Foto: Index/Privatni album Haso Kurtović

NAKON punih 26 godina rada Haso Kurtović prisiljen je zatvoriti svoju tvornicu namještaja u Gunji. Njegova tvornica Amazona u najboljim je danima zapošljavala i do 60 ljudi, no zbog, kako kaže nebrige države nakon teških poplava koje su pogodile Gunju, ne može više raditi.

U razgovoru za Index Kurtović je rekao da su nakon katastrofalnih poplava koje su ih pogodile u svibnju 2015. uspjeli pokrenuti tek 10 posto proizvodnje.

Većinu radnika morao je otpustiti i većina ih je na burzi.

"Još nam je ostalo 9 radnika, no 31. siječnja zatvaramo tvornicu jer više ne možemo proizvoditi.  Sudski vještak procjenio je nastalu štetu od poplave na 9,5 milijuna kuna, a mi smo ukupno od države dobili 525.000 kuna pomoći.

Imali smo 22 zaposlena radnika. Novac kojeg smo dobili  nije bio dovoljan ni za obnovu objekata, strojeva, a s vlast itim sredstvima ne možemo pokrenuti proizvodnju.

Svi radnici su bili preko 20 godina kod nas nas zaposleni. Postali smo obitelj, uspjeli smo im isplatiti plaće i dati im otpremnine.

To su ljudi koji imaju bar dvoje ili više djece, na žalost moramo prekinuti proizvodnju", kazao nam je Kurtović.

Ostalo još 9 radnika

Istaknuo je kako je sav novac koji je ikad zaradio ulagao u tvornicu. Poduzetništvom se dodaje, bavi već 30 godina, od toga 26 godina proizvodnjom namještaja.

Kazao je i kako je u Gunji bilo par proizvođača namještaja, no da su se neki preselili u susjednu Bosnu.

"Ne znam kako ostali, ali mi  prema radnicima moramo biti fer. Ne mogu podnijeti da im ne mogu islaćivati plaće, to bi mi bilo još gore nego što zatvaram tvornicu. Pokušali smo nakon poplava prikupiti sredstava i nešto proizvesti najviše radi toga da ljudima možemo isplatiti otpremnine i plaće.

Sad imamo još devetero zaposlenih, a od 2000. do 2007.  je ovdje radilo i do 60 ljudi. Nakon lopovskih zakona, predstečajnih nagodbi smo imali gubitke, taj Linićev zakon nas je opljačkao. Predstečajne nagodbe su opljačkali poštene, dok su ostalima oprašatali dugove. No i to smo preživjeli, ali dalje ne ide, ne možemo dalje", rekao je Kurtović.

Još jednom je rekao kako mu je izuzetno teško zbog svojih radnika.

Ljudi odlaze u Njemačku

"Nama su najveća obitelj radnici. Preko 20 godina smo pod istim krivom, to su sve vrijedni, časni i pošteni ljudi koji sad većinom odlaze u Njemačku. Nemaju što ovdje. Istina, obnovili su im kuće, no što će ljudima nove kuće, a u većini ih nema.

Ljudi odlaze u Njemačku trbuhom za kruhom. I članovi moje obitelji koji su tu radili su otišli i sin i kćer isto", rekao je Kurtović.

Na upit hoće li i on za njima rekao je da on nema kuda otići.

"Ja sam u mirovini od 1250 kuna i imam preko 50 godina, ne mogu nigdje otići. Nitko me neće primiti da radim. Uostalom moram vidjeti što s ovim dalje. Moramo nešto rasprodati", rekao je Kurtović.

Za kraj je dodao kako se nada da je sve ovo privremenog karaktera i da je ipak moguće da se netko zauzme za njih, da se tvornici omogući da radi.