RUSKE snage, predvođene plaćeničkom skupinom Wagner, već više od sedam mjeseci vode ofenzivu za kontrolu nad Bahmutom. Wagner tvrdi da je do 21. ožujka zauzeo 70 posto ovog ukrajinskog grada, a sve se više čini da će preuzeti kontrolu i nad ostatkom. Ukrajinsko vojno zapovjedništvo ipak je odlučilo nastaviti s obranom grada, ubacujući rezervne snage. To je možda odgodilo Wagnerov napredak, ali nije bilo dovoljno da ga zaustavi, piše Meduza.

Redovna ruska vojska, koja pokušava istovremeno napredovati na više područja protiv skromnijih ukrajinskih snaga, nije imala uspjeha posljednjih mjeseci. Što je to što Wagner čini najuspješnijom ruskom borbenom silom u ovoj fazi rata? I kako bi ukrajinska vojska mogla učinkovitije odgovoriti?

Kako je Wagner vodio rat u Ukrajini tijekom prošle godine

Prvih nekoliko tjedana ruskog rata protiv Ukrajine, privatna vojna tvrtka koju kontrolira Putinov suradnik Jevgenij Prigožin (poznata kao Wagnerova skupina) nije bila uključena u akcije. Tek u travnju 2022. Wagnerove postrojbe raspoređene su u Popasnu, gradu pod kontrolom Ukrajine u regiji Luhansk, koji je bio na liniji kontakta između ukrajinskih trupa i ruskih separatističkih snaga od 2015. i stoga je bio dobro pripremljen za obranu.

U tom je trenutku rusko vojno zapovjedništvo, koje je do tada pretrpjelo poraze u područjima Kijeva, Harkiva i Mikolajiva, pokrenulo ofenzivu u više smjerova odjednom u Donbasu. Većina tih napada nije uspjela, ali su Wagnerovi plaćenici uspjeli istjerati ukrajinsku vojsku iz Popasne (a ruske trupe uspjele su zauzeti grad Liman).

Napredovanje je završilo

Još od bitke za Popasnu bilo je jasno da je taktika Wagnerove grupe dobro prilagođena uvjetima ovog rata. Jedna snimka iz tog razdoblja prikazuje jurišnu skupinu plaćenika kako uz pomoć izvidničke bespilotne letjelice zauzima položaje veće ukrajinske jedinice. Video je u suprotnosti sa slikama urbanih borbi koje su dolazile iz Mariupolja i Rubižne otprilike u isto vrijeme.

Počevši od kolovoza, Wagner je dobio dramatično pojačanje u ljudstvu kada je počeo regrutirati zatvorenike i druge plaćenike (uključujući bivše ugovorne borce i umirovljene vojnike) u svoje redove. Dok se ruska vojska povlačila iz sjevernog Donbasa, Wagnerova skupina nastavila je ofenzivu u središnjem dijelu regije. Dana 1. kolovoza plaćenici su zauzeli elektranu Vuhlehirska, nakon čega su započeli sporo napredovanje prema Bahmutu s juga.

U listopadu je Wagnerova skupina toliko brojno ojačala da joj je dodijeljen značajan dio bojišnice koja se protezala od sjeverne Horlivke do Soledara (ondje su stacionirane i regularne ruske trupe koje su od jeseni imale pomoćnu ulogu). U studenome, kada je ukrajinska vojska oslobodila Herson i pokušala napredovati na Svatove u sjevernom dijelu regije Luhansk, postalo je jasno da Wagnerova skupina priprema operaciju zauzimanja Soledara i Bahmuta, unatoč poteškoćama ruskih trupa drugdje duž fronta.

Ukrajinska vojska počela je preusmjeravati svoje postrojbe na područje oko Bahmuta (uključujući postrojbe koje su postale dostupne oslobađanjem Hersona), a kasnije je čak i rasformirala snage raspoređene oko Svatove kako bi dodatno ojačala obranu u središtu Donbasa. Međutim, do danas te snage nisu uspjele zaustaviti sporo napredovanje Wagnerove grupe. Istodobno, nijedna druga ofenziva koju su ruske snage pokrenule tijekom zime nije dala značajnije rezultate.

Ključ učinkovitosti (i skupoće) Wagnerove grupe

Po svom opsegu i veličini područja koje pokriva, Wagnerova skupina je otprilike usporediva s četiri postrojbe ruske vojske u Ukrajini koje su formirane na temelju Zapadnog, Središnjeg, Istočnog i Južnog vojnog okruga zemlje. Plaćenici imaju vlastito topništvo, pa čak i određenu razinu zrakoplovne moći.

Dostupni detalji o strukturi i metodama grupe su ograničeni. Većina informacija koje imamo dolazi iz priča samih plaćenika "ratnim dopisnicima" koji rade za subjekte u vlasništvu osnivača Wagnerove grupe Jevgenija Prigožina. Tih je priča malo i često su nejasne.

Osim toga, tu su i snimke Wagnerovih boraca iz ukrajinskih dronova, izvješća ukrajinskih vojnika i informacije novinara koji su intervjuirali vojnike i proučavali dokumente koje su zarobile ukrajinske trupe. Teško je neovisno potvrditi autentičnost ovih izvješća, ali općenito gledano, nisu u suprotnosti s dokazima ruske strane, snimkama dronova i onome što znamo o tijeku borbenih operacija.

Po čemu se Wagner razlikuje od regularnih ruskih snaga

Zapovjedništvo Wagnerove grupe pokazuje razinu fleksibilnosti koja nedostaje ruskim oružanim snagama. U bitci za Bahmut, skupina je više puta mijenjala smjerove glavnih napada. Dok se u studenome činilo da plaćenici namjeravaju napasti i okružiti Bahmut s juga, početkom prosinca iznenada su zamijenili snage iz samoproglašene Narodne Republike Donjeck oko Soledara i zauzeli nekoliko važnih predgrađa (Jakovlivku i Bahmutske). Nakon toga, skupina je ponovno prebacila svoj fokus na jug Bahmuta, preuzevši kontrolu nad dijelom predgrađa Opitne prije nego što je svoje snage usredotočila natrag na Soledar, što je na kraju dovelo do zauzimanja grada.

Uslijedio je napad južnije, gdje su Wagnerove snage zauzele Kliščijivku, selo koje je bilo vitalno za ukrajinsku obranu Bahmuta. Ove česte promjene u smjeru udara uzele su očiti danak na rezervnim snagama Ukrajine. Taj se pristup bitno razlikuje, primjerice, od ofenzive na Vuhledar, gdje rusko zapovjedništvo (iz Istočnog vojnog okruga) mjesecima više puta izvodi napade istim rutama.

Čini se da je Wagnerova skupina znatno sposobnija koncentrirati svoje snage i resurse na cilj i čini se da je uspješno uspostavila koheziju između svojih jurišnih jedinica i snaga za podršku, uključujući topništvo i zrakoplovstvo.

Imaju i slabosti

Ipak, plaćenici imaju svoje slabosti. Za razliku od ruskih oružanih snaga, Wagnerova skupina niti ne pokušava upotrijebiti mehanizirane jedinice za pokretanje brzih napada duboko iza neprijateljskih obrambenih linija. Umjesto toga, njezine jedinice napadaju pješice, koristeći samo oklopna vozila (sudeći prema videozapisima i izvješćima ukrajinskih vojnika) za prijevoz u pozadinu i za nanošenje udara s velikih udaljenosti.

Nakon što zauzme ukrajinski položaj, Wagnerova skupina obično tamo utvrđuje svoje snage, pokušava osigurati svoje bokove i priprema sljedeće napade. Krajnji rezultat je metodičan, ali spor napredak. To omogućuje ukrajinskim oružanim snagama slanje pojačanja gdje god plaćenici izvode napad. Od srpnja 2022. do sredine ožujka ove godine, Wagnerove jedinice nisu napredovale ni u jednom smjeru više od 30 kilometara od Popasne (gdje su ušle u rat).

Metode Wagnerove skupine također zahtijevaju ogromne resurse. Osim što trpi velike gubitke u ljudstvu, skupina brzo troši streljivo; Prigožin je nedavno izvijestio da mu treba 10.000 metričkih tona mjesečno. Nije jasno na koju točno vrstu streljiva misli, ali ako misli samo na granate i projektile za višecijevne bacače raketa (s prosječnom težinom jedne rakete od 50 kilograma), to znači da Wagnerova skupina koristi više od 6500 punjenja dnevno. To je više nego što ukrajinske oružane snage koriste na cijelom bojištu tijekom istog razdoblja.

Različite taktike

Wagnerove postrojbe organizirane su u jurišne odrede koji se i sami sastoje od jurišnih grupa. Ukrajinski vojnici i novinari izvijestili su da Wagnerova jurišna grupa može sadržavati između sedam i 50 boraca.

Jurišne grupe se pokušavaju neopaženo približiti ukrajinskim položajima. Praktično svaku grupu prati izviđačka bespilotna letjelica (dok ruske oružane snage istodobno trpe manjak bespilotnih letjelica) koja detaljno proučava ukrajinske položaje. Zapovjednici grupa i njihovi zamjenici navodno dobivaju detaljne planove na elektroničkim kartama, koje pokazuju rute kojima svaki plaćenik treba ići. Prema obavještajnim podacima, resursi potrebni za svaku bitku također su unaprijed izračunati (uključujući broj boraca koji će grupi dati brojčanu prednost i količinu streljiva potrebnog za suzbijanje vatrenih točaka Ukrajine).

Većina Wagnerovih jedinica ima pojačanje u obliku topništva koje "obrađuje" ukrajinske položaje. Topnička vatra omogućuje jurišnim skupinama da se približe ciljanim položajima. Nakon toga "vatrena skupina" izvodi udare na identificirane ukrajinske vatrene točke iz minobacača, automatskih bacača granata i/ili ručnih bacača granata.

Nakon toga, plaćenici počinju jurišati na rovove ili zgrade s ukrajinskim položajima. Tim napadima rukovode zapovjednici koji daljinski promatraju događaje uz pomoć dronova, koristeći zaštićena sredstva komunikacije.

Wagnerove jurišne grupe pokazuju veću otpornost od ruske vojske; ako napad ne uspije, mogu ga ponovno pokrenuti. Topnički strijelci skupine Wagner pokušavaju spriječiti ukrajinske rezervne snage da priđu bojnom polju.

Jedna velika mana

Wagnerovi plaćenici rijetko koriste oklopna vozila u bliskoj borbi, ali koriste zrakoplovstvo liberalnije od ruskih snaga (zrakoplovi ruske vojske pokušavaju ne letjeti u područjima dohvatljivima ukrajinskoj protuzračnoj obrani, dok zrakoplovi Wagnerove grupe aktivno lete izravno iznad bojnog polja). Zbog toga plaćenička skupina ima i značajno manju zračnu moć i veću stopu gubitaka.

Sudeći po videosnimkama, topništvo Wagnerove grupe široko je raspršeno po bojnom polju, što mu omogućuje izbjegavanje velikih gubitaka. Ovo također olakšava učinkovito upravljanje i komunikaciju. U redovnoj ruskoj vojsci (barem u ranoj fazi rata), topništvo je bilo stacionirano blizu, jedno uz drugo i pretrpjelo je teške gubitke.

Loša strana ove taktike je značajna: jurišne postrojbe Wagnerove grupe stalno trpe velike gubitke u ljudstvu. Istodobno, prema ukrajinskim vojnicima i novinarima, najveći gubici su među plaćenicima (osobito unovačenim osuđenicima) koji izravno jurišaju na ukrajinske rovove. Zapovjedništvo Wagnera, usput rečeno, nije sramežljivo u trošenju onoga što smatra "jeftinim resursom" dok zadržava svoje dobro obučene i iskusne stručnjake.

Ovaj pristup je u velikoj mjeri u skladu sa standardnom taktikom napada koja je razvijena tijekom Prvog svjetskog rata. Glavna razlika između Wagnerove skupine i ruske vojske, sudeći prema različitim dostupnim opisima njihovih aktivnosti, jest ta da Wagner nastoji steći prednost nad Ukrajinom prikupljanjem i korištenjem obavještajnih podataka i donošenjem brzih odluka - drugim riječima, iste prakse koje daju ukrajinskoj vojsci prednost nad ruskim oružanim snagama.

Može li ukrajinska vojska izdržati ovu taktiku?

Prema ukrajinskom vojnom osoblju koje je proučavalo taktiku Wagnerove grupe, problem ukrajinske vojske je taj što su mnoge njene obrambene snage statične: vojnici stalno sjede u rovovima ili zgradama u kojima im je naređeno da ostanu. Često nemaju dovoljno obavještajnih resursa (kao što su dronovi) za stalne procjene mogućih pristupa ruskih plaćenika.

Konačno, dio problema dolazi od donošenja odluka samog ukrajinskog vojnog zapovjedništva. Veći dio bitke za Bahmut ruski su plaćenici imali brojčanu prednost. U tim uvjetima Kijev je imao dvije najmanje loše opcije. Prebaciti značajne pričuve na dio bojišnice koji je bio ugrožen, izjednačiti odnos snaga i pokušati vratiti inicijativu. Ili se povući i prebaciti snage iz Bahmuta na položaje koji bi se mogli bolje braniti.

Dosad, međutim, Kijev nije izabrao niti jednu opciju. Postrojbe koje su u međuvremenu prebačene u Bahmut nisu bile dovoljne. Najvjerojatnije će ukrajinska vojska prije ili kasnije biti prisiljena odlučiti, ali u gorim uvjetima nego da je to učinila prije, primjerice, mjesec dana.

Zašto se ruska vojska ne pokušava boriti kao Wagnerova grupa?

Moguće je da ruski zapovjednici žele oponašati Wagnerovu grupu. Ukrajinski izvori objavili su, kako tvrde, ukradene upute za stvaranje jurišnih skupina u regularnoj ruskoj vojsci. Ove se skupine razlikuju od Wagnerovih jurišnih skupina po tome što su teoretski ojačane oklopnim vozilima. Prema dokumentima, ove skupine čine veće jurišne bojne.

Ove vrste jurišnih odreda već se koriste u mnogim postojbama ruskih oružanih snaga i čak su navodno "uspješno primijenjene" protiv statične ukrajinske obrane na slabim mjestima. Ali ponavljanje uspjeha Wagnerove grupe bit će teško za rusku vojsku. Postrojbe koje sadrže jurišne odrede daleko su od jednoobraznosti: mnoge od njih pate od kroničnog nedostatka izvidničkih sredstava i zaštićenih komunikacijskih sustava, a njihovi zapovjednici nisu skloni pokazati fleksibilnost.

Osim toga, u smislu političke važnosti, rat bi bilo puno teže "prodati" ruskoj javnosti kad bi redovni vojnici počeli umirati istom brzinom kao Wagnerovi borci posljednjih mjeseci. Ruske vlasti će vjerojatno dati sve od sebe da izbjegnu ovu situaciju.

Izgaranje

Unatoč postignućima na bojnom polju, budućnost same Wagnerove grupe je neizvjesna. Po svemu sudeći Jevgenij Prigožin se sukobio s ruskim Ministarstvom obrane, koje je redovito optuživao da je od veljače 2023. odbijalo opskrbiti njegove plaćenike oružjem. Prema njegovom mišljenju, ovaj propust Ministarstva onemogućio je zauzimanje Bahmuta i doveo do dodatnih gubitaka među Wagnerovim borcima. Ministarstvo obrane odbacilo je optužbe, rekavši da su zahtjevi za opskrbom "dragovoljačkih postrojbi u 2022. ispunjeni 140 posto".

Istodobno, prema Prigožinu, više mu nije dopušteno regrutirati zatvorenike, a kao rezultat toga vjerojatno će se smanjiti snaga Wagnerove grupe. Plaćenička kompanija sada planira zamijeniti zatvorenike "slobodnim" dobrovoljcima, no taj je resurs uvelike iscrpljen tijekom prošle godine.

Unatoč svoj tinti prolivenoj posljednjih mjeseci o borbama između Prigožina i ruskog vojnog zapovjedništva, još uvijek je teško procijeniti ozbiljnost sukoba i što to znači za ulogu Wagnerove grupe u budućem ratu.