Zašto Thompson naplaćuje svoje pjevanje braniteljima?

Zašto Thompson naplaćuje svoje pjevanje braniteljima?

Foto: Facebook, Index

MARKO Perković Thompson voli svoju domovinu.

Obožava je, štoviše. Puna su mu usta, glasnice i mikrofon ljubavi prema Hrvatskoj. Štuje on lijepu Zagoru, hvali zlatnu Slavoniju, klikće zbog Dalmacije i mora, a draga mu je i Lika, Velebita dika. Zanese se Marko nekad pa iz sveg ponosnog srca pozdravlja i malo preko granice, da se susjedi iz Bosne i Hercegovine ne osjete izostavljenima.

Cijeli opus Marka Perkovića protkan je tom nesavladivom naklonošću prema Lijepoj našoj. Još otkad je onako krezub i golobrad skakutao preko potoka u glasovitom spotu Čavoglava, Marka pogoni baš ta čista, nepatvorena i nevina ljubav prema Hrvatskoj.

Lijepo je to vidjeti, da je nekome baš tako jako stalo do domovine. A i domovini je stalo do Marka.

Thompsonove obveze

Evo, primjerice, za nekoliko dana, 5. kolovoza, bit će proslava obljetnice Oluje. Ako volite Hrvatsku, kud ćete boljeg datuma za slavlje. Vojna akcija kojom je oslobođen ogromni dio okupiranog teritorija već godinama služi kao vrhunska izlika za čobansko divljanje, mahanje djelomično sažvakanim janjećim koljenicama i pijano paljenje okupatorskih zastava. I to u Kninu, kraljevskom gradu podno tvrđave na kojoj je onomad Tuđman žvalio zastavu. Gradu koji bi trebao predstavljati nekakav simbol oslobođenja, a posljednjih dvadesetak godina živne samo početkom kolovoza, kad se bulumenta iz političkog vrha spusti na naslikavanje.

Kako bilo, u Kninu se već godinama održavaju proslave Oluje, uz sav pripadajući raspojasani folklor. Za dobru zabavu brine se Thompson, naravno. Evo pretprošle godine svirao je u Kninu, čujemo da je bilo ludilo. Svirao je i prošle, čuli smo da je bilo još veće ludilo. Međutim, ove godine, ništa od Thompsona. Ništa. Nema ga. Na dan proslave Oluje, Thompsona nema u Kninu.

Thompson, kako je ono rekao kninski gradonačelnik, već ima dogovorene druge obveze.

Domovini je stalo do Marka

Čovjek koji samo što ne počne srati trobojnice, ima druge obveze na jedan od najvažnijih datuma u povijesti države. I to države koja mu je doslovno sve omogućila. Osim onih pokušaja heavy metal isprdaka iz ranih devedesetih, Thompson je naštancao kilometre stihova u hvalu i slavu domovine. A sad ima dogovorene druge obveze.

Umjesto njega, dovukli su plan B, Prljavo kazalište. Možete misliti kako će Jasenko Houra raspametiti kockoglavu ekipu naviklu na Thompsonove brenčave glasnice.

Pitate se možda koje to druge obveze ima prvo domoljubno grlo hrvatske estrade. Marko će na dan Oluje nastupati u Slunju. Sad dolazimo na onaj dio gdje je domovini stalo do Marka.

Podzemno licemjerje

Marko je, naime, po pisanju nekih medija, zahtijevao 500 tisuća hrvatskih kuna kako bi otpjevao što ima. Pola milijuna. 500000. Na kraju se, navodno, nevoljko našao na pola puta i iskamčio između 200 i 300 tisuća kuna.

To ne bi bio apsolutno nikakav problem u uobičajenim situacijama. Perković je pjevač i mora zaraditi svoj kruh. Međutim, tu svotu, koliko god ona velika ili mala bila, platit ćemo mi.

Naime, pokrovitelji Thompsonova koncerta su Ministarstvo branitelja, grad Slunj te Karlovačka županija.

Osim činjenice da ćemo nevoljko plaćati nečije gaže, postoji još jedan problem. Nije toliko prizeman kao nepozvani udarac po džepu, ali zato je podzemno licemjeran.

Thompson traži novac, tisuće i tisuće novca od Hrvatske kako bi se smilovao i Hrvatima priuštio koncert na dan Oluje. E, moj narode, misli se Marko vjerojatno, zadovoljno gledajući u izvadak svog bankovnog računa.

Kako ne bi nijedna kuna otišla u vjetar s Dinare, Thompson i njegov leteći cirkus zatražili su od Grada Slunja besplatne režije, odnosno, džabe struju i vodu. Inače, Slunj je poznat, ne samo u Hrvatskoj, već i izvan granica, kao iznimno bogat i prosperitetan grad. Mali Dubai, tako mu tepaju.

Uznemirujuća je pomisao da postoje ljudi u Ministarstvu, u foteljama grada Slunja i Karlovačke županije, koji, umjesto da ga promptno pošalju u tri krasne kad zatraži naš novac za sviranje na Oluji, s Thompsonom se još natežu i cjenkaju oko svote. Koja bi to sramota bila da Slunj, prijestolnica zabave, izgubi glavnu atrakciju i da im mora nastupati, ne znam, nekakvo Prljavo kazalište.

Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira


Kako je ono Marko rekao, "namjera mi je svake godine pjevati u drugom herojskom gradu, mjestu na braniku domovine". Ovo je zapravo impozantno hrabro pišanje po glavama svim njegovim fanovima. Thompson će, dakle, na dan Oluje, svake godine uredno tući dionice turneje po branicima domovine i tući po novčanicima onih koji su branili tu istu domovinu.

Sad je bar malo jasniji kontekst one njegove "Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira". Čovjek, naime, pjeva o svom novčaniku. 

"Svatko brani svoje,
A ja ne smijem ono sto je moje
Oduvijek.
Jedini moj svijet"

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara