Hrvati su protiv GMO-a jer imaju stav o svemu, a znanje ni o čemu

Hrvati su protiv GMO-a jer imaju stav o svemu, a znanje ni o čemu

Foto: Alen Gurovic/HaloPix/Pixsell

NEDAVNI članak na Indexu koji je prenio znanstveno istraživanje objavljeno u jednom od vodećih svjetskih znanstvenih časopisa Nature, a po kojem GMO kukuruz daje veće prinose i zdraviji je od običnog, generirao je stotine komentara, potvrđujući još nešto: Hrvati imaju stav o svačemu, a znanje gotovo ni o ničemu.

Istraživanje koje je prenijeto posebno je zanimljivo jer objedinjuje mnogo drugih istraživanja, a i dolazi iz susjedne Italije, jedne od zemalja u kojoj velik dio znanosti financira država, a i Italija nije nešto zagrijana za GMO. Ako niste već pročitali, pročitajte.

>> Objavljena ogromna studija: GMO kukuruz je zdraviji od običnog


Kako se objavljuje znanstveni članak?

Kao prvo, velika većina ljudi nije svjesna koliko je teško objaviti članak u časopisu poput Nature, ili čak časopisu bitno manjeg ranga. Kada pošaljete rukopis u znanstveni časopis, prvo se provodi  recenzija. To znači da se koristi kopija članka iz koje su izbačeni svi podaci o autorima. Kada se napravi takva kopija, šalje se najmanje dvojici drugih znanstvenika na recenziju. To znači da barem dvojica, a ako je stvar pipava i više drugih znanstvenika, proučava ono što ste napisali i provjerava sve – od toga je li korištena prava metodologija, preko forme (od izgleda tablica nadalje), do toga jesu li zaključci izvedeni iz istraživanja.

Nikada vam članak ne prolazi iz prve. Dobijete hrpu primjedbi. Koji puta se osjećate kao da su vas ispljuskali. Recenzenti sve što smatraju lošim uredno navedu, bez ikakvog uvijanja. Kada je u pitanju časopis visokog ranga, sve što nije jako dobro argumentirano odmah se odbacuje. U najboljim časopisima objavljuje se samo mali dio onoga što im autori pošalju, a tekstovi im se ponekad vraćaju nekoliko puta na doradu.

Ovakav postupak, osim osiguranja kvalitete, onemogućava i "argument autoriteta". Recenzenti nemaju pojma je li pred njima rad studenta ili nobelovca. Ako konkretno mislite da je rad koji je Index ukratko prenio znanstveno loš ili lažan, možete poslati u časopis svoj rad koji to dokazuje. Urednicima ionako nije ništa draže od radova koji ruše "paradigme" jer to znači veliku čitanost, puno citata i u konačnici čak i puno novca. Časopis se tako čita mnogo više, a autori koji bi razbili paradigmu, primjerice dokazali da je GMO štetan, imali bi stotine citata svog rada i bili bi pozvani na dobro plaćena predavanja. Američki odvjetnici bi još trljali ruke jer bi temeljem toga mogli od kompanija izvući ogromni novac za tužbe. Ali, eto, takvih radova nema.

"Ali ja sam čitao…"

Na internetu se nađe svašta. Pa tako i dijelovi znanstvenih radova koji su opovrgnuti ili povučeni. Tako ćete vrlo lako naći kako je znanstveno dokazano da su miševi hranjeni GMO kukuruzom dobivali tumore, s vrlo ružnim fotografijama, ali ne i link na to da je ta studija povučena radi manjkavosti. Osim toga, u toj povučenoj studiji korišteni su štakori koji su podložni tumorima (štakor star dvije godine je u dubokoj starosti) i dijelom se upravo radi toga koriste za medicinska istraživanja. Nekome tko ne zna što su laboratorijske životinje (križanjima prilično izmijenjene) vrlo je lako "prodati" priču.

Neke stvari, bez dodatnog čitanja, dovode do potpune zablude. Primjerice, svi znamo one komercijalne rajčice, sve su jednake, sve jednako crvene, sve jednako sjajne, sve jednako sočne i ukusa kao da jedemo spužvu. Netko iz šale, netko iz neznanja odmah će reći – GMO. Istina je da nemaju nikakve, ali baš nikakve veze s GMO hranom. Rajčice su desetljećima klasično križane kako bi bile sve lijepe, jednake i da bi dugo trajale, a takve su ako imaju manje šećera. Jednostavno je, manje šećera, voće dulje traje (ne zaboravimo, rajčica spada u voće.). Nije riječ o teoriji zavjere, nego o trgovačkoj odluci po kojom su sorte pogodne za masovan transport i masovnu prodaju upravo one bezukusne. Što sada? Imate hrpa domaćih dobrih sorti, uzmite si komad zemlje i posadite. To što se kvare nekoliko dana nakon zrenja znači da su dobre.

Kada smo već kod sadnje, na internetu ćete naći i potpune gluposti, primjerice da Europska unija želi zabraniti domaće sjeme. Priča se pojavila prije nekoliko godina potpuno pogrešnom interpretacijom europske regulative koja je tražila da se sjemenje koje se komercijalno prodaje bude pravilno označeno i provjereno, upravo da ne bi pod recimo imenom "istarski domaći pomidor" netko prodavao španjolske hibride. EU jako polaže upravo na bioraznolikosti i očuvanju autohtonih vrsta, kako biljaka tako i životinja.

Ako mislite da znate – dokažite!

Naravno da je lakše lupati po Fejsu nego čitati znanstvena istraživanja jer često nisu baš zanimljivo štivo ako niste profesionalno u tome. Ali cijela frka oko GMO-a u Hrvata govori o nečem drugom: potpunom nerazumijevanju koliko je teško objaviti članak u vodećem znanstvenom časopisu. Potom, potpunom neznanju ili nemanju pojma što se uopće danas događa (GMO se danas doslovno programira – uzeti gen jedne vrste i nakalemiti na drugu je prastara tehnologija).

Posebno su zanimljive teorije zavjere – poput korporacije su kupile znanstvenike. Tko bolje poznaje znanstvenu zajednicu iz biologije i posebno medicine, zna da bi najbolji u toj zajednici zarađivali nekoliko puta više ili desetak puta više da su se uhvatili plastične kirurgije u privatnoj klinici, ili razvoja "anti-age" kremica i šampona protiv prhuti, a ne znanosti. Plaće u znanosti su svugdje skromne ili prosječne, a u bogatim zemljama znanošću se bave zanesenjaci. Ne oni kojima je najbitniji novac jer takvi idu u lukrativnija zanimanja. Ako mislite da je svatko na prodaju, to je onda vaš problem.

Hrvatskoj GMO i nije potreban, uostalom i nemamo velikih polja za te kulture, ali primjerice zlatna riža (riža genetski promijenjena tako da proizvodi beta-karoten) mogla bi u siromašnim zemljama spasiti godišnje stotine tisuća života. Ne zaboravite, riža je ključna namirnica za preko pola čovječanstva. Milijune zahvaćene klimatskim promjenama mogu spasiti genetski promijenjene žitarice. Mi u Hrvatskoj teško možemo shvatiti da postoje države koje moraju nahraniti milijardu ljudi godišnje.

Ukratko, nitko vas ne tjera da jedete ili sadite GMO. Ako želite organsku prehranu, zemlje po Hrvatskoj ima, uzmite koji vrt i sadite raznolike domaće sorte. Bit ćete zdraviji samo zato što boravite u prirodi. Ali ako mislite da ste pametniji od autora članaka za Nature, napišite svoj članak i pokažite im. Kada ste zadnji puta pročitali znanstvenu knjigu, zašto mislite da znate bolje od nekoga tko se godinama bavi određenim područjem i zašto tu svoju genijalnost ne unovčite?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara