IZLAZNOST na izborima za Europski parlament postupno pada od prvih europskih izbora prije četiri desetljeća. Paradoksalno, trend se može okrenuti jedino jačanjem euroskeptičnih stranaka.

Milijuni glasača diljem Europe mogu glasati na izborima za novi saziv Europskog parlamenta u svibnju, ali posljednjih ih je put to pravo iskoristilo manje od pola.

Na izborima za parlament Europske ekonomske zajednice (EEZ) 1979., preteče Europske unije, glasalo je 62 posto građana. Tadašnju EEZ činilo je devet država: Belgija, Velika Britanija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Zapadna Njemačka.

Prije pet godina odaziv na izborima za Europski parlament bio je najniži u povijesti, 43 posto. Ni na onima 2009. nije bio puno veći.

Postoji nekoliko objašnjenja za silazni trend. Prema jednom, birači malo znaju o europskom zakonodavstvu, što znači da je interes manji nego na nacionalnim izborima.

Nadalje, imena kandidata nisu uvijek poznata biračima.

Prema istraživanju provedenom u Njemačkoj mjesec dana prije europskih izbora, samo je polovica njemačkih građana bila u stanju imenovati kandidata velike stranke. 

Razlog za slabiji odaziv mogao bi biti i proširenje Unije. 

"U EU-u sada ima više zemalja koje općenito imaju niži odaziv na nacionalnim i europskim izborima”, rekla je za dpa Linda Berg, ravnateljica Centra za europska istraživanja (CERGU) na švedskom Sveučilištu u Goeteborgu.

Izlaznost je na izborima 2014. jako varirala po državama članicama.

Izborima se odazvalo 90 posto Belgijaca i 85 posto Luksemburžana. Nije to, međutim, bio odraz velikog entuzijazma, nego zakona koji propisuje obavezno glasanje. 

S druge strane ljestvice su Mađarska (29 posto), Hrvatska (25 posto), Poljska (24 posto), Češka (18 posto), Slovačka (13 posto). Sve navedene države, osim Hrvatske koja je ušla 2013., pristupile su Europskoj uniji 2004..

Suprotan primjer je Švedska, gdje izlaznost raste iz izbora u izbore. 

Pomoć populista?

Slabiji odaziv na izborima zapravo je paradoks jer su ovlasti Europskog parlamenta proteklih godina uvećane, navodi Berg.

Europski je parlament, kako bi povećao izlaznost, organizirao kampanju poticanja glasača da iskoriste svoje biračko pravo. Uz informacije na društvenim mrežama poput Twittera i Facebooka, skupovi su održani na lokacijama širom Europe.

Berg je istaknula da su slične kampanje ponekad organizirane kako bi se podigla izlaznost na nacionalnim izborima, ali nije sigurno hoće li to "upaliti" i na europskim. 

Nedavno istraživanje Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR) I YouGova pokazalo je kako je samo 43 posto ispitanika sigurno da će sudjelovati na izborima u svibnju.

“To je veliko pitanje zato što se bavi legitimitetom Europskog parlamenta”, smatra Nathalie Brack, profesorica na sveučilištu College of Europe.  

Odaziv manji od 40 posto bit će "snažan signal" da napori da se poveća interes nisu urodili plodom, kaže Brack.

Rast popularnosti populističkih stranaka, međutim, mogao bi pomoći rastu interesa za izbore, smatraju Brack i drugi istraživači.

"Oni mobiliziraju ljude i prisiljavaju druge stranke da u kampanji govore o Europi umjesto o nacionalnim temama”, kaže Brack.

Finski europarlamentarac Jussi Halla-aho, vođa euroskeptične stranke "Finci", druge najjače u zemlji, rekao je nedavno da je izborna apstinencija "jednako glupa kao glasanje za stranke koje žele povezaniju Europsku uniju".