HRVATSKIM medijima danas je odjeknula vijest da učenici nekih trogodišnjih strukovnih škola, u kojima je ove godine krenula eksperimentalna provedba tzv. dualnog programa, više neće imati biologiju, povijest, kemiju, fiziku i geografiju.

Prema resornom ministarstvu riječ je o četiri strukovna zanimanja - prodavač, kozmetičar, dimnjačar i staklar. No kroz dvije godine dualni program trebao bi se početi primjenjivati u svim trogodišnjim strukovnim školama.

Nastavnici ostaju bez posla

Neki profesori tvrde da su za ovakvu odluku Ministarstva doznali tek krajem kolovoza, iako bi ona mogla značiti da će neki od njih imati značajno smanjenu satnicu ili će čak ostati bez posla.

No, iz Ministarstva odgovaraju da dualni program nije ništa novo, da se na njemu radi već godinama te da je ionako riječ samo o eksperimentalnom programu koji se provodi tek u manjem broju škola. On je, tvrde, sukladan Nacionalnom kurikulumu za strukovno obrazovanje, a u njegovoj izradi sudjelovali su razni stručnjaci. Ideja mu je da se učenici uz smanjeno opterećenje općeobrazovnim predmetima koji nisu ključni za njihovu struku bolje pripreme za posao kojim će se baviti.

Radi se još od 2014.

Prema MZO-u strukovni kurikulum radi se još od 2014. kada je donesena Strategija znanosti i obrazovanja. Prva javna rasprava o njemu održala se prije sadašnjeg postava još u veljači 2017. Potom je još jedna odrađena u svibnju 2018. Novi postav Ministarstva na čelu s Blaženkom Divjak donio ga je 9. srpnja 2018.

Dokument je predložilo Vijeće za strukovno obrazovanje koje ima 21 člana iz redova poslodavaca, ministarstava, škola i sindikata. U MZO-u tvrde da im je, protivno današnjim reakcijama čuđenja, takav program predložilo 13 strukovnih škola. Pitom ističu da Njemačke strukovne škole uopće nemaju povijest.

Naravno, treba imati na umu da bi takav program mogao biti u interesu nekih poslodavaca, no pitanje je koliko je on kompatibilan s našim cjelokupnim obrazovnim sustavom koji je različit od većine europskih, prije svega po broju godina koje se provedu u osnovnoškolskom sustavu.

Također, on bi mogao stvoriti čudnu neravnotežu jer bi se neki nastavnici u nekim školama u nekim dijelovima Hrvatske mogli odlučivati za više općeobrazovnih predmeta, a drugi ne. Iz nekih škola stoga bi mogli izlaziti učenici s više općeg obrazovanja, a iz drugih s manje. Konačno, takav program nedvojbeno će smanjiti prohodnost sustava prema višim obrazovnim ostvarenjima – višim školama i fakultetima.

Problem s vjeronaukom

Neki su u ovom kontekstu postavili pitanje zašto se smanjuje učenje predmeta kao što su fizika, kemija, biologija, geografija i povijest, a vjeronauk ipak ostaje. Po čemu je on važniji za bilo koju struku od spomenutih predmeta?

Tu je važno razumjeti dvije stvari. Kao prvo treba znati da se vjeronauk ne može ukloniti iz školske nastave zbog ugovora između Hrvatske i Svete stolice koji se nazivaju Vatikanskima. Postoje četiri ugovora, a HDZ-ova vlada ratificirala ih je od 1996. - 1999.

U Ugovorima postoji stavka prema kojoj se oni mogu mijenjati ako se okolnosti promijene pa to jedna od strana potpisnica pokrene. To je također u skladu s Bečkom konvencijom o međudržavnim ugovorima. No za to je potrebna politička volja, odnosno najmanje natpolovična većina u saboru.

Odvjetnik Alan Sorić, član udruge Protagora, kaže da bi hrvatska strana trebala pokrenuti postupak.

„Ako hrvatske vlasti zatraže promjenu Vatikanskih ugovora, Vatikan bi mogao pristati ili ne. No ako ne pristane, Hrvatska bi imala pravo raskinuti ugovore. Stoga bi Vatikanu trebalo biti u interesu da pristupi njihovoj izmjeni“, objasnio je za Index Sorić.

Vjeronauk zapravo nije izborni!

Kada je riječ o vjeronauku, veći problem je zapravo u tome što je on u srednje škole uveden na način koji je perfidniji od onoga koji vrijedi za osnovne škole. Naime, u osnovnim školama vjeronauk ima položaj izbornog predmeta koji učenik može i ne mora pohađati. Naravno, on nije ravnopravan drugim izbornim predmetima, već je povlašten jer ne može biti izmješten izvan redovne satnice kao što to mogu biti drugi izborni predmeti. Stoga postoji onaj poznati problem da se učenici povlače po hodnicima i stubištima škola jer imaju rupe u satnicama.

No, u srednjim školama vjeronauk je dobio još bolji status. On tu u biti nije izborni predmet već je tzv. alternativni predmet. Učenici ne mogu izabrati da neće vjeronauk već moraju birati između etike i njega. Štoviše, prema upućenima u problem, Kaptol tu resorno ministarstvo drži u šaci jer u svakom trenutku može tražiti da se njegova satnica još i poveća sa sadašnjeg jednog sata na dva tjedno.

Kaos od tri nepodudarna programa

Ljudi koji su radili na kurikularnoj reformi ističu još jedan problem eksperimentalnog uvođenja dualnog programa. Naime, rad na njemu uistinu je krenuo još 2014. No za njega nisu bili pripremljeni svi potrebni materijali, a on je također u koliziji s Cjelovitom kurikularnom reformom (CKR). Problem je u tome što dokumenti CKR-a pokrivaju općeobrazovne predmete strukovnih škola i to s dosadašnjom satnicom. Kako bi kurikularna reforma sljedeće godine trebala frontalno krenuti u sve škole, a dualni program tek kroz dvije godine u sve strukovne škole, pitanje je kako će se ta dva programa uskladiti.

Profesor povijesti Miljenko Hajdarović kaže da su oni napravili kurikulum povijesti za sve vrste škola, uključujući i strukovne.

„Kurikulum za dualni program za strukovne škole znatno je lošiji od onoga koji smo mi napravili za iste škole. Mi smo općeobrazovne predmete poput povijesti nastojali prilagoditi strukama, odnosno ostavili smo takvu mogućnost i slobodu nastavnicima. Tako bi, primjerice, neki nastavnik u nekoj strukovnoj školi mogao govoriti nešto više o povijesti graditeljstva ili neke druge struke. No pritom bi imao i neke obavezne teme poput stvaranja suvremene Hrvatske i Holokausta“, rekao je Hajdarović.

Smatra da je u priči o strukovnim školama stvoren poveći kaos. Zapravo je, kaže, postojao još jedan, treći program za strukovne škole koji je radila savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje, Marijana Marinović, a koji, među ostalim, uopće nije spominjao Holokaust. On je odbačen nakon što se našao na udaru snažnih kritika jer je Hrvatska, prema međunarodnim ugovorima, obavezna poučavati o Holokaustu.

„Prema postojećim planovima u trogodišnje strukovne škole trebao bi krenuti CKR. U sklopu reforme učenici bi trebali s dosadašnjom satnicom učiti općeobrazovne predmete poput povijesti. Godinu dana nakon toga, u 2020., u iste škole trebao bi krenuti dualni program koji je sada isto u eksperimentalnoj fazi. Prema njemu učenici ne bi trebali učiti povijest i druge spomenute predmete“, tumači Hajdarović.

Ako ne povijest, možda građanski

Kaže da osobno nema ništa protiv da se ukine povijest u strukovnim školama, no da bi učenici trebali imati neki predmet koji bi ih osposobljavao za sudjelovanje u društvenom i političkom životu.

„Nemam ništa protiv izbacivanja povijesti iz trogodišnjih škola pod uvjetom da učenici dobiju barem jedan sat nastave bilo kojeg predmeta, kako god se on zvao, u kojem će stjecati građanske i političke kompetencije. Mislim da je to vrlo važno za budućnost Hrvatske.“

Zašto navrat-nanos?

Na kraju oni koji prate zbivanja u obrazovnom sustavu imali bi opravdanih razloga postaviti pitanje zašto je bilo potrebno ishitreno krenuti s uvođenjem dualnog programa koji nije potpuno pripremljen, a istovremeno je u koliziji s kurikularnom reformom koja također kreće.

Jedan od mogućih odgovora koji se nameću možda se krije u činjenici da su za njega izdvojena sredstva u sklopu suradnje između Hrvatske i Švicarske. Ona je pokrenuta tzv. Švicarsko-hrvatskim programom suradnje na smanjenju ekonomskih i socijalnih nejednakosti unutar proširenog EU-a, a njezin dio je projekt Modernizacije programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.