IZGORIO DOM U ZAGORJU

Zašto nepokretne starce u Hrvatskoj smještaju u štale?

Zašto nepokretne starce u Hrvatskoj smještaju u štale?
Foto: Igor Kralj/Pixsell

NAKON tragedije u obiteljskom domu u Zagorju u javnosti se nameće pitanje - kako je moguće da starije i nepokretne osobe uopće budu smještene u tako neprimjerenom smještaju? Odgovor je, nažalost, banalan.

Najveća je navala na državne domove, privatni su skupi

U Hrvatskoj je registrirano 748 domova za starije i nemoćne. Od toga su 3 državna doma, 45 decentraliziranih (županijskih), a preostalih 700 domova je privatno. Najveća je navala na državne domove jer su privatni skupi i cijene im se kreću od 3500 do 10.000 kuna, a treba naglasiti kako je prosječna mirovina u Hrvatskoj 2800 kuna.

Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku rekli su nam da oni financiraju državne domove u cijelosti kao proračunske korisnike i djelomično decentralizirane domove. Ministarstvo ima sklopljene ugovore s pružateljima usluga drugih osnivača, pa tako osim s 45 decentraliziranih domova za starije osobe, Ministarstvo ima sklopljene ugovore sa 110 pružatelja usluga drugih osnivača (63 obiteljska doma, 29 ustanova, 8 vjerskih zajednica, 6 trgovačkih društava, 4 udruge i druge pravne osobe).

Oni koji ne uspiju dobiti smještaj u državnom domu, a obitelj ne može (ili ne želi ili osoba nema obitelj) skrbiti o njima, prisiljeni su ići u privatni dom. Kako si velik broj ljudi ne može priuštiti bolji dom, prisiljeni su ići u domove poput ovog koji je izgorio u Zagorju i u kojem je život izgubilo šestero nepokretnih ljudi koji su u trenutku požara bili bez nadzora.

U želji za što bržim profitom starce se smješta u nehumane uvjete

Vlasnici obiteljskih domova često su bez ikakve kontrole ili nadzora državnih inspekcija pa ne ispunjavaju ni minimalne tehničke uvjete. Mnogi od njih iskorištavaju tromost sustava, nemoć starih i u želji za što bržim profitom, starce smještaju u nehumane uvjete, koji su, kao što se pokazalo u zagorskom slučaju, opasni po život.

Marijana Bađun sa zagrebačkog Instituta za javne financije 2017. je objavila znanstveni rad na temu "Financiranje domova za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj". U njemu je navela kako se kapacitet državnih domova povećao od 2004. do 2014. za samo 426 mjesta, a u privatnim se povećao za 2552 mjesta. Broj korisnika povećao se za 3147, a ukupan broj zahtjeva za 52.725.

"Liste čekanja vjerojatno su jedna od prvih asocijacija na domove za starije i nemoćne u Hrvatskoj, a upućuju na neusklađenost ponude i potražnje, odnosno određene slabosti sustava. Unatoč rastućem broju domova u privatnom sektoru, u državnim je domovima krajem 2014. bilo smješteno 70% korisnika od njih ukupno 15.488. Zainteresiranih za smještaj u državnim domovima bilo je oko 13.000, a ukupno je bilo gotovo 70.000 zahtjeva za smještaj, što upućuje na višegodišnje liste čekanja. Pri razmatranju visokog broja zainteresiranih, valja uzeti u obzir kako nije riječ o stvarnom broju starijih ljudi koji nemaju drugo rješenje, nego određeni broj osoba predaje zahtjev unaprijed, dok potreba za smještajem još nije nastala. Osim toga, zahtjeve se može predati u više domova, a neki korisnici traže premještaj. Usprkos tome, potražnja za smještajem u državnim domovima znatno premašuje ponudu, što nije slučaj s privatnim domovima", navodi u svom radu.

Hrvatska u usporedbi s europskim zemljama spada na samo dno ljestvice po broju osiguranih kreveta

U zaključku ističe kako vlada treba jasno razraditi kriterije za prijam u dom na nacionalnoj razini, pri čemu mogu poslužiti međunarodna iskustva, te hitno donijeti pravilnik o metodologiji izračuna cijene smještaja vodeći računa o ravnopravnosti građana smještenih u decentralizirane i privatne domove, ali i fiskalnoj održivosti.

"Nužno je povećati transparentnost, odnosno na jednoj internetskoj stranici objaviti cijene smještaja za svaki dom, broj slobodnih mjesta i broj trenutno zainteresiranih", navela je Marijana Bađun.

Istaknula je i kako je vrlo izgledno da će potražnja za dugotrajnim smještajem u domovima rasti, što zbog ubrzanog starenja stanovništva, a što zbog smanjenja broja pružatelja obiteljske skrbi, kao alternative onoj institucionalnoj. Razlozi tomu su, navodi, sve manji broj djece, sve više rastava, napuštanje Hrvatske i slične demografske pojave koje bi se najviše mogle negativno odraziti na brizi za starije.

Navodi i da Hrvatska u usporedbi s europskim zemljama spada na samo dno ljestvice po broju osiguranih postelja, tek oko 200 kreveta na sto tisuća stanovnika.

Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, u razgovoru za Index rekao je kako prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2800 kuna, a da isključivo od mirovine u Hrvatskoj živi oko 1,1 milijun umirovljenika.

Hrelja: EU više ne želi sufinancirati gradnju staračkih domova

"Imamo više od 800.000 radničkih mirovina, dok nam oko 500.000 umirovljenika živi s mirovinom koja je ispod 2500 kuna. Cijene domova za starije variraju, a oni privatni koštaju i do 10.000 kuna. Na domove se čeka od 2 do 10 godina, Zagreb ima najduže liste čekanja, no ja imam stav koji odudara od stalnog isticanja potrebe za smještaj u domu. Treba ulagati u izvaninstitucionalnu skrb. Recimo, EU gradnju staračkih domova smatra getoizacijom i oni nastoje da starije osobe što duže budu u svojim domovima. Mi bismo mogli iz europskih socijalnih fondova povući sredstva za sve oblike izvaninstitucionalne skrbi", rekao nam je Hrelja.

Ističe kako je 2014. donesena odluka na razini EU-a da se iz fondova neće dati ni jedan euro za gradnju staračkog doma.

"Treba ulagati u izvaninstitucionalnu skrb koja uključuje timove koji su zaduženi za kućnu njegu, zdravstvenu skrb, volontere, koordinaciju stručnih službi koje nose obroke, možete imati narukvice koje direktno javljaju ako postoji problem i hitna odmah dolazi kod starijih osoba. Neki gradovi poput Dubrovnika su već krenuli s tim narukvicama. Mi se zalažemo i za smještaj u obiteljskim domovima, ali da je sustav pod kontrolom. No zalažemo se i za  najprirodniji put, da ljudi duboku starost dočekaju u svojoj kući, a ne da se riješimo staraca i baš nas briga, to je generacijska neodgovornost prema starijima", rekao nam je Hrelja.

Navodi kako stariji pomalo svima idu na živce, ali da se treba postaviti drugačije prema starosti.

"Na farmi kokoši imate bolji nadzor nego u domovima u kojima su smješteni ljudi"

"Naravno, ponekad nema drugog rješenja osim smještaja u dom, ali ne može i ne smije se događati da ne postoji kontinuirani stručni nadzor nad objektima u koje se smještaju stari i nemoćni. Ispada da na farmi kokoši imate bolji nadzor nego u domovima u kojima su smješteni ljudi. To je protiv svakog dostojanstva, a ljudi će često svašta napraviti da zarade, no institucije ne smiju dozvoliti da se zarađuje nad sudbinama ljudi", istaknuo je Hrelja.

Kaže i kako je u strategiji borbe protiv siromaštva već ustanovljen slab nadzor nad sve većim brojem domova.

"Velika je odgovornost nadležnog ministarstva i vlade budući da su konstatirali da postoji slab kontinuiran stručni nadzor. Može se dogoditi nesreća, ali u ovom slučaju je zakazao jedan veliki broj ljudi i institucija koje su odgovorne za funkcioniranje sustava. Ubuduće bi zakone trebali pisati stručni ljudi koji poznaju materiju, mogao bi se propisati i lokalni nadzor nad domovima jer zemlju treba decentralizirati. Svi ti domovi moraju imati puno više inspekcijskih pregleda, a ne da se reagira samo kad se dogodi ovako nešto. Žao mi je kad se bavimo problemom naknadno, ovdje kao da nitko ne razmišlja unaprijed, nego tek kad se nešto dogodi. Ogorčen sam jer su ljudi poginuli, nevine žrtve", zaključio je Hrelja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara