DARIO Hrebak je po struci kriminalist, pa objasnimo ovo policijski, jednostavno. Da osumnjičeniku u stanici kažeš "imaš trideset dana da se popraviš, inače ću reagirati", sljedeći mjesec ne bi dočekao u odori. Kolege bi te ismijali, šefovi poslali u mirovinu, a na ulicu bolje da ne izlaziš.

Jednako tako i tvoji i oni s druge strane zakona smatrali bi te toliko neozbiljnim da više ne bi mogao raditi ni na naplati kazni za parkiranje. Postao bi poruga. Kad pucaš ćorcima, više te se nitko ne boji.

Ukratko, ako daješ rok, moraš biti spreman da posljednjeg dana dođeš po svoje. Ako na to nisi spreman, nemoj ni davati rok. Reci da si zabrinut, reci da te smeta, reci da je politički nezrelo. Ali nemoj glumiti šerifa ako nećeš nositi značku do kraja!

Politički revolver i izlazak na megdan

Dragi Dario, a dugo se znamo, pa evo onako prijateljski: ako nisi spreman, kada rok prođe, u stilu starog westerna izaći na megdan, stati nasred prašnjave ulice, bez treptaja pogledati drugoga u oči i znati da će netko pasti, konkretno, vladajuća većina, onda nemoj ni vaditi politički revolver.

Ako si zadao rok, onda se u podne izlazi. Ali ako u podne dođeš na trg, digneš ruku i kažeš da to nije bio dvoboj nego "inicijativa za dijalog", onda nisi šerif. Niti ćeš ikada biti. Niti ti, niti HSLS.

Nekada slavna Hrvatska socijalno-liberalna stranka, stranka Dražena Budiše i Vlade Gotovca, spala je na ostatke ostataka. I znaš što? Ovakvim će vođenjem nestati potpuno. Najgore je što to neće biti nikakva šteta, nitko to više neće ni primijetiti.

Od jasne izjave do domobranskog "vidjet ćemo"

Podsjetimo se: Prije tjedan dana Dario Hrebak je na društvenim mrežama napisao vrlo jasnu izjavu, nakon što je objavljen video u kojem je nekadašnji ministar Josip Dabro pjevao u slavu Paveliću.

Hrebak je rekao: "Stjepan Radić i Ante Pavelić ne idu u istu rečenicu, a kamoli u istu pjesmu! Još malo pa će pomahnitali desničari tvrditi da ni Franjo Tuđman nema nikakvih zasluga za stvaranje samostalne i suverene, od cijeloga svijeta priznate hrvatske države. HSLS je ozbiljna i odgovorna stranka, ali i naša tolerancija ima svoje granice. E, sad bi bilo dosta."

Tri dana kasnije, uslijedila je nova izjava. Hrebak je tako emotivno izgovorio: "Samo glupi desničari poput Dabre mogu ugroziti nešto što je sveto, a to je Domovinski rat."

Potom nastavlja već u novom tonu: "Za novog ćemo ministra glasati, nije nam cilj rušiti većinu; većinu ruši Dabro. Nigdje nije bilo rečeno da HSLS napušta koaliciju, no donijeli smo odluku da premijeru damo vremena, 30 dana, da se resetiramo, dok se ne okonča slučaj Dabra. Nakon 30 dana ili ćemo biti dio većine, ili će većina nastaviti bez HSLS-a, ili će građani reći svoje. Preko ovoga ne možemo prijeći. Taj rok kreće danas."

"Ultimatuma nema"

U petak je uslijedila i nova izjava Hrebaka. Uoči glasanja o novom ministru Alenu Ružiću, Hrebak je potvrdio da će glasati za, što je kasnije i učinio te se opet obratio novinarima: "Glasat ćemo. Znate sve. Sve ostaje isto. Ultimatuma nema i nikad ga nije bilo. '30 dana' je inicijativa."

Dodatno je, valjda, kako ga ne bi netko pogrešno razumio: "Mi nikad ne dajemo ultimatume; mi smo uvijek samo za prijedloge, rješenja i inicijative."

U tjedan dana! Netko bi rekao: mudra politička evolucija. Mi bismo ipak rekli nešto drugo: vratio se Plenković iz Indije i mlađe koalicijske partnere povukao za uši.

