"MI SMO o tome razgovarali prigodom mog posjeta Svetoj Stolici. Ono što smo tada razgovarali nije mi djelovalo zabrinjavajuće. Ne želim svaki dan komentirati takve stvari. Ono što kardinal Stepinac zaslužuje će doći, a kada - o tome ne odlučuje ni vlada ni političke stranke. Mi to jako želimo", izjavio je prekjučer hrvatski premijer Andrej Plenković, komentirajući izjave pape Franje o kardinalu Alojziju Stepincu koji u Katoličkoj crkvi ima status blaženika. No za mnoge Hrvate katolike problem je što Stepinac nije proglašen svetim, te se zbog toga među njima širi otvorena mržnja prema Franji.

No to su prvenstveno problemi unutar Katoličke crkve. Ono što je zabrinjavajuće u Plenkovićevoj izjavi i što ona otkriva je da je premijer Republike Hrvatske u službenom posjetu Vatikanu s pozicije predsjednika republičke vlade uopće pokretao temu zakočene kanonizacije jednog katoličkog blaženika. Nije jasno kakve veze Republika Hrvatska, njena vlada i njen premijer imaju veze s tim unutarcrkvenim procesom i zašto se vide pozvanima da lobiraju da se Stepinca proglasi svetim. 

Nije običaj da se premijeri država bave pitanjem kanonizacije katoličkih svetaca

Nema baš primjera lidera demokratskih i sekularnih država koji svoje posjete Papi koriste da se bave time hoće li neka povijesna ličnost iz njihove etničke zajednice postati katolički svetac ili ne. To se ne radi. Stoga je s jedne strane posve bizarno da se hrvatska vanjska politika uopće bavi time hoće li Stepinac postati svetac Katoličke crkve ili ne, dok je s druge strane to nažalost posve očekivano, jer je i hrvatska vanjska politika inficirana problematičnim povezivanjem nacionalnosti i religije koja je karakteristična za Hrvate katolike.

Plenković nije ni prvi ni zadnji državni dužnosnik koji je na susretu s papom Franjom otvarao temu kanonizacije Stepinca. Ovih dana je dopisnik iz Rima Silvije Tomašević otkrio da su na to potrošene i dragocjene minute susreta Franje i prethodnog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića, koji je u travnju 2015. Vatikan posjetio u društvu supruge Sanje. U jednom trenutku je Sanja Orešković zbog svoje opsesije Stepincem izazvala mali diplomatski incident.

Bizarni ispad supruge premijera Oreškovića

"Bilo je gotovo neugodno kad sam ih pratio u papinskoj biblioteci, u kojoj su bili Papa i premijer Orešković sa svojom suprugom. Predstavio je suprugu i ona je izvukla papirić iz džepa i čitala bukvicu Papi kako bi trebao proglasiti Stepinca svetim jer hrvatski narod pati zbog toga što Stepinac nije proglašen svetim", ispričao je Tomašević što se dogodilo.

Supruga kratkotrajnog i tragikomičnog premijera Oreškovića je u javnosti poznata kao fanatična vjernica, koja je sudjelovala i na Hodu za život, no jedno su njene fiksacije na Stepinca s molitvene grupe, a drugo je službeni posjet premijera RH Vatikanu. Činjenica da je ona ovaj diplomatski susret tako vulgarno privatizirala samo je jedan od nizu skandaloznih poteza kada je riječ o kampanji da se Stepinca na silu proglasi svecem.

Ministar državne imovine Marić zbog Stepinca ne može spavati

Opsesija Stepincem među političarima s hrvatske desnice se manifestira na različite načine, od kojih neki ulaze u polje psihopatologije. Primjerice, u veljači ove godine se ministar državne imovine Goran Marić o toj temi očitovao na Facebooku, napisavši da ne može spavati koliko ga je pogodio jedan dio dokumentarca o blaženom kardinalu koju je tada emitirao HTV.

"Polustoljetno mučeništvo

Pratio sam Stepinčevo. Bolje reći proživljavao!

Bože, ima li ijedna naroda na ovom svijetu sa sličnim fenomenom krivotvorstva i mučeništva! Načinom da se anatemizira jedan duhovni, intelektualni, karizmatski gorostas u osobi kardinala Stepinca, i potom da na njegovoj anatemi traje polustoljetno mučeništvo i poniženje čitava naroda.

Kojeg li paklenskog stroja-sustava koji ideološki zapjenjeno ocrnjuje najsvjetliji i najsvetiji lik jednog naroda pokazujući time koliko im vrijedi duša Hrvatske i Hrvatska sama u tom paklenskom režimu bogomržnje!

Smiruje me danas lik kolosalnog Alojzija Stepinca u razglednici njegova blaženski mirnog Krašića. I istodobno me razdire sekvenca večeras emitiranog dokumentarno-igranog filma “Alojzije Viktor Stepinac“ na Hrvatskoj televiziji, u kojoj jedan od sudionika, povjesničara, hladno, u isti kontekst, stavlja Stepinca i Dražu Mihajlovića!

Kasne su minute Stepinčeva, a ja osjećam da bi moja noćašnja besanica mogla potrajati dugo, do pred zoru", napisao je na Facebooku Goran Marić.

Takvi patetični ispadi definitivno izazivaju transfer neugodnosti, ali oni ipak ne ostavljaju očito posljedice na hrvatsku državnu politiku, što se ne može reći za ponašanje bivšeg ministra vanjskih poslova i potpredsjednika vlade Davora Ivu Stiera, još jednom velikog katolika.

Stier se odbio sastati s Dačićem jer je ovaj "napao Stepinca"

On je svojedobno upao u suludu polemiku sa svojim srbijanskim kolegom baš oko Stepinca. 

Naime, Dačić je 2017. nazvao "žalosnim" podizanje spomenika kardinalu Alojziju Stepincu u Osijeku, opisavši ga ratnim zločincem te ocijenivši taj čin jasnom porukom Srbima da je zločin protiv njih dozvoljen i nekažnjiv. Stier se na to jako naljutio, kao da je ministar vanjskih poslova Hrvatske biskupske konferencije, a ne Republike Hrvatske.

"Napad na kardinala Stepinca, koji smo čuli od Dačića, je bio napad u najgoroj maniri jednog komunističkog aparatčika. Kao što je bio progon kardinala Stepinca s montiranim procesom, propagandom koju je jugoslavenska komunistička vlast tada razvijala", kazao je tada Stier. "Te se laži, nažalost, danas kontinuirano ponavljaju. Meni je žao što ima i Hrvata koji su u tome sudjelovali. Prošle godine je u srpskim medijima i Stipe Mesić ponavljao te laži", dodao je.

"Što se tiče Dačića, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Pejčinović je jučer pozvala srbijansku veleposlanicu, izložila našu poziciju, iznijela oštar protest i mi smo odbili zahtjev Dačića za bilateralni susret'', zaključio je Stier.

Nakon žestokih reakcija iz Beograda na odbijanje sastanka, Stier je izjavio sljedeće: "Kuka se zbog toga što smo odbili taj zahtjev za bilateralni susret, ali o tome su morali razmisliti prije nego što su napadali kardinala Stepinca.”

Ako kažete nešto loše o Stepincu, Stier će vas kazniti

Po ovoj izjavi tadašnjeg ministra vanjskih poslova RH, utjerivanje toga da se o Stepincu smije samo govoriti s najvećim pohvalama i da ga se ne smije napadati je državna politika.

Hrvatska je Stierovom odlukom zbog izjave o Stepincu odbila predloženi susret dvojice inoministara, koji s obzirom na loše odnose Hrvatske i Srbije sigurno ne bi bio naodmet. Po Stierovom ponašanju je ispalo da je Stepinac iznad interesa RH ili pak da je to da svi jako lijepo govore o Stepincu neupitni interes RH, a tko se toga ne pridržava - pa i kada je riječ o bivšem predsjedniku RH - bit će verbalno ukoren.

Da živimo u onome što se kolokvijalno naziva “katoličkom džamahirijom”, takva bi reakcija ministra vanjskih poslova mogla imati smisla, no Hrvatska je i dalje sekularna republika, a ne teokracija.

Upadanje u zamku politike službenog Beograda

Politika službenog Beograda je očita, oni žele da se RH povezuje s ustaškim kolaboracionistom Stepincem, a hrvatske desničarske vlasti sustavno upadaju u tu zamku. Primjerice, kada je na zagrebačkom sudu prije tri godine poništena presuda Stepincu, Srbija je poslala prosvjednu notu Hrvatskoj. Umjesto da reakcija RH na tu notu bude da je riječ o neovisnoj odluci suda, Plenković je tada kao predsjednik HDZ-a s tadašnjim tehničkim ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem koordinirao čitav plan odgovora Beogradu.

“Očekujem jasan i decidiran odgovor kojim se takva nota ocjenjuje kao neprihvatljiva od strane Ministarstva vanjskih poslova i to smo već dogovorili s ministrom Mirom Kovačom“, rekao je tada Plenković novinarima ispred Središnjice HDZ-a.

SPC i Dačić su očito nadigrali Plenkovića i njegove ministre vanjskih poslova

Sve ovo navedeno nam otkriva da HDZ-ove vlade pitanje kanonizacije Alojzija Stepinca od strane Katoličke crkve tretiraju kao važno pitanje nacionalnog interesa Republike Hrvatske, iako nikada nisu objasnili zašto je to tako. No s druge strane se razotkriva i nesposobnost hrvatske državne politike da izlobira proglašenje Stepinca svetim. Očito je da su Plenkovića i njegove ministre po tom pitanju nadigrali SPC i službeni Beograd. 

Konačni zaključak iz svega toga je dvostruko poražavajući: RH ne samo da vodi suludu politiku u kojoj je unutarcrkveno pitanje o kanonizaciji jednog čovjeka pretvorila u nacionalni interes, nego je ujedno i nesposobna taj interes ostvariti.