ČIM SAM podigao slušalicu i čuo: "Pastore, želim te nešto pitati", odmah sam naslutio da neće biti dobro. Kao prvo, vjernica u kasnim pedesetim godinama nije bila iz moje župe, živjela je dvjesto kilometara dalje. Upoznali smo se tijekom mojih rijetkih odlazaka tamo, bio i kod nje na obiteljskom ručku.

Matejev umetak

Osjećaj me nije prevario. "Je li točno da se možemo rastati samo u slučaju preljuba?" Naravno, neki moji bivši kolege odgovorili bi kao iz topa, njima je to na razini prvog pitanja iz Milijunaša: Isus ne dopušta razvod osim u slučaju preljuba, konačni odgovor.

Osim što stvari nisu baš tako jednostavne. U prvom sačuvanom Evanđelju, onom po Marku, Isus na pitanje farizeja je li mužu dopušteno otpustiti ženu odgovara odsječno: Tko otpusti svoju ženu, pa se oženi drugom, čini preljub (10.12).

Odjek tih riječi nalazimo i u Pavlovoj Prvoj Korinćanima 7.10: A oženjenima zapovijedam - ne ja, nego Gospodin - žena neka se od muža ne rastavlja. Zamijetite da on te riječi pripisuje izravno Isusu, već tada postoji tradicija o njegovim izrekama. I Pavlu je poznat samo taj odlučni stav: nema razvoda, baš kao i u Marku, koji piše dvadesetak godina nakon Pavla.

Matej je očito čitao Marka i navodi istu epizodu s Isusom i farizejima, ali u već navedene riječi umeće "osim zbog bluda". I od tada se žestoko raspravlja što je Isus mislio pod riječju "blud".

Seks, blud i preljub

Da vas još malo gnjavim tumačenjem Biblije, pa ćemo se vratiti mom razgovoru s onom ženom i njezinoj muci. Znatan dio protestanata blud tumači seksualno pa vele da se radi o preljubu – prevareni partner stoga ima pravo na rastavu. 

Problem je što tekst jasno pravi razliku između bluda i preljuba, namjerno se koriste različite riječi, inače bi Matej jednostavno stavio "osim zbog preljuba".

Blud u Bibliji vrlo često nema seksualno značenje, nego ga se povezuje sa služenjem tuđim bogovima. Katolički tumači zrelije pristupaju tekstu, smatrajući da je na izvornom aramejskom (kojim je govorio Isus) tu stajala riječ "zenut".

Prema njima, to bi označavalo samo one slučajeve kad npr. saznate - kao u meksičkim sapunicama - da vam je supruga zapravo sestra i slično. Otuda onda cijeli onaj nauk o poništenju braka, kompliciranoj proceduri u kojoj morate pisati izravno papi (papa Franjo, Trg Svetoga Petra 1, Vatikan). Ova interpretacija djeluje nategnuto, a još je problematičniji cijeli nauk kojega je Crkva na tome izgradila.

"Bolje i preljub, nego ovo..."

Toliko o tumačenjima, da se vratimo mom razgovoru s vjernicom u nevolji. Bila su to vremena kad me je već pratio glas liberalnog teologa (najgore što vam se u tim krugovima može prišiti), pa sam morao paziti što govorim. Uglavnom, objasnio sam joj kraće nego vama da nije baš jasno na što se odnosi riječ blud, ali da je moja Crkva to protumačila kao preljub. 

"Meni bi bilo bolje da i nađe neku drugu, nego ovo što mi radi...", procijedila je ojađeno. Prilikom našeg posljednjeg susreta otežano se kretala i žalila na bolove u leđima. Njezin je suprug bio tipični domaći kromanjonac, s velikim trbuhom i rukama osnaženim svakodnevnim radom. Kad vas taj dohvati, posebno ako ste tek obična žena, boljet će vas leđa, to ne sumnjajte.

"Šuti, sestro..."

U posljednjem pokušaju da se nekako izvučem, rekao sam joj da razgovara sa svojim pastorom. "Već jesam. Kazao mi da šutim, trpim i praštam. A ne mogu više."

Iz mene je tada provalio bijes, ne samo protiv njenog oportunog pastora, nego i protiv cijele te bezumne tradicije. "Reci ti mom kolegi da se uda za tvog muža, pa kada ga ovaj krene tući, neka mu prašta koliko hoće."

Lako je tuđim leđima gloginje mlatiti. 

Rekao sam joj da ima svako pravo odvojiti se od nasilnog muža i otada sam svojim studentima puno temeljitije i kritičnije iznosio nauk o razvodu, navodeći im upravo ovaj, nipošto usamljeni, primjer.

Blud sam tumačio kao ono što uništava smisao samog braka i otvoreno sam držao da se zlostavljana žena ima pravo rastati od nasilnog muža. Ili, primjerice, od alkoholičara. I da žene ne trebaju šutjeti, trpjeti i praštati, nego poduzeti aktivne korake da se zaštite.

Nemoć Crkve da pomogne ženama

Koliko god ja bio oštar prema kršćanstvu (pa me obiteljaši optužuju da napadam Crkvu), ne mislim reći da itko odobrava batinanje žena. Moja negdašnja Crkva znala je u tim slučajevima i disciplinski reagirati, čak i isključiti iz članstva. U ovom slučaju to nisu mogli napraviti jer nasilni suprug nije bio pripadnik zajednice. 

Samo želim ukazati da je Crkva u ovom slučaju totalno uškopljena, prije svega svojim rigoroznim stavom o razvodu, utemeljenim na loše protumačenoj drevnoj raspravi o otpuštanju žena (a ne o razvodu, potpuno drugačijoj instituciji).

Kad to stavite u okvir crkvenog gledanja na žene, pa dodate i fraziranje o beskonačnom strpljenju i oprostu, dobijete to što dobijete. Šatoraški svećenik Ike Mandurić tek je jedan od onih koji misle da su i zlostavljane žene nešto krive.

Pomoć potražite negdje drugdje, a ne od svećenika. Oni će samo drobiti gluposti

Kršćankama koje trpe nasilje mogu, kao prvo, reći da nasilje nipošto i nikada ne smiju prihvatiti. Nema nikakvog razloga da vas muž makar jednom ošamari, govorim ovo u ime 99% nas normalnih koji nismo nikada ni zamahnuli rukom prema supruzi. 

Kao drugo, potražite pomoć negdje drugdje, a ne od svećenika, oni će vam samo drobiti gluposti. Zovite socijalnu službu, policiju, odvjetnike, prijatelje kojima vjerujete, nemojte se zamarati što će selo reći.

Petnaest godina nakon onog razgovora nemam više nikakve kontakte s onom ženom. Volio bih čuti da se razvela i spasila od muke, ali bojim se da ona i dalje šuti i trpi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala