JEDNA od najnadrealnijih slika koje su 3. siječnja proizašle iz američke vojne operacije hvatanja venezuelskog vođe Nicolása Madura bio je prizor niza američkih helikoptera kako neometano lete iznad Caracasa, dok je u daljini gorio požar u Fuerte Tiuni, najvećem vojnom kompleksu u zemlji.

Dok su se na društvenim mrežama širile snimke američkih letjelica, uključujući CH-47 Chinook i V-22 Osprey, iznad glavnog grada Venezuele, mnogi su se pitali isto: zašto moćna protuzračna obrana ruske proizvodnje, koju posjeduje Venezuela, nije reagirala? Kyiv Independent je potražio odgovore od trojice obrambenih stručnjaka

Neuspjeh venezuelske obrane nije promaknuo ni američkim dužnosnicima. "Čini se da ta ruska protuzračna obrana nije baš dobro funkcionirala, zar ne?" podrugljivo je komentirao američki ministar rata Pete Hegseth.

Njegova izjava odnosila je na činjenicu da se Venezuela godinama oslanjala na svog dugogodišnjeg saveznika, Rusiju, za opremanje vojske.

Poznato je da oružane snage Venezuele posjeduju značajan broj ruskih sustava, uključujući Buk-M2 i moćni S-300VM, dalekometni sustav dizajniran za presretanje zrakoplova, krstarećih i balističkih projektila. Pa ipak, dok su američke snage letjele nad Caracasom, tim sustavima nije bilo ni traga ni glasa.

Thomas Newdick, pisac i urednik portala The War Zone

Thomas Newdick smatra da je prejednostavno zaključiti kako su ruski sustavi "smeće". Prema njemu, pravi razlozi leže u kombinaciji više faktora.

"Riječ je o elementu zapovijedanja i kontrole, o odlukama vodstva, kao i o obuci. I spremnosti - moj je osjećaj da su razine spremnosti bile stvarno niske iz nekog razloga", objašnjava Newdick. On sugerira da je američka vojska vjerojatno iskoristila "pravi koktel različitih sredstava i sposobnosti" kako bi osigurala da su operateri sustava bili "zaslijepljeni", čak i ako je zapovijed za djelovanje bila izdana.

"Ako imate operaciju ovakve vrste u kojoj se čini da je bilo vrlo malo aktivnosti protuzračne obrane, onda morate razmotriti mogućnost je li ta zapovijed uopće dana, ili je li potencijalno izričito dana zapovijed da se ne angažira", dodaje. Newdick ističe da je američka vojska obučena upravo za takve operacije - neutralizaciju protuzračne obrane.

Također napominje da nije reagiralo ni cjelokupno ratno zrakoplovstvo Venezuele. "Na papiru, Venezuela ima sveobuhvatni, višeslojni kišobran protuzračne obrane. Ali stvarna tehnologija samo je jedan dio toga. Morate imati doktrinu, zapovjedni lanac koji funkcionira. Koliko god napredna bila raketa, ako nemate lanac zapovijedanja, onda neće moći ništa učiniti." I

pak, zaključuje da cjelokupna slika ne izgleda dobro za reputaciju ruskog oružja. "Kada pogledate borbene performanse određenih ruskih sustava protuzračne obrane u Siriji, Libiji, Ukrajini, Iranu, a sada u Venezueli, onda kada to sve zbrojite, ne izgleda dobro."

John Polga-Hecimovich, izvanredni profesor na Američkoj pomorskoj akademiji

"Neuspjeh oružja ruske proizvodnje da zaustavi američke zračne udare sramota je za Rusiju", kaže John Polga-Hecimovich, navodeći dva glavna razloga za kolaps obrane. Prvi je američka kibernetička nadmoć.

"SAD je otkrio da je Američko kibernetičko zapovjedništvo provelo kibernetičke operacije kako bi potisnulo venezuelsku obranu tijekom napada na Caracas. Nekinetički kibernetički efekti raspoređeni su prije početka kinetičkih udara, igrajući ključnu ulogu u neutralizaciji sustava protuzračne obrane", pojašnjava.

On se poziva na izvještaj New York Timesa prema kojem je "napor započeo kibernetičkom operacijom koja je prekinula opskrbu električnom energijom velikim dijelovima Caracasa, obavijajući grad tamom kako bi se zrakoplovima, dronovima i helikopterima omogućio neotkriven pristup". Na to je, čini se, aludirao i sam predsjednik Donald Trump kada je na tiskovnoj konferenciji rekao da su se svjetla u Caracasu ugasila "zbog određenog iskustva koje imamo".

Kao drugi razlog, Polga-Hecimovich navodi loše stanje same opreme, sugerirajući da je bila u puno gorem stanju nego što se mislilo. "To sugerira da je Rusija imala ograničen kapacitet i interes da pomogne Venezueli u ovom trenutku, s obzirom na rat u Ukrajini, te da je ruska obrambena suradnja s Venezuelom - od obuke do prodaje oružja - mnogo više stvar prošlosti nego sadašnjosti."

Sascha Bruchmann, vojni analitičar u Međunarodnom institutu za strateške studije

Sascha Bruchmann, vojni analitičar, slaže se da je venezuelska obrana bila potpuno nemoćna. "Ruska protuzračna obrana kojom upravlja Venezuela činila se potpuno nesposobnom ograničiti slobodu djelovanja američkih snaga u Caracasu tijekom američkog napada - a ranjivost bi primijetile sve zemlje koje koriste ruske sustave", ističe.

Prema njegovom mišljenju, ključnu ulogu odigrale su američke sposobnosti za kibernetičko i elektroničko ratovanje. "Čini mi se da su američke snage potisnule venezuelsku protuzračnu obranu putem kibernetičkih i elektroničkih ratnih (EW) sposobnosti, uključujući F-22 i F-18 Growlere koje je načelnik Združenog stožera general Dan Caine spomenuo prije nego što su ih napali", kaže Bruchmann.

On ne vidi način na koji bi Rusija mogla pomoći svom savezniku, čak i da to želi. "Nisam svjestan nikakvih sredstava koje bi Rusija mogla odmah rasporediti, a koja bi prevladala ovu ranjivost - čak i da ih imaju na raspolaganju. A nemaju. Rusija je previše izgubila u Ukrajini. Venezuela je predaleko. Moskva nema ništa što bi moglo promijeniti vojnu ravnotežu i nesposobna je projicirati moć kako bi se suprotstavila američkoj floti na Karibima."