Zašto?

Zašto?
Foto: Index/Pixsell/Dino Stanin

OTAC je uzeo djecu iz kreveta. U naručju ih je nosio. Onako kako se nose usnula djeca, da se ne probude. Sneni su nešto mrmljali u snu. Ili nisu. Jer su bili prestrašeni. Odnio ih je do ruba prvoga kata kuće. I bacio.

Jedno za drugim dječja su tijela udarala o kamen i beton. Tupo, onako kako se čuju svinjske ili teleće polovice kada ih umorni radnici iz klaonice tresnu na stol za trančiranje. Tijela su udarala o tlo jedno za drugim. Djeca se nisu stigla ni probuditi prije nego što im je tvrdo tlo dvorišta razbijalo lubanje, rebra, kosti ruku i nogu.

Kako je koje tijelo palo, tako je jauknulo, ili nije. Slomilo ih je nasilje. Slomio ih je otac, onaj koji ih je trebao štititi od svijeta.

Psihijatri kažu da nije baš normalan. Imaju svoje šifre za osobu koja je u zoru zavitlala svoju djecu. Dolje, u ponor, da umru. Njihova su objašnjenja uvjerljiva, ali ne odgovaraju na ključno pitanje. Zašto?

Najlakše bi bilo reći da samo taj nečovjek može dati odgovor na pitanje. Zašto je jedno za drugim, trećim i četvrtim bacio svoju djecu? Što mu se poremetilo u glavi da je odlučio prekinuti drugi najjači nagon u ljudskoj vrsti? Prvi je samoodržanje, drugi je nastavak vrste.

Otac je bacio četvero svoje djece. Gledao je kako njihova tijela udaraju o tlo. Opet, opet i opet. I nije se zaustavio. Je li pritom ubijao njih ili sebe u budućnosti? Je li to uopće važno?

Jest.

Otac koji baca svoju djecu ubija sebe. Ubija i majku svoje djece. Ubija i plod prepona svojih i plod utrobe njene. Ovo vam se čini kao kršćanska propovijed? Nije. Ovo je samo poremećeni ubojica koji bi bacio i vašu djecu. Da može, da ga iznerviraju, da ima priliku.

Proteklog tjedna u Zagrebu se objesila djevojčica. Imala je 12 godina. Živjela je u obitelji koja ju je voljela. Obitelji kojoj je pokazivala nasmiješeno pretpubertetsko lice. Njena obitelj nije imala pojma da ta djevojčica uzima žilet i reže se ispod gaćica. Nikad joj nitko nije zavirio ispod gaćica. Tamo gdje se rezala da osjeti nešto, da osjeti bol. Jer i bol je osjećaj.

Roditelji te djevojčice nisu provjeravali njeno tijelo, susjedi bačene dječice nisu se miješali u obiteljske nevolje koje su dovele do toga da snena djeca lete s prvoga kata.

Tko je kriv?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

RAZVOJ DOGAĐAJA S PAGA PRATITE NA INDEXU NA OVOM LINKU

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom komentaru Vojislava Mazzocca instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Vojislav Mazzocco

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara