OVAJ vikend u Europskoj uniji ponovno su se pomicale kazaljke na satu kako bi se članice prebacile na ljetno računanje vremena.

I to unatoč tome što je u ispitivanju javnog mnijenja 2018. velika većina od 4.8 milijuna sudionika ankete izrazila želju da se s tom praksom prekine i što je Europska komisija nakon toga sastavila prijedlog da se to učini. Prijedlog su zatim potvrdili zastupnici Europskog parlamenta u prvoj polovini 2019.

Očekivalo se da će se promjena dogoditi u narednim godinama. Međutim, do toga nije došlo. Zašto?

Brexit, pandemija i rat u Ukrajini

Poznavatelji situacije u europskim institucijama smatraju da je odgoda posljedica toga što su se u međuvremenu zaredali mnogo ozbiljniji, akutni problemi kao što su Brexit, pandemija koja je odnijela više od milijun života samo u EU, rat u Ukrajini, manjak energenata, rast cijena i inflacija.

Dok god se čelnici EU moraju baviti takvim problemima, teško je očekivati da će svoju energiju i vrijeme moći ulagati u rasprave o nečemu što im ne visi za vratom kao Damoklov mač. A rasprave o tom pitanju potrebne su kako bi se ono riješilo na način koji bi bio zadovoljavajući za sve.

Što sve treba riješiti?

Jedna od prvih stvari koje bi države trebale odlučiti jest za koje će se trajno računanje vremena odlučiti – ljetno ili zimsko. Neki smatraju da bi zimsko bilo primjerenije jer je prirodnije – Sunce je uglavnom u zenitu oko podneva. No ne slažu se svi s tim. Neke zemlje i njihovi stanovnici smatraju da im je važnije da imaju više sunca u vrijeme koje im ostane nakon posla.

Da bi promjena funkcionirala u praksi, važno je također da se države članice dogovore kojim će vremenskim zonama pripadati kako se ne bi dogodilo da se tijekom putovanja kroz nekoliko bliskih zemalja kazaljka na satu mora pomicati više puta. Slikovito rečeno, ne bi bilo dobro da karta EU izgleda šareno kao popularni američki poplun (american quilt) ili kao švicarski sir.

Europska komisija smatra da bi države članice same trebale odlučiti o tome. Međutim, dobar dio europarlamentaraca vjeruje da bi bilo bolje da EK napravi prijedlog podjele EU na vremenske zone jer bi to pomoglo u pregovorima među zemljama i ubrzalo ih. Trenutno je EU podijeljena u tri vremenske zone (karta dolje).

Međutim, postoji prijedlog organizacije Barcelona Time Use Initiative for a Healthy Society prema kojem bi EU bila podijeljena u četiri vremenske zone (karta dolje).

Velika Britanija, Francuska, Španjolska i zemlje Beneluksa bile bi u istoj zapadnoeuropskoj vremenskoj zoni. Zemlje te zone postavile bi svoje satove na jedan sat unatrag u odnosu na svoje trenutno standardno vrijeme kako bi zadržale sat razlike s novom vremenskom zonom Azora na zapadu i srednjoeuropskom vremenskom zonom na istoku.

U takvoj podjeli Španjolska i Portugal bili bi u različitim vremenskim zonama, no Portugal bi bio usklađen s Islandom i Irskom u vremenskoj zoni Azora, kojoj i pripada.

U ovakvoj podjeli najveći problem imala bi Irska jer bi otok bio podijeljen u dvije vremenske zone. Ta bi se zemlja možda morala odlučiti želi li se uskladiti sa zonom Velike Britanije ili s onom azorskom.

Turističke zemlje uglavnom su za ljetno računanje vremena

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan kaže da su veliki problemi, poput pandemije i rata, doista stavili u drugi plan pitanje ljetnog i zimskog računanja vremena, no smatra da je do otezanja također došlo zbog toga što se nije nazirao dogovor među državama.

"Države se nisu mogle dogovoriti oko toga hoće li biti na ljetnom ili na zimskom vremenu", kaže Borzan.

"Turističke, uglavnom južne zemlje, poput Francuske, Španjolske i Hrvatske, radije bi trajno bile na ljetnom vremenu, dok bi sjevernije radije zimsko. Problem je u tome što je tu odnos snaga oko pola pola. Da većina zemalja želi isto, moglo bi se uvjeriti nekoliko iznimaka za zajedničko rješenje. Svakako treba izbjeći da EU izgleda kao leopardovo krzno, kako ja to zovem", tumači Borzan.

Bozran: Mogli bismo pomicati kazaljke za pola sata

Naša zastupnica iz redova SDP-a predložila je da se problem riješi kompromisom, odnosno tako da kazaljke na satu budu pomaknute za pola sata.

"Neki zastupnici smatraju da je to ludo, no računanje vremena je ionako stvar ljudskog dogovora. Što nekome u Kini ili u SAD-u znači je li kod nas u Hrvatskoj 12 h ili 12:30 h? Konačno, EU tu ne bi bila izuzetak. U nekim zemljama, kao što su Indija i Australija, također postoji polusatni pomak u računanju vremena. Oko toga bismo se mogli lakše dogovoriti", uvjerena je Borzan.

Indija se odlučila za računanje vremena na pola sata 1947. kada je postala neovisna država. Tada je odlučila biti 30 minuta u odmaku od dvije susjedne zemlje Bangladeša i Pakistana. Vrijeme u Pakistanu postavljeno je na UTC +5:00, dok je u Bangladešu na UTC +6:00. Indija je na UTC +5:30.

Kontinentalna Australija podijeljena je, pak, u tri standardne vremenske zone - zapadnu, središnju i istočnu. Australsko središnje standardno vrijeme pomaknuto je za pola sata u odnosu na istočno i pola sata u donosu na zapadno.

Ukidanje najranije 2025.

Krajem 2022. nagađalo se da bi ovaj problem među svoje prioritete mogla uvrstiti Švedska za svojeg predsjedanja Europskom unijom. Međutim, za sada nema indicija da će se to dogoditi. Švedska je na svojim stranicama objavila da su njezini prioriteti sigurnost, konkurentnost, zelene i energetske tranzicije, demokratske vrijednosti i vladavina prava.

Kada se rasprava konačno pokrene i sporazum postigne, trebat će još najmanje jedna do dvije godine kako bi se osiguralo da usluge prijevoza, uključujući vlakove i letove, prilagode svoje rasporede. To znači da bi prebacivanje vremena moglo najranije biti ukinuto 2025.

Do danas su od prebacivanja vremena odustale sljedeće zemlje: Alžir (posljednji je put promijenio satove 1981.); Brazil (1932.); Egipat (2015.); Falklandski otoci (2010.); Filipini (1990.); Hong Kong (1979.); Island (1968.); Indija (1945.); Indonezija (1963.); Irak (2007.); Južnoafrička Republika (1944.); Kina (1991.); Kolumbija (1993); Pakistan (2009.); Peru (1994.) i Rusija (2014.).

Duga povijest prilagodbe računanja vremena

Ideja o prilagođavanju računanja vremena raznim dijelovima godine nije novost; ona je prisutna već stoljećima. Primjerice, u Rimskom Carstvu sat je definiran kao jedna dvanaestina dana, odnosno vremena koje je proteklo između izlaska i zalaska sunca. Budući da je trajanje dana variralo s godišnjim dobima, to je značilo da se mijenjala i duljina sata. Sat je zimi trajao 44 minute, a ljeti 75.

Britanski graditelj William Willett iz Chislehursta lobirao je za prihvaćanje ljetnog računanja vremena u svojem pamfletu Traćenje dnevnog svjetla iz 1907. godine. Navodno je doživio prosvjećenje dok je jedno jutro jahao konja. Shvatio je da "sunce obasjava zemlju nekoliko sati svaki dan dok mi još spavamo", dok s druge strane "ostaje samo kratka čarolija opadajućeg dnevnog svjetla u kojem možemo provesti kratko razdoblje slobodnog vremena koje nam je ostalo na raspolaganju".

U Sjedinjenim Državama ideja se povezuje s Benjaminom Franklinom. Dok je bio američki veleposlanik u Francuskoj 1784., Franklin je u eseju Ekonomski projekt za smanjenje troškova svjetla u šali predložio Francuzima da ustaju sat ranije kako bi uštedjeli vosak za svijeće. Koncept je u SAD-u usvojen 1918.

Ljetno računanje vremena (DST), u kojem se satovi pomiču jedan sat unaprijed u rano proljeće i vraćaju jedan sat unatrag u jesen, prvi put je u Europi 1916. godine uvela Njemačka u nastojanju da u jeku Prvog svjetskog rata smanji potrošnju ugljena kako bi ga mogla koristiti za svoje tvornice oružja. Većina susjednih zemalja, uključujući i Veliku Britaniju, SAD i Australiju, kasnije je slijedila njezin primjer.

Praksa je u Europi uglavnom napuštena nakon Drugog svjetskog rata. Ponovno je uvedena 1970-ih zbog naftne krize, odnosno zbog arapskog uvođenja embarga na naftu zapadnim zemljama koje su podržavale Izrael. Tu je razlog opet bila želja da se smanji potreba za umjetnim svjetlom, a time i potrošnja energije zbog poskupljenja nafte.

Loš utjecaj promjene na zdravlje

U međuvremenu su brojne studije pokazale da je utjecaj prebacivanja na ljetno računanje vremena na potrošnju energije u suvremenim uvjetima zanemariv, dobrim dijelom zahvaljujući napretku tehnologije.

S druge strane, sve je više dokaza da prebacivanje ima negativne učinke na zdravlje.

Primjerice, pokazalo se da u tjednu nakon prijelaza na ljetno računanje vremena raste broj srčanih udara te probavnih i imunoloških bolesti. Također se bilježi blago povećanje u broju prometnih nesreća. Dugoročno gledano, prebacivanje može imati negativne učinke koji će se manifestirati u obliku depresije, usporenog metabolizma, debljanja i glavobolja.

Uzrok ovih zdravstvenih problema je to što prebacivanje narušava naš prirodni cirkadijski ritam, odnosno biološki sat koji je usklađen sa Suncem.