Hrebak kao saborski dekor

Hrebak je prošli tjedan izgledao kao lik iz crtića koji je istrčao preko provalije, došao do sredine praznine, zastao, pogledao dolje, shvatio da ispod nema ničega, pa pogledao publiku (stručno bi se to zvalo "proboj četvrtog zida") i onda, umjesto da padne, lagano se, kao da se ništa nije dogodilo, vratio istim putem natrag.

U crtiću iz pedesetih godina to prolazi, jer publika zna da je riječ o fikciji i da će se most nacrtati naknadno. U politici, takav povratak znači samo jedno: pokazao si da iza velike najave nema posljedice. Postao si saborski dekor.

Dobro je biti saveznik. Dobro je biti partner, pa makar i manjinski. U takvoj ulozi može se ispregovarati poneki položaj, može se progurati koji smisleni zakon, može se preporučiti nekoga pametnog za državnog tajnika. Može se odigrati korisna korektivna uloga, pod uvjetom da te drugi shvaćaju ozbiljno.

Dobro je, s druge strane, biti i politička prijetnja. Ne zato da stalno rušiš, ne zato da stalno uništavaš i siješ virtualne strijele, nego zato da svi znaju da možeš. Tada te poštuju. Tada se s tobom razgovara prije nego što se odluka donese. Tada si gospodin sa stavom.

Ali kad te stave u dekor, dakle u onoga koji glasno najavljuje obračun, a kad dođe rok za izaći na prašnjavu cestu, bježi kroz stražnja vrata salona, tada više nisi partner. Nisi ni prijetnja. Postaješ obična kulisa. Zavjesa u Saboru. Utičnica za usisavač. Ne određuješ ništa.

Političar s glavom u koritu i stražnjicom u zraku ne djeluje osobito opasno

Dekor u politici je najgora pozicija. Nisi protivnik kojega bi se bojali, nisi saveznik kojega bi pitali. Svi znamo da kad zagusti u westernu, ti si onaj tip koji će prvi skočiti glavom u korito za napajanje konja. A čovjek sa stražnjicom u zraku ne djeluje osobito opasno.

Kada se upitamo zašto u hrvatskoj politici nema liberala – nema ih upravo zbog ovakvog HSLS-a i ovakvog ponašanja HSLS-a. Liberalizam, za razliku od kolektivnih ideologija, počinje od čovjeka pojedinca. Od čovjeka koji stoji iza svoje riječi. Čovjeka koji zna da sloboda nema smisla ako nema odgovornosti, a odgovornost počinje tamo gdje izgovoriš rečenicu i stojiš iza nje.

Ako kažeš "preko ovoga ne možemo prijeći", onda moraš biti spreman pokazati gdje je ta linija i braniti je. Pa što bude. Ako Vlada treba pasti, neka padne. U liberalizmu, kreće se, ponavljam, od pojedinca. A pojedinac koji nema stava, po čemu je uopće čovjek?

Zašto nema liberala u Hrvatskoj?

Zato je pitanje zašto gotovo da i nema liberala u hrvatskoj politici zapravo jednostavno. Nema ih ne zato što nema ljudi koji vjeruju u osobnu slobodu, slobodno tržište, malu državu, institucije koje funkcioniraju i prava pojedinca. Nema ih zato što su ih stranke koje se nazivaju liberalnima pretvorile u kulisu. Sloboda bez karaktera nije liberalizam, nego oportunizam. A ako je u pitanju oportunizam, imamo HDZ. Nitko drugi nam ne treba. Ne možeš se s HDZ-om natjecati u oportunizmu, oni su u tome najbolji na svijetu!

Znaš li, Dario, onoga usamljenog borca iz westerna koji na kraju starog filma odlazi prema horizontu dok sunce zalazi? On ne odlazi zato što je pobijedio u svakom obračunu. Nitko ne pobjeđuje u svakom obračunu. Odlazi u smiraj dana zato što je u ključnom trenutku ostao uspravan. Kada je došlo podne, izašao je na cestu. Pa što bude. To je liberal.

Liberal nije onaj koji, kad zagusti, skoči glavom u korito za napajanje konja, sa stražnjicom u zraku, pa poslije objašnjava da nije baš tako mislio.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala