NA ZIDU jedne karlovačke zgrade prije šest godina nacrtan je veliki mural s likom Miroslava Krleže. Bilo je to u sklopu projekta Krleža u Karlovcu u povodu 120. godišnjice njegova rođenja, objašnjava Marin Bakić iz karlovačke Udruge za razvoje građanske i političke kulture Polka. Crtali su "da se oplemeni prostor i promiče kritiku te da se ukaže na karlovačku intelektualnu tradiciju, posebno na Karlovčane koji su povezani s Krležom, u prvom redu Stanka Lasića, Slavka Goldsteina i Josipa Vaništu", kaže Bakić.

U Karlovcu murali Krleže, Mihalića, Jarnević...

Na zgradu je potom stavljena nova fasada, a Krleža je nestao. Do ove godine kad su ga ponovno nacrtali. Istodobno, jedan karlovački gradski kotar organizirao je oslikavanje dviju fasada likovima Slavka Mihalića i Dragojle Jarnević. U Polki pripremaju mural s Nikolom Teslom, a u planu im je i Vučko u Sarajevskoj ulici.

...a u Splitu samo hajdučki i ustaški murali 

Za to vrijeme splitski ulični genij oslikava hajdučke i ustaške murale. U proljeće 2020. godine jako je popularno fasade unakaziti HOS-ovim grbom s ustaškim pozdravom i Franom Tentom, zaljubljenikom u ustaše.

>> HOS-ov grafit s ustaškim pozdravom osvanuo na veteranskim zgradama u Splitu

Split je, naime, grad temeljito ubijene kulture ili, da budemo precizniji, grad baštinske kulture za pokazivanje turistima. I jednog filmskog festivala. Split nema živu scenu, bilo kakvu scenu, osim one navijačke, a ona se ionako hrani prezirom prema kulturi. Tuga naše epohe u južnoj provinciji može se laboratorijski precizno pročitati sa zidnih crtarija – ustašluci i infantilna odanost jednom klubu. Ništa treće.

Svaka budala može mahati zastavom

Nije nam, dakako, cilj idealizirati Karlovac ni raspravljati o tome zaslužuju li baš svi oslikani dugo pamćenje. Nećemo ni o tome treba li književnike oslikavati ili čitati jer ako barem jednu osobu Krležin lik potakne na čitanje, učinjeno je mnogo. Splitska pročelja mogu vas motivirati samo na bjesomučno mahanje zastavama, a to, kako nas uči povijest, umije baš svaka budala.

Karlovac je, za razliku od Splita, proživio dug i težak rat. Dvadesetak godina kasnije na jednom zidu ima velikog Krležu. Velikog u svakom smislu. Možda njegov lik označava prekretnicu, možda odušak, možda budi lažnu nadu, ali eno ga, naslikan je. Split je uspješno izbjegao velika ratna razaranja, a potom i svaku ozbiljniju poslijeratnu priliku da postane bilo što osim prenoćišta za ljude željne mora. I baštinske kulture u pauzama između namakanja u moru.

Po karlovačkim zidovima ulična gerila i mjesne vlasti oslikavaju pisce. Po Splitu, grbove i fanatike. Ako je suditi po zidovima, za ljude u Karlovcu ima nade.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala