VEĆ NAM je od ranije poznato da se tijekom procesa pravog polarnog lutanja (engl. true polar wander, TPW) planeti i mjeseci mogu ponekad nagnuti u odnosu na svoje osi, ali za sada nije poznato koliko se to često događalo Zemlji.

Novija studija je pokazala da se jedan takav događaj zbio na našem planetu prije oko 84 milijuna godina, kada su dinosauri još kročili Zemljom.

Stručnjaci su analizirali uzorke vapnenca iz Italije, koji datiraju iz razdoblja kasne krede (prije 100.5 do 65.5 milijuna godina), kako bi pronašli dokaze o pomacima u magnetskom zapisu koji bi ukazivali na pojavu TPW-a.

"Radi se o najnovijem dokumentiranom TPW-u velikih razmjera, što dovodi u pitanje ideju da je os Zemlje bila uglavnom stabilna tijekom posljednjih 100 milijuna godina", objašnjavaju znanstvenici u svom radu.

"Izgledalo bi kao da se Zemlja prevrnula na bok"

Zemlja se sastoji od čvrste metalne unutarnje jezgre i tekuće metalne vanjske jezgre, s čvrstim plaštem i korom koji se polako kreću oko tekućeg metala. Zemljino magnetsko polje, koje stvara vanjska jezgra, može se evidentirati u stijenama poput onih koje su proučavali znanstvenici, piše Science Alert.

Pravo polarno lutanje je fenomen pri kojem dolazi do značajnog pomaka geografskih polova i nagiba plašta. Ništa se zapravo ne mijenja u smislu Zemljinog magnetskog polja, ali stijene koje se pomiču bilježe različite paleomagnetske podatke.

Podaci su pokazali udaljenost između sjevernog i južnog geografskog pola, omogućujući stručnjacima lociranje polova.

"Zamislite da Zemlju gledate iz svemira. Pravo polarno lutanje izgledalo bi kao da se Zemlja prevrnula na bok, no ono što se zapravo događa jest to da se cijeli stjenoviti dio planeta, plašt i kora, okreće oko tekuće vanjske jezgre", rekao je geolog Joe Kirschvink s Tokijskog tehnološkog instituta.

Prema studiji, prije oko 84 milijuna godina na Zemlji je postojao nagib od oko 12 stupnjeva, što se relativno brzo ispravilo - unutar nekih pet milijuna godina.

Istraživanje naslova A Late Cretaceous true polar wander oscillation objavljeno je u časopisu Nature Communications.