi na osudi ustaštva i ustaških zločina".

Foto: Glas Javnosti

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